pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dakle, Zvone Radikalni je službeno proglašen „političkim analitičarem“ na blog.hr servisu :-))))). Doduše, prijelazak s Cool liste na listu blogova koji se bave Izborima 2007 će vjerojatno uzrokovati određeni pad posjećenosti :-(, ali ruku na srce sljedećih 30-ak dana će se ovdje tako i tako pričati (uglavnom) o politici (a tako je većinom bilo i prethodnih godinu i par mjeseci) pa je to u neku ruku i pošteno prema posjetiteljima blog.hr naslovnice.

A u ovom postu ću obraditi temu koja mi stoji na TODO listi već 15-ak dana. Naime, u komentarima na moj post „Napisao sam mail prof. Ivu Bancu“ kolega bloger tragicnamisao mi je postavio nekoliko pitanja koja svakako zaslužuju odgovor.

Pa idemo redom ...

1. Koji je to stav na TV-u zastupljen ako ne liberalni?

Nakon mnogo rasprava koje su manjim ili većim intenzitetom vođene tijekom niza godina, rješenje je na vidiku. Nadležni odbor zagrebačke gradske skupštine u proceduru je uputio prijedlog da se prostor pored Trga Francuske Republike imenuje Trgom dr. Franje Tuđmana. Kako se radi o neizgrađenom zemljištu, dobar dio novinara taj prostor naziva livadom. Postoji projekt prema kojem bi se trebala izgraditi moderna građevina s podzemnom garažom.

Sudeći po prvim reakcijama obitelji Tuđman, prijedlogom bi se ponovno mogla pokrenuti lavina očitovanja svih i svakoga. To više što se lociranje Tuđmanovog trga ne može promatrati izvan konteksta politike. Ne sumnjam da će svaka politička stranka, kao i mnoštvo manje ili više poznatih pojedinaca i udruga imati potrebu da se o prijedlogu očituje. I to me dovodi do pitanja koje bi nužno trebalo postaviti. Tko je zapravo pozvan da o ovom pitanju odlučuje? Tko je nadležan, znamo.

U američkom Senatu svaki senator smije govoriti onoliko dugo koliko smatra da treba. Tako se događalo da govornik namjerno ne želi prekinuti govor kako bi odgodio ili sprječio glasovanje o nekom prijedlogu. Rekord je postavio jedan senator koji je bez prestanka govorio 24 sata, uglavnom o svojim mladim danima.

Rasprava bez ikakvih ograničenja, očito, nije poželjna stvar.

S druge strane, s ograničenjima se može i pretjerati. Primjer za to je domaći Sabor koji ima čitav arsenal kontrolnih mehanizama, a koji su po mom mišljenju više štetni nego korisni.

Počnimo od institucije predsjednika Sabora: on bi trebao biti samo prvi među jednakima, ali posao mu je zapravo da se prijeti, dijeli packe i maltretira zastupnike, kao učitelj u osnovnoj školi. Zatim, pogledajmo vremenska ograničenja koja su u nekim slučajevima smješno mala (par minuta). Tu je i aktualni sat, kratkotrajni specijalni ritual koji traje najduže četiri sata i uvjek je pretrpan. Dodatni ritual je promjena dinamike rasprave kada snimaju TV kamere. Zatim, tu su i bezbrojne ispravke netočnih navoda i replike, svađanje oko proceduralnih pitanja, stegovne mjere i kažnjavanja. Poslovnik Sabora ima čak 269 (!) članaka, što jasno ilustrira izbirokratiziranost i pretjeranu regulaciju te važne institucije.