Tagovi

Vjera i terorizam

Žrtvovanje vlastitog života za neki viši cilj zajednice kojoj pripadaš poznat je u mnogim religijama i ideologijama. Ipak izaziva jezu kad mladi ljudi, čak obiteljski i grupno, (braća, sestre, bračni parovi) svjesno odlaze u smrt ubijajući slučajne prolaznike.

Gledam pred par dana na nekom od TV -a jednog "pokajnika", vrlo intelektualnog izgleda i govora, kako priča o tome da se u jednoj fazi počeo zanositi idejom o samožrtvovanju radi odlaska u raj.

U XXI stoljeću!?

Ipak treba iskreno priznati da i u Kršćanstvu postoji još uvijek dosta vjernika, koji zaista vjeruju u raj i pakao, mada suvremene astronomske ili geološke spoznaje ne mogu locirati gdje bi se to zaista moglo nalaziti - osim negdje u paralelnim svemirima. Pritom svećenici dodaju tome svoj veliki utjecaj.

I u našoj kulturi postoji čin samožrtvovanja (npr. samospaljivanje - Jan Palach, samoubilački ratni ciljevi - Termopile, Kamikaze u Japanu ili Sava Kovačević na Sutjesci), ali tu nije bio cilj nekakav imaginarni "raj" za vlastito uživanje, nego spašavanje života bližnjih ili izazivanje društvenih promjena. Zato mi se čini da je ovakvo samožrtvovanje radi odlaska u raj i uživanja u društvu 80 djevica - čin previše sebičan (kao što je izjavio jedan palestinski samoubojica u izraelskom zatvoru, koji se u zadnji čas ipak predomislio).

Motivi su dakako razni, i s njima se teško racionalno nositi. Tradicija organiziranog samožrtvovanja u Islamskom svijetu poznata je iz vremena asasina (XI-XIII stoljeće). To je ona poznata priča o islamiitima i Alamutu (što je osnovao Hasani Ibn-al Sallah 1090 godine, a priču o asasinima je završio poznati "Starac s planine" Rašid ad-din Sinan u 13. stoljeću). Vrbovali su zanesenjaka i smišljenom obukom ih odgajali u prvoklasne specijalce, koje su onda slali da ubijaju političke protivnike. Da bi ih uvjerili u postojanje raja kao cilja samožrtvovanja, bili su osnovali "asasinski raj" (tj. vrt u kojem je bilo svega lijepog, od drveća, voća do djevica) omamili bi ih hašišom (odatle naziv asasin) gdje bi omamljeni proveli neko vrijeme, a potom bi se probudili "u ovom svijetu". Sam smisao takvog rajskog iskušenja nije bio toliko u uživanju, nego stvaranju olakog osjećaja da je smrt samo prijelaz iz jednog stanja u drugo.

Međutim, da se olako ne zalijećemo treba naglasiti da je asasinska filozofija uključivala samo ubijanje "krivaca" (tj. političkih protivnika), a isključivala masovne egzekucije nevinih slučajnih prolaznika. Tu leži razlika između asasina i suvremenih terorista.

Uostalom, taj islamiitski pokret (kao treća islamska opcija uz sunite i šiite) postoji i danas u vrlo prosvijetljenim Aga-Kanovim sljedbenicima (u Pakistanu i istočnom Iranu ali i širom svijeta. Školuju sljedbenike i potiču humano djelovanje i humanitarni rad.

Budući da su samoubilački poduhvati, u kojima je teror cilj, daleko od svake religije najveća odgovornost ka promjenama leži u prosvjetljavanju svećenika (bilo koje vjere) mada u tome slabo općenito stojimo (ne samo među nižim klericima nego čak i među najvećim veledostojnicima gdje ne postoji odgovornost za javnu riječ). U niti jednoj vjerskoj knjizi (Bibliji, Kuranu) ne piše da je ubijanje nevinih dozvoljeni vjerski cilj nego naprotiv vrhunski grijeh.

I naravno, odgovornost postoji i u društvenoj integraciji utemeljenoj na multikulturalnom uvažavanju i vjerskoj toleranciji suvremenog svijeta koji je stalnim migracijama temeljito izmješan. Zato smo svi pomalo odgovorni, jer je nesnošljivost prečesta pojava. I tu među nama. Izgleda da je toga svjestan jedino sadašnji Papa, koji na uskršnjem obredu pere i ljubi noge nesretnim migrantima - na opće zgražanje mnogih "pravovjernika".

Kaptol kao neustavni 4.stup vlasti


U vremenu kada država i financijski kolabira i kada sve stavke budžeta iliti prora?una doživljavaju u najmanju ruku prigušenje daljnjeg bujanja jedna stavka neshvatljivo generira paradoks – 250 mil Kn redovitih dotacija katoli?kom kleru u Hrvatskoj na razini svake prora?unske godine sa razine države plus dotacije iz lokalnih prora?una a kaj ukupno iznosi cca 500 mil Kn. Dakle 6 milijardi Kn keša za proteklih 12 godina važenja konkordata (ugovora).
Iako se u tre?em rebalansu Katoli?ka crkva odrekla 50 milijuna kuna, iz prora?una ?e dobiti 14 posto više, a ostale vjerske zajednice 10 posto manje. Dakle, u okolnostima kada se režu pla?e i mirovine, kada se uvode novi porezi jedna kasta povlaštenih – bogomdanih gra?ana ne živi hrvatsku stvarnost, dapa?e bahato inzistira na neprimjerenom socijalnom statusu. Hrvatska je s Vatikanom potpisala slijede?a 4 ugovora;
1.Ugovor o pravnim pitanjima od 18. 12. 1996;
2. Ugovor o suradnji na podru?ju odgoja i kulture od 18. 12. 1996;

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci