Nakon što je Evropska komisija uskratila suglasnost za donošenje novog zakona o policiji, opisano u mojem dnevniku "Kad političari depolitiziraju – epilog" koji nažalost nije pobudio osobit interes čitatelja, ministar Ranko Ostojić je drastično promijenio retoriku. Sada on svoju i ulogu ministarstva kojem je na čelu vidi potpuno drugačije:
Hrvatskoj se još uvijek misli da ministar unutarnjih poslova rukovodi policijom i ujutro odlučuje tko će ići na koji zadatak, i trebat će još dosta vremena da ljudi shvate koji je moj posao kao ministra. Jer prema Zakonu o policiji, ministar stvara uvjete za rad policije i to je njegova glavna zadaća. Kada se dogodi ubojstvo, policija provodi istragu i donosi odluke, a ne ministar, objašnjava Ranko Ostojić način na koji vidi ulogu ministra unutarnjih poslova.
U proteklih šest mjeseci otkako je na vlasti SDP na čelu Kukuriku koalicije nizom poteza dokazao je da je koalicija nesposobna uhvatiti se u koštac s vrlo ozbiljnim političkim, gospodarskim, financijskim i uopće društvenim izazovima pred kojima se našla. Promašaji i pogrješke su se toliko nagomilali da se već sad postavlja pitanje treba li ova Vlada odstupiti, jer je nemoćna da riješi probleme od nacionalnog značaja. Njihov „Plan 21“ bio je najobičnija prijevara na koju su nasjeli birači glasajući više protiv HDZ-a nego za SDP i koaliciju.
Kukuriku koalicija i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nisu uspjeli u nastojanju da najavljenu promjenu Zakona o policiji prikažu kao smanjenje političkog utjecaja na rad policije. O problemu sam pisao u dnevniku "Kad političari depolitiziraju".
Službenici Evropske komisije, kao uostalom i većina demokratske javnosti u Hrvatskoj, nisu prihvatili argumente ministra Ostojića i nisu dali zeleno svjetlo prijedlogu novog zakona. Kako je rad policije sastavni dio poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava, pod posebnom je paskom Evropske komisije pa bez njihovog odobrenja nije moguće provesti ni daleko manje promjene. Utoliko je smiješno kad ministar Ranko Ostojić, valjda po naputcima PR službe Kukuriku koalicije, zabranu Evropske komisije pokušava prikazati kao vlastitu odluku:
Osmoga se dana travnja od 1990. godine diljem Europe obilježava Međunarodni dan Roma, etničke skupine koja broji oko 12 milijuna ljudi i najbrojnija je nacionalna manjina u Europi.
U povodu obljetnice priopćenjem se oglasio ured Pučkog pravobranitelja istaknuvši da „predrasude prema Romima dovode do njihove sustavne diskriminacije u svim područjima društvenog života: od obrazovanja do zdravstvene i socijalne skrbi, te zapošljavanja. Uvjeti stanovanja ispod su nivoa za očuvanje ljudskog dostojanstva i ne daju osnova za nadu u sretan život Roma u zajednici. Činjenica da se brojni Romi ne žele izjašnjavati Romima, već pripadnicima većinske nacije, dovoljno govori o tome.“
Ministrova stigmatizirajuća retorika
Popisu vrlo dvojbenih odluka nove vlasti svakako treba dodati i onu da depolitizaciju policije započnu omogućavanjem još većeg utjecaja politike na njezin rad. Da se razumijemo, ne postoji zemlja u kojoj bi policija radila potpuno neovisno o vladajućoj politici. Ako se negdje i dogodi, govorimo o diktaturama i policijskim državama. U demokratskim se zemljama utjecaj politike ograničava na definiranje društvenih vrijednosti koje je policija dužna štititi, propisivanje ovlasti i tehnika koje pritom smije koristiti, osiguranje materijalnih i drugih uvjeta za rad policije i provedbu civilnog nadzora nad njezinim radom. Moguća rješenja su različita a politika je ta koja odabire najbolja.
Svi se sjećamo saborskih igrokaza u kojima bi zastupnici tada vladajućeg HDZ-a postavljali pitanja ministru unutarnjih poslova o tijeku konkretnih istraga pa i doslovno zahtijevali otvaranje istraga protiv prvaka tadašnje oporbe i s njima blisko povezanih osoba. Cjelokupna demokratska javnost je tada stala uz oporbu koja je potpuno opravdano ukazivala na neprihvatljivost toga da se od ministra naručuje a on da potom policiji nalaže kriminalističko istraživanje pojedinih osoba i događaja. Ispravno su to nazvali politiziranjem rada policije i naglašavali potrebu da se ista depolitizira.
Osim zastupnika Memedija koji je valjda htio još saborovati, ostali zastupnici su se smilovali i sebi i nama i izglasali raspuštanje ovog po svemu drukčijeg saziva Sabora. Premda je kampanja već odavno u započela, ovih dana će predsjednici stranaka, velikih i malih uživati u svojih pet minuta, demonstrirajući alat kojim svoje članove drže u pokornosti. Potencijalni kandidati će obigravat oko predsjednika (i predsjednica), laskati im da su vizionari i da dobro vode stranku, i kako su upravo Bogu zahvalni na providnosti, ili će jednostavno plakati kako je situacija sa švicarcima grozna, a oni još uvijek imaju veliki kredit i da bez još jedne saborske plaće jednostavno ne znaju što bi…
Samo bi otvorene liste za Sabor promijenile ovakvu situaciju, no nekako mi se čini da svi zajedno moramo pojesti još puno špinata dok se to ne dogodi. Predsjednici i uska kamarila kojom su se okružili potrudit će se da se to ne dogodi…
Naše izborne liste imaju „nositelja“. Neka mi netko objasni što je to nositelj liste, ako nije ujedno i prvi na listi? Junak koji na svojim nejakim plećima nosi cijelu stranku ili tek 14 ljudi navedenih na glasačkom listiću? Nositelj liste svojim autoritetom i moralnim integritetom jamči za sve koji su navedeni na toj listi? Sjetimo se da je Sanader bio nositelj svih HDZ-ovih lista? Jesu li svi zastupnici iz redova HDZ-a isti kao i on?
Kako kaže Jure Vujić „U sklopu službenoga vokabulara jednoumlja uobičajena je praksa reduciranje neistomišljenika, ili bilo koje druge ciljane društvene skupine, dijeljenjem atributa fašist. Etiketiranje neistomišljenika atributom fašist ili nacist onemogućuje se svaki pokušaj racionalna i uravnotežena dijaloga. Takva anatemizacija i javno izražavanje negativnih stereotipa uvijek otvara put predvorja izravna govora mržnje i ukida svaki prostor za ravnopravni dijalog. Očito je to u današnjem hrvatskom politički korektnom vokabularu, koji itekako tolerira, pa čak i širi ostatke totalitarne frazeologije, a posebice u odnosu na političke neistomišljenike, kada sa strane neoliberalne »tolerantne«ljevice i u službenim medijima čujemo stereotipe poput: „povampirena desnica“, „aveti prošlosti“, „reakcionar“, „konzervativan“, „desničarenje“, „ognjištari“, „Hercegovac“, „tuđmanovac“, „kamenjarac“ itd.“)
Još od početka vrijeme predizborne kampanje za Splitskog gradonačelnika, mnogo sam razmišljao o tome da li je Željko Kerum uistinu sposoban da ukoliko preuzme vlast, Splitu podari napredak, i pomak s mrtve točke. O tome da li , kao što je iz nule stvorio ponajveću firmu u gradu, koja zapošljava nekoliko tisuća Splićana, i to sve bez ikakve pomoči države, sam sa svojim radom i svojom pameću, može otvorit nova radna mjesta u Splitu, omogućiti dase brojni studenti ne moraju selit u Zagreb, već da na svom rodnom prostoru, sa svojom završenom školom mogu naći pristojan posao, koji bi bio dobro plaćen. Također sam razmišljao o tome da li je sposoban prevladat mogući sukob interesa, i da i će moći otrpjet napade, kako on kaže, "neojugoslavenskih" novinara i medija koji će ga zbog „sukoba interesa“ sigurno napasti.
Najbolji odgovor na sva ova pitanje je da će vrijeme pokazat svoje, ja sam još tada bio zagovornik ideje da se Kerumu da šansa, jer su mi ovi „urbanih“ i „civiliziranih“ bili na vrhu glave.Djelom na moju odluku o podršci Željku Kerumu je utjecalo i to što sam s vremena na vrijeme posjećivao i Zagreb, te uvidio kako Zagreb velikom brzinom napreduje, potpuno suprotno od posrnulog Splita. Samo nekoliko statističkih podataka, koje sam pronašao:
U Splitu je 2005 bilo 12998 nezaposlenih, u Zagrebu 29658. Prema zadnjem popisu stanovništva Split je brojio 193 664, a Zagreb 813 059 ljudi. Dakle iako u Zagrebu ima preko 4 puta više stanovnika nego u Splitu, U Zagrebu ima samo 2.3 puta više nezaposlenih nego u Splitu.
U 2006 iz Splitsko dalmatinske županije je uvezeno 63% više robe nego što je iste godine izvezeno. Prosječna plača je bila 4241 kn, daleko manje nego u Zagrebu.
U ovoj županiji najviše ljudi radi u trgovini 42,4%, zatim u prerađivačkoj industriji 25,7%, u građevinarstvu 13%, u prometu, skladištenju i vezi 6,3 %, u poslovanju nekretninama 5,3%, u turizmu 3,3%...
Upravo zbog tih razloga bio sam mišljenja (i sad sam) da Kerumu treba dati šansu. Ako nešto zabrlja, ja ću biti prvi koji će ga kritizirati.
Ova slikica s lijeve strane je oblak riječi koje možete pronaći ovih dana na naslovnici pollitike (ako kliknete na link vidjeti ćete puno povećanu sliku koja je oštrija), nisam gledao starije datume, no čak i ne ulazeći u bit samih tekstova nije teško zaključiti koje riječi se najčešće spominju koje nam u stvari i najviše nedostaju: iskustvo, podrška, narod, organizacija, treba...
Božo Pendo
20260 Korčula
Sabor Republike Hrvatske
Saborski odbor za nacionalnu sigurnost
za gospodina Ranka Ostojića
Z A G R E B
Poštovani gospodine Ostojić,
prije točno šest godina sam se osobno obratio Vama, kao Ravnatelju policije. Predložili ste mi da Vam pošaljem pisanu predstavku. Na istovjetne predstavke Vama, ministru, gospodinu Lučinu i unutarnjoj kontroli MUP-a lakonski mi je odgovoreno da MUP nije nadležan.
Radilo se o opsežnoj predstavci s više desetaka priloženih dokumenata o neviđenom kriminalu i korupciji u Hrvatskom autoklubu direktno povezanim s masovnim kršenjem ljudskih prava građana i barbarskim ugrožavanjem nacionalne sigurnosti.
