Pogledajte dobro gornju sliku, jer se na njoj vide one prave žrtve i oni istinski heroje ovog rata - mada nisu zapisani u bilo kakvim službenim evidencijama ove države.
Dragi tata,
prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. rođendan. Bože, pa tek sada shvaćam da ti nisi bio star. Oni sijedi pramenovi na tvojoj kosi i ona dva sjeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio.
Kao da si čekao "punoljetnost" države da odeš, ironično, zar ne? Tako davno se čini ta 91'. Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše. Bio si dobar čovjek i odličan otac, ali počeo si se "gasiti". Baš kao i mnogi. Iščezavao si pred našim očima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se sa dijabetesom, sa glavoboljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce "puklo" i jednostavno si otišao. Znao si gdje odlaziš - na neki, zasigurno, bolji, pošteniji svijet.
"Srbe na vrbe"
"Ubi ubi ubi Srbina"
"Za dom spremni"
itd., itd...
I to sve na jednoj nogometnoj utakmici, na kojoj su igrali mladi do 21 godine.
Gledao sam utakmicu, i toliko pitanja je prolazilo kroz moju glavu. Kakvi su to ljudi sa kojima zivim u istoj drzavi. Sto su im ti klinci krivi?
Da li ti ljudi hoce da nas ti klinci mrze, pa da opet ratujemo sa njima? Da li bas to moramo, ubijati se opet, stalno, ponovo. Iako je svima jasno da od toga svi samo patimo, i nikad nista dobro nije ispalo.
Toliko pitanja, a odgovora ni otkuda...
I onda, jos jedan gol Hrvata. Strijelac se ponosno prekrizio. Meni prozujalo kroz glavu, pa zasto te nije sram, ako si vec krscanin, vjernik, zasto nisi pokusao smiriti tu publiku, ako nista drugo, zasto nije otisao sa terena, iz protesta, jer kolko ja znam, crkva ne uci nikoga ubijanju, psovanju ni nicemu slicnom... Onda sam se ipak probudio, i odlucio postaviti neka pitanja ljudima koji se ovdje ponasaju bas tako. Vjernici su, a mrze sve koji misle drukcije od njih. Mrze i one koji mrze sve kao i oni, ali su, slucajno, Srbi.
Razvojačeni branitelj ubio suprugu, pa djecu na spavanju, pa potom sebe; U Bjelovaru se ubio branitelj; Branitelj se ubio zapalivši se; branitelj se ubio nakon odbijenice za mirovinu; ubio se još jedan hrvatski branitelj, branitelj se raznio bombom; branitelj se ubio motornom pilom.... Samo su neki od mnogobrojnih naslova koji su od završetka Domovinskog rata zatrpali naše medije. Nakon svih tih silnih samoubojstava, čovjek ne može a da se ne zapita: Tko su bili branitelji nekada, a tko su sad?!
1991-1995. pripisuje se trajanju Domovinskoga rata. Tada sam bila djete i unaprijed se ispričavam na lajičkom komentiranju, ali želim reći kako stvari vidim danas. Vjerujem da su branitelji 1991 g. stali u obranu Hrvatske zbog svojih ideala. Mnogo je mladih ljudi na bojištima ostavilo živote, mnogima se ni danas neznaju grobnice, mnogi se još uvijek smatraju nestalima. Ma ne samlo mladi, ljudi različitih dobnih skupina odlaze u rat vjerujući u san slobodne države Hrvatske.Nažalost, mnogi se iz tog "sna" nikad nisu probudili.
˝Ja sam Jugoslovenka!˝
˝Oči su mi more jadransko, kose su mi klasje panonsko, setna mi je duša slovenska
ja sam Jugoslovenka! ˝, 90-ih je pjevala Fahreta Živojinović poznatija kao Lepa Brena. Danas, dvadeset godina kasnije Brena se sprema nakrcati zagrebačku Arenu u kojoj će razdragana rulja ( muška i ženska ) zajedno s njom u glas priznati kako su svi oni jedna Jugoslovenka. Možemo Brenu svrstati pod turbo folk ili narodnu glazbu, sasvim je svejedno. Malo po malo ta vrsta muzike ukorijenila se u naše društvo i nije neki bauk kao prije par godina. Ono što Breni predstavlja problem je njeno slikanje 1993. u uniformi vojske Republike Srpske.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Sila koja nas kroz globalni ekonomski i politički sistem, u svoju korist, konstantno i hotimično vodi iz jedne u drugu nesreću, predstavlja kriminalnu organizaciju.
Ovo je krivična prijava protiv globalne elite zbog zločina protiv čovječanstva.
Ovime također prijavljujem: svjetske policijske snage su zatvorile oči pred najvećim financijskim zločinom u povijesti.
Na bilo kojoj vrsti mojih novih dokumenata, javno je deklarirano da nisam rođen u Jugoslaviji. To je zbog toga jer je Jugoslavija mrtva.
Na novčanicama Federalnih Rezervi je javno deklarirano da Bog postoji.
Nema nikakve sumnje da je kao svemoguća i sveprisutna osoba upleten u ovu priču. Prijavljujem Boga kao nestalu osobu.
Nakon koliko vremena se nestala osoba proglašava mrtvom?
Globalna elita upotrebljava novac dug kao financijsko oružje za masovno uništavanje.
Evidentno je da nekoliko mjeseci kreiranja novca (duga) teško mogu isplatiti 300 godina stvaranja (na dugu baziranog) "bogatstva".
Ne znam kako vaš, ali moj grad je posljednjih dana obljepljen plakatima koji mi, blago rečeno, lede krv u žilama. Na plakatima, ofarbanima kao maskirne uniforme, strši mač okrenut prema zemlji... "Bilo jednom u Hrvatskoj"...baš tako, bilo i ne ponovilo se...
...Slavonijo 'ko u tebe dira...
-Đoletova poruka sućuti i Markova poruka mržnje-
Negdje iza Drugog svjetskog rata,u ono vrijeme najgore poratne krize i borbe za preživljavanje raspravljalo se monegaškoj vladi o načinu na koji bi Monaco pronašao gospodarski izlaz za nova poslijeratna vremena. Jedan od članova monegaške vlade je smislio odličan plan. Rekao je:
„Navijestimo rat Americi!“
Kad su ga ostali u čudu pogledali objasnio je:
„Rat ćemo zasigurno izgubiti, ali onda nam samo preostaje i za Monaco srediti Marshalov plan , jer vidite gdje je Njemačka dospjela mada je rat izgubila!“
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Neovisni, ali ne i neutralni