pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čine se pretjerane sve one fore iz američkih filmova gdje srpski ratni zločinci u bijegu od međunarodnih vlasti žive na samo tako branjenim rančevima okruženim minskim poljima i dečkima u maskirnim uniformama naoružanima uzijima i opremom za noćno izviđanje. Bosanski srpski psiho živio je kao podstanar, umjesto u blindiranim mašinama s vozačem i tjelohraniteljima vozio se beogradskim javnim prijevozom. Umjesto skupe plastične operacije, lik se doduše vrlo uspješno, ali ipak solo transformirao u šumadijskog dedicu, i na kraju umjesto da je s ostalim fanaticima na ilegalnom globalnom tržištu pribavljao uran i dijelove za atomsku bombu kojom će razoriti sve neprijatelje svete ideje o Velikoj Srbiji, bio cilj Zagreb ili Washington, naš je dedica sveo karijeru na pomaganje sugrađanima kojima se ne može dignuti. Jebiga, kad već nije mogao riješiti potenciju cijeloga naroda, «podizao» je impotentne pojedinačno, spašavao seksualni život srpskih građana i liječio im psihu narodnom medicinom.

Teoretičari zavjere su (kako to uvijek biva) popušili - Radovan Karadžić izgleda nije sklopio pakt o trajnoj nekažnjivosti. Srpski izvori potvrdili su, a svjetske kuće prenijele da je bivši predsjednik Republike Srpske, šef Srpske demokratske strane i Vrhovni zapovjednik vojske bosanskih Srba (VRS) uhićen. Gdje i kako još nije poznato, no nema sumnje da će detalji biti zanimljivi, posebno oni koji se tiču njegovog više od desetljeća dugog skrivanja. Radovan Karadžić arhitekt je jednog on najbrutalnijih ekperimenata rasne čistoće u Europi koji je optužen za vrlo teška kaznena djela: genocid (najteže kazneno djelo u međunarodnom pravu), sudjelovanje u genocidu, istrebljenje, ubojstvo, namjerno usmrćivanje, progon, deportaciju, nehumane akte i druge zločine počinjene protiv bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba u BiH.

Prema optužnici, Karadžić je zajedno s drugima (element koji će izmjenom optužnice biti obuhvaćen u "udruženi zločinački pothvat") činio zločine po BiH sa ciljem osiguravanja kontrole nad područjima BiH koja su proglašena srpskom republikom i značajnog smanjenja ne-srpskog pučanstva. Kako bi ostvarili taj cilj, koji je po međunarodnom pravu ilegalan, Radovan Karadžić i ostali su činili zločine kako bi se ne-Srbi natjerali da napuste ta područja, a one koji su nevoljko odlazili su protjerivali, dok su druge ubijali - radi se o poznatom obrascu koji je primjenjen u svim ratom zahvaćenim bivšim republikama SFRJ od svih zaraćenih strana. Ipak, Karadžić se za razliku od drugih mora suočiti s najtežom optužbom, ona za kazneno djelo genocida, tiče se ubojstva skoro 8,000 muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici 1995. Case protiv Karadžića ne počiva samo na zapovjednoj odgovornosti (kao Vrhovni zapovjednik koji nije učinio nešto što je trebao - kaznio ili spriječio da trupe nad kojima ima kontrolu čine zločine) nego uvelike i dokazivoj direktnoj odgovornosti za genocid (učinio nešto što nije trebao).

I dok se hrvatski građani polagano privikavaju na to da će im i narednih nekoliko (četiri ili manje) godina na vlasti biti Sanaderov HDZ, polemizira se s nekim prijašnjim odlukama bivše Vlade istog premijera, prije svega one o (nepotrebnom) uhićenju genarala Gotovine, pa s donošenjem i primjenom ZERP-a, što sve skupa nije ubrzalo put Hrvatske u EU, kako je Vlada obećavala. Doista, nema naznaka kada bi se to moglo dogoditi, premda su mediji puni raznih predviđanja. Posve je razvidno da se moglo biti na ovome stupnju odnosa sa EU i bez uhićenja Gotovine! Trebalo je samo pogledati na istok, u Srbiju i njihov odnos naspram Mladića i ostalih. Pokraj svih uvjetovanja, Srbija će potpisati sporazum o pridruživanju, uzet će znatna sredstva iz fondova EU, a smiješi im se i ukidanje viza, odnosno ulazak na bijelu Schengensku listu, poput Hrvatske. Pokraj svih tih popuštanja od strane EU, Srbija i dalje tjera po svome, pa ispada kao da ona uvjetuje svoj ulazak u EU, a ne obratno!

u sjeni završetka mandata posredničke trojke Kontaktne skupine za riješavanje statusa Kosova i Metohije te predstojećih predsjedničkih izbora, u Republici Srbiji je bez velike pompe i posebnih komentara prošao posljednji izvještaj glavne haške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. i prije nego ga je del Ponte izgovorila, službeni je Beograd znao da će izvještaj biti negativan. Nacionalni koordinator za suradnju s Haagom ministar rada i socijale Rasim Ljajić je nekoliko dana prije kritičnog 10. prosinca 2007. rekao da će izvješće VS UNa biti negativno, ali da ga on odbija prihvatiti jer u Srbiji postoji politička volja i spremnost da se zaključi suradnja s haškim sudom.

David Tolbert, zamjenik tužiteljice ICTY-a u svom je obraćanju na simpoziju o efikasnosti kaznenih tribunala u Uthrechtu rekao kako suradnja država nije bitna samo za odgovarajuće djelovanje Tribunala, nego će biti i od kritične važnosti za Međunarodni kazneni sud (ICC), prvi stalni sud za ratne zločine. "Bez suradnje države nemoguće je održati odgovarajuće suđenje, nemoguće je održati suđenje uopće", rekao je Tolbert.

Da je Tolbert u pravu i da je pravično suđenje nemoguće održati bez suradnje države pokazao je slučaj Blaškić u kojem je prvostupanjska kazna od 45 godina smanjena na 9 godina nakon što je Hrvatska počela surađivati ustupivši relevantnu dokumentaciju. Ipak, osim nabavljanja dokaza poput dokumenata bitnih za postavljanje slučaja ili intervjuiranja svjedoka, suradnja država pokriva puno širi skup aktivnosti koje pomažu bilo u oslobađanju bilo optuživanju optuženika ili osumnjičenika, a uključuju i njihovo uhićenje. Upravo zbog toga bivši zamjenik tajnika Tribunala ističe Hrvatsku i Srbiju kao primjere nesuradnje u prošlosti ili sadašnjosti što je ozbiljno naštetilo ukupnoj efikasnosti suda.

Identično kao Hrvatska prije više od godinu dana, Srbija danas pokušava uvjeriti europske čelnike da joj dozvole približavanje EU i bez izručenja Mladića i Karadžića, upozorila je Carla del Ponte na konferenciji o vrijednostima i interesima međunarodne politike u Estoniji. No upravo je hrvatski primjer pokazao da ako EU ostane dosljedna i čvrsta u stavovima, može se puno toga postići.

Za razliku od Hrvatske, u kojoj je nakon uhićenja Gotovine otpočeo bolan ali nužan proces suočavanja s prošlošću, niti jedna srpska vlada se ne usuđuje "prihvatiti da je bivše jugoslavensko i srpsko vodstvo igralo ključnu ulogu u ratu i u tragičnim zločinima koji su počinjeni, unatoč gomili dokaza.", ustraje Del Ponte. Dok je ostatak Europe nakon pada Berlinskog zida prihvatio pravnu državu kao temeljnu vrijednost, Srbija je još uvijek daleko od dijeljenja te vrijednosti sa svojim susjedstvom. Kao uzrok "bolne nemogućnosti" da pogleda u lice ostavštini iz nedavne prošlosti, Del Ponte je navela enormnu snagu civilne i vojne obavještajne zajednice u Srbiji te strah koji one stvaraju u zemlji.

Tužitelj u postupku protiv Momčila Krajišnika koji se vodi na ICTY podnio je žalbu na odluku vijeća koje je prošli mjesec političkog vođu bosanskih Srba i jednog od arhitekata etničkog čišćenja u Bosni osudilo na 27 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, ali ga i oslobodilo optužbi za kazneno djelo genocida.

"Tribunal ne dvoji da se genocid u Bosni dogodio", rekao je tada predsjedavajući sudac Orie, no namjera počinitelja nije dokazana. Genocid je specifično kazneno djelo za koje je potrebno dokazati ne samo opću namjeru za ubijanjem i sličnim djelima nego i posebnu namjeru za uništenjem cijele ili dijela jedne od tzv. zaštićenih grupa (vjerske, etničke, nacionalne i rasne) što po mišljenu Tribunala tužitelj nije uspio učiniti.

Ireland Online javlja kako se Tužitelj žali samo na kaznu. Makar je tvrditi istovremeno da se genocid u BiH nesporno dogodio ali da oni koji su tu politiku kreirali nisu imali namjeru uništenja zaštićene grupe očito kontradiktorno, Tužitelj odluku napada samo zbog dosuđene kazne koju smatra "manifestly inadequate" i traži doživotni zatvor. U izjavi objavljenoj danas Tužitelj je istaknuo kako 27-godišnja kazna, jedna od najtežih ikad izrečenih u Hagu, "demonstrates a disregard for the inherent gravity of the crimes committed by the respondent and the form and degree of his participation in them." (za tekst na hrvatskom: Jutarnji List). Dodao je i kako je tročlano vijeće sudaca pogriješilo kad je procjenjivalo olakotne okolnosti te u njih uključilo Krajišnikovu dob, vrijeme provedeno u pritvoru i činjenicu da nije pokušao pobjeći.