Prisustvujemo totalnom urušavanju socijalne države u Hrvatskoj, totalnom urušavanju... Mislio sam ne pisati o ovoj temi, jer me uznemirava - nije tajna, povišeni cuker, srčane tegobe, povišeni tlak...rekli bi zdravlje primjereno prosječnom hrvatskom čovjeku moje dobi. Četvero mojih iz generacije, četvero najboljih prijatelja i prijateljica već je pod ledinom, ili kremirano, u pepelu...
Dakle, sada ćemo imati čast i priliku, ako uznemirujemo Hitnu pomoć, odnosno zovemo je bez razloga, platiti 180 kuna.
Mnogi od nas već i sada imaju slična iskustva, kao ovo moje. Dakle, prije oko godinu i po u teškom stanju, čak oko 10 minuta sam MOLIO Hitnu pomoć da dođu... Iako sam se grčio od bolova i pritiska u prsima, povraćalo mi se, tražili su da im opisujem detalje... Ipak su nakon povišena tona, kada sam počeo vikati UMRIJET ĆU LJUDI, došli i odvezli me u bolnicu! Dijagnoza: lakši srčani udar! Dva dana sam bio u polusvjesnom stanju, onda sam se počeo oporavljati...
Ulazim u dućan, trebam novu košulju. Biram: bijela mi je nekako jednostavna, plava monotona, kockasta preupadljiva. I dok neodlučno prevrćem plastične omotače prilazi mi ljubazna prodavačica: „Hm, ne, gospodine, vi ste ipak 44. Vi gledate košulje veličine 42. Sigurna sam, vi ste 44.“ Pomalo zbunjeno škiljim prema njoj nevješto glumeći zahvalnost. „Ali ja sam do sada nosio košulje veličine 42“ – pomislih u sebi. U tom trenutku pade mi pogled na ogledalo. Vidim prosijedog čovjeka otromboljenih obraza, nabreklog vrata i kvalitetno izraženog trbuha. Da, nekada davno ja sam nosio košulju veličine 42. Ljubazna prodavačica ima iskustvo i ja joj vjerujem. Stoga bez pogovora prelazim za susjednu policu. Ponovo prevrćem plastične omotače s košuljama: bijela mi je nekako jednostavna, plava monotona, kockasta preupadljiva...
... Zoranu Milanoviću na grandioznom “uspjehu” koji je SDP polučio na izborima u Zagrebu!
Uspio je u onome u čemu je Tuđman uspijevao tek provođenjem nasilja i nepriznavanjem rezultata izbora, da ne samo Zagreb prepusti, voljom biračkog tijela, odnosno većinskim opredjeljenjem onih koji su izašli na zbore, u ruke HDZ-a, nego da ga pretvori u hercegovačku vukojebinu u kojoj je put ustaštvu potpuno otvoren, jer ako pogledamo tko, osim Bandićevih plaćenika, zadovoljno “trlja ruke” nad činjenicom da je Zagreb “istrgnut iz ruku “crvene nemani””, vidjet ćemo da su to samo “stočari” I klerofašisti.
Ipak niti ja ne želim griješiti dušu pa sav “uspjeh” pripisati Z. Milanoviću, nemjerljiv je doprinos Ivice Račana, jer on je “instaliranjem” Milana Bandića na gradonačelničko mjesto započeo s pretvorbom Zagreba u “Široki Brijeg na Savi”.
Na jednom stranom tv-programu kojega volim zvati programom za zaglupljivanje ide emisija pod nazivom Craft Wars u kojoj je poanta od ničega napraviti nešto i to nešto, uvjetno rečeno, uporabne vrijednosti. Pretpostavlja se da natjecatelji dolaze sa iskustvom, vještinama, znanjima. I iako je natjecateljima dano "nešto", to u pravilu nisu predmeti koji se uobičajeno koriste za izradu takvih stvari i sami bez drugih dodataka ne bi natjecateljima bili od pomoći. Ipak, zato je natjecateljima na raspolaganju i čitav set materijala, od drveta preko tkanine do boja i nekih kerefeka koje nikad u životu nisam vidjela, a koje mogu neograničeno koristiti da bi stvorili ono što žele. Tako je nekako i u političkim kampanjama. U pravilu ne utječeš na to tko će ti biti glavni politički konkurent na određenim izborima, ali u svakom slučaju znaš da u prostoriji do imaš više nego solidnu bazu materijala koju možeš primijeniti na bilo koji dani materijal i za postizanje bilo koje svrhe.
Izborna pravila kad se radi o pojedinačnim kandidaturama na lokalnim izborima predviđaju prikupljanje potpisa birača. Da bi bile pravovaljana, kandidaturi treba biti priložen i obrazac s potrebnim brojem potpisa birača. Broj tih ovisi o broju stanovnika odnosne općine, grada ili županije. Nije se jednom dogodilo da neki od kandidata u nakani da stekne bilo kakvu prednost u odnosu na suparnike tijekom predizborne kampanje istakne kako je prikupio daleko veći broj potpisa od potrebnog. Zbog toga se isprva mišljeno kao formalnost, prikupljanje potpisa birača pretvorilo u pravo natjecanje. Barem za neke stranke i neke kandidate.
Da je isprva mišljeno samo kao formalnost koja bi od kandidature trebala odvratiti neozbiljne kandidate vidi se po tome što prikupljanje potpisa birača nije detaljno regulirano izbornim pravilima. Osim potrebnog broja potpisa te sadržaja obrasca, ništa drugo nije regulirano pa je i rad po tom pitanju nadležnih izbornih povjerenstava samo formalan. Od njih se, naime, očekuje samo da „provjere je li kandidatura u cijelosti usklađena“ s izbornim pravilima. Kako će to učiniti u dijelu koji se odnosi na potpise birača, ne zna se i prepušteno je inventivnosti svakog pojedinog povjerenstva. Kakve su sankcije za one koji bi eventualno pokušali varati, također se ne zna.
Najava aktivnosti u Zagrebu za subotu, 20.4.
SDP
8.30h Rajko Ostojić i Mirela Holy čiste okoliš u sklopu 'Zelene čistke'
Ostojić je i u Puli u 14.30h, ali ne znam koliko tamo ima zagrebačkih glasača. S Kajinom i Grbinom predstavlja zdravstveni program za lokalne izbore. Kao kandidat za zagrebačkog gradonačelnika? Kao ministar zdravlja? Kao liječnik? Kao član SDP-a? Kao drug? Mislim da ni on to ne zna. Ili se pravi da ne zna.
Majn name Milan Bandić
8h Sastanak sa stanovnicima Novog Jelkovca u zgradi Gradske uprave
9h Ličenje hodnika na prvom katu OŠ Trnsko
9.30h Sađenje prve sadnice projekta zazelenjavanja okoliša OŠ Bukovac
12h Obilazak Medveščaka i Donjeg grada
17h Na skupštini Podružnice umirovljenika Blato
18h Na tribini o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata za MO Sveti duh
20h Na tribini o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata za MO Mikulići
Nakon toga će prisustvovati 4. Susretu Odžak i prijatelji, u restoranu Ćurak Rugvica
A nakon toga će pozdraviti članove novoosnovane Udruge umirovljenika Sesvetska Sela u Društvenom domu Sesvetska Sela
Najava aktivnosti u Zagrebu za nedjelju, 21.4.
Otkako se visina snijega mjeri, u Zagrebu ga je tijekom posljednjeg naleta palo najviše do sada. Osim što je stvorio svugdje uobičajene probleme u prometu, poslužio je i u svrhu predizborne kampanje. S jedne je strane bio neumorni gradonačelnik Milan Bandić kojem je borba sa snijegom i rješavanje njime uzrokovanih problema u opisu radnog mjesta a s druge, aktualni ministar zdravlja i po mnogima njegov najozbiljniji protukandidat Rajko Ostojić. Svakodnevnim izvještavanjima o tome gdje je i kako Bandić čistio snijeg, Ostojić je suprotstavio komentar kako „neki koriste i snijeg za prikupljanje jeftinih političkih poena“. Nije odgovorio a nitko ga nije ni upitao, što misli da bi trebao raditi gradonačelnik kad mu grad zatrpa tolika količina snijega. Osjetivši valjda da mu je komentar posve promašen i kao takav vrlo slabašan odgovor na Bandićev slalom ulicama Zagreba, Ostojić je požurio da iznese vlastitu predizbornu platformu.
... koji moj glas na izborima sasvim sigurno neće dobiti.
Svakodnevno svjedočimo javnom zaklinjanju u demokraciju, političku korektnost, poštenje, davanje šanse mladima, transparentnost u trošenju novca, pogotovo onoga iz džepova poreznih obveznika ... ali i manje javnoj nedemokratičnosti, pogotovo u unutarstranačkim odnosima, političke nekorektnosti, koja nije osobina samo velikih stranaka, pokušajte kod, primjerice „lesarista“, zastupati stavove i mišljenja koji su suprotstavljeni stavovima i mišljenju Dragutina Lesara.
Takvi postupci smatraju se činom gorim od krivokletstva i veleizdaje.
O poštenju ljudi iz hrvatskog političkog establishmenta, „naplavljenog“ Tuđmanovim „tsunamijem“, gotovo da i nema potrebe govoriti, ta tema je najbolje obrađena u „literaturi“ USKOK-a i DORH-a, osim namjerno zataškavanih i opstruiranih slučajeva. Ali i to govori o „poštenju“ onih iz redova hravtskog političkog miljea.
O transparentnosti trošenja novca i opet najbolje svjedoče istrage i sudski postupci.
Ne znam kako vi kolege dobijete poticaj za pisanje, ali mene obično iritira neka vijest, hodam uokolo obavljajući kojekakve poslove, ali kada shvatim da me ta vijest ne napušta, već izluđuje, sjednem za kompjuter i dok ne stavim misli "crno na bijelo", nisam miran. Zovem to stvaralački nemir, iako se nakon što se tekst objavi često pitam: pa nije li to sve uzaludan, Sizifov posao odnosno nije li ipak ovaj svijet sazdan na načelu "psi laju, a karavane prolaze", a kada je riječ o temi sporta i politike sve rečeno u prastaroj izreci "kruha i igara"? I što još dodati?
Prošli četvrtak sam se probudio malo ranije nego obično. Izvadio sam sve potrebno. Umotao sam ampulu u kuhinjsku krpu, i laganim pritiskom slomio vrh. Stavio sam iglu na špricu i uvukao tekućinu iz ampule; zatim sam je ubrizgao u bočicu s prahom, promućkao da se rastopi, te ponovo usisao u špricu.
Lupkao sam špricu dok se svi mjehurići nisu skupili na vrhu, pa sam istisnuo zrak. Skinuo sam iglu i stavio tanju. Otišao sam do svoje žene koja je sjedila na kauču, malo joj prebrisao alkoholom rame, i brzim potezom zabio iglu do kraja, osjećajući kako je probila kožu i mišić. Polako sam istisnuo tekućinu, a onda lagano izvadio injekciju iz ruke: uvijek ju je teže izvaditi nego zabiti.
"Je li gotovo? Ništa nisam osjetila..." zatim je otišla na posao. Ja sam bio zadovoljan: prošli put je itekako osjetila.
