pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nema me petnaest dana i puno se stvari dogodilo, pa da sumiram u nekoliko crtica.

• Uhapsilo Radovana Karadžića, promatrajući sada sve to skupa gotovo je nevjerojatno koliko je prostora dotični dobio u medijima, a da i ne govorimo o bizarnome dijelu cijele priče gdje se traže lokacije na kojima je ovaj govorio i rade intervjui s osobama koje mu onako neobrijanom nalikuju. Unbeliveable. Meni je osobno najzanimljiviji detalj u kojem Radovan tvrdi kako je uhapšen na autobusu u petak a vlasti kažu u nedjelju. Pitam se nije li netko naplatio pet milijuna dolara nagrade koliko je bilo ponuđeno za njegovo hvatanje?
• Umro je i Dinko Šakić, a pokopan je u ustaškoj uniformi. Problematično u cijeloj priči je prostor koji je u medijima taj događaj dobio što me navodi do zaključka da je danas (još uvijek) najlakše pažnje i drame kreirati ako krenemo govoriti o ustašama i partizanima ili krenemo prebrojavati tko je ili nije hrvatski branitelj. Bojim se da takvom fiksacijom na prošlost nećemo predaleko stići.

Kada se razotkrilo da je pravi identitet bioenergetičara i čaršijskog šamana Dragana Davida Dabića, generala za otrove, zlato i pogodak minskih polja, onaj jednog od najvećih i najopskurnijih zločinaca 20. stoljeća (a konkurencija je u toj kategoriji značajna, u najmanju ruku), ratnog vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, u prvim reakcijama građana Sarajeva koje su prenosili televizijski kanali, jedna je žena konstatirala kako tog čovjeka treba dovući pred Vječnu vatru u sarajevskoj Titovoj ulici te ga pustiti na sud narodu.

Čine se pretjerane sve one fore iz američkih filmova gdje srpski ratni zločinci u bijegu od međunarodnih vlasti žive na samo tako branjenim rančevima okruženim minskim poljima i dečkima u maskirnim uniformama naoružanima uzijima i opremom za noćno izviđanje. Bosanski srpski psiho živio je kao podstanar, umjesto u blindiranim mašinama s vozačem i tjelohraniteljima vozio se beogradskim javnim prijevozom. Umjesto skupe plastične operacije, lik se doduše vrlo uspješno, ali ipak solo transformirao u šumadijskog dedicu, i na kraju umjesto da je s ostalim fanaticima na ilegalnom globalnom tržištu pribavljao uran i dijelove za atomsku bombu kojom će razoriti sve neprijatelje svete ideje o Velikoj Srbiji, bio cilj Zagreb ili Washington, naš je dedica sveo karijeru na pomaganje sugrađanima kojima se ne može dignuti. Jebiga, kad već nije mogao riješiti potenciju cijeloga naroda, «podizao» je impotentne pojedinačno, spašavao seksualni život srpskih građana i liječio im psihu narodnom medicinom.

(povodom hapšenja jebivjetarskog liječnika Radovana Karadžića)

Krovnu misao druge polovice 20. stoljeća za šire pojave je izrekao čuveni Slobodan Milošević, cca - "ako ne znamo da radimo, možda ćemo znati da se bijemo" (prilagođeno na praktični jezik - kako smo navikli ne raditi nego osvajati i hapati, došlo je doba da se moramo tući za to).

Nakon hapšenja uvodno spomenutog liječnika, poveznice raznog trasha (kao što su henesijevci i IGH d.d. kod nas poveznica beskrajnih uspjeha) krenule su reakcije. Hrvatska politika znalački oklijeva, tradicija od Tita je da se sve uskladi i da iziđu takvi uradci koji impresioniraju svijet. U novije doba tim više što se radi fazi sazrijevanja i sinteze dugog puta sa novim izazovima, pa je još manje mijesta da najiskusnija svjetska ekipa pogriješe (Mesić, Sanader, Budimir Lončar i Tomislav Jakić, Jandroković i Miomir Žužul, Manolić i mate Granić, zajedno sa Ivom Pukanićem, Nino pavić zajedno sa Stipom Oreškovićem i Denisom Kuljišom, Todorić sa Miškovićem, Vesna Pusić sa Čačićem ...).
Jedan ex poletovac, sada ugledni profesor politike u Velikoj Britaniji, rezonira ovako

Teoretičari zavjere su (kako to uvijek biva) popušili - Radovan Karadžić izgleda nije sklopio pakt o trajnoj nekažnjivosti. Srpski izvori potvrdili su, a svjetske kuće prenijele da je bivši predsjednik Republike Srpske, šef Srpske demokratske strane i Vrhovni zapovjednik vojske bosanskih Srba (VRS) uhićen. Gdje i kako još nije poznato, no nema sumnje da će detalji biti zanimljivi, posebno oni koji se tiču njegovog više od desetljeća dugog skrivanja. Radovan Karadžić arhitekt je jednog on najbrutalnijih ekperimenata rasne čistoće u Europi koji je optužen za vrlo teška kaznena djela: genocid (najteže kazneno djelo u međunarodnom pravu), sudjelovanje u genocidu, istrebljenje, ubojstvo, namjerno usmrćivanje, progon, deportaciju, nehumane akte i druge zločine počinjene protiv bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba u BiH.

Prema optužnici, Karadžić je zajedno s drugima (element koji će izmjenom optužnice biti obuhvaćen u "udruženi zločinački pothvat") činio zločine po BiH sa ciljem osiguravanja kontrole nad područjima BiH koja su proglašena srpskom republikom i značajnog smanjenja ne-srpskog pučanstva. Kako bi ostvarili taj cilj, koji je po međunarodnom pravu ilegalan, Radovan Karadžić i ostali su činili zločine kako bi se ne-Srbi natjerali da napuste ta područja, a one koji su nevoljko odlazili su protjerivali, dok su druge ubijali - radi se o poznatom obrascu koji je primjenjen u svim ratom zahvaćenim bivšim republikama SFRJ od svih zaraćenih strana. Ipak, Karadžić se za razliku od drugih mora suočiti s najtežom optužbom, ona za kazneno djelo genocida, tiče se ubojstva skoro 8,000 muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici 1995. Case protiv Karadžića ne počiva samo na zapovjednoj odgovornosti (kao Vrhovni zapovjednik koji nije učinio nešto što je trebao - kaznio ili spriječio da trupe nad kojima ima kontrolu čine zločine) nego uvelike i dokazivoj direktnoj odgovornosti za genocid (učinio nešto što nije trebao).

NAKON trinaest godina skrivanja i bježanja večeras je uhićen haški optuženik Radovan Karadžić. Detalji oko uhićenja još nisu poznati.

Press služba srpskog predsjednika i ICTY večeras su oko 23 sata izvijestili o Karadžićevom uhićenju. Iz Ureda predsjednika Srbije stiglo je kratko priopćenje u kojemu se navodi kako je Karadžić večeras akcijom srpskih službi sigurnosti lociran i lišen slobode, no ne navodi se gdje i je uhićen.

Nakon uhićenja Karadžić je priveden istražnom sucu za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu u skladu sa Zakonom o suradnji s ICTY-jem.

Haški tužitelj pozdravlja uhićenje

Iz Haškog suda također je nešto poslije 23 sata stiglo priopćenje u kojem se potvrđuje uhićenje koje pozdravlja haški tužitelj Serge Brammetz.

Uskoro opširnije

http://www.index.hr/vijesti/clanak/uhicen-radovan-karadzic/395798.aspx

Zbog važnosti vijesti kopi pejstam vijest kako bi imao 125 riječi i kako bi se prenijel ova vijest.

David Tolbert, zamjenik tužiteljice ICTY-a u svom je obraćanju na simpoziju o efikasnosti kaznenih tribunala u Uthrechtu rekao kako suradnja država nije bitna samo za odgovarajuće djelovanje Tribunala, nego će biti i od kritične važnosti za Međunarodni kazneni sud (ICC), prvi stalni sud za ratne zločine. "Bez suradnje države nemoguće je održati odgovarajuće suđenje, nemoguće je održati suđenje uopće", rekao je Tolbert.

Da je Tolbert u pravu i da je pravično suđenje nemoguće održati bez suradnje države pokazao je slučaj Blaškić u kojem je prvostupanjska kazna od 45 godina smanjena na 9 godina nakon što je Hrvatska počela surađivati ustupivši relevantnu dokumentaciju. Ipak, osim nabavljanja dokaza poput dokumenata bitnih za postavljanje slučaja ili intervjuiranja svjedoka, suradnja država pokriva puno širi skup aktivnosti koje pomažu bilo u oslobađanju bilo optuživanju optuženika ili osumnjičenika, a uključuju i njihovo uhićenje. Upravo zbog toga bivši zamjenik tajnika Tribunala ističe Hrvatsku i Srbiju kao primjere nesuradnje u prošlosti ili sadašnjosti što je ozbiljno naštetilo ukupnoj efikasnosti suda.

Identično kao Hrvatska prije više od godinu dana, Srbija danas pokušava uvjeriti europske čelnike da joj dozvole približavanje EU i bez izručenja Mladića i Karadžića, upozorila je Carla del Ponte na konferenciji o vrijednostima i interesima međunarodne politike u Estoniji. No upravo je hrvatski primjer pokazao da ako EU ostane dosljedna i čvrsta u stavovima, može se puno toga postići.

Za razliku od Hrvatske, u kojoj je nakon uhićenja Gotovine otpočeo bolan ali nužan proces suočavanja s prošlošću, niti jedna srpska vlada se ne usuđuje "prihvatiti da je bivše jugoslavensko i srpsko vodstvo igralo ključnu ulogu u ratu i u tragičnim zločinima koji su počinjeni, unatoč gomili dokaza.", ustraje Del Ponte. Dok je ostatak Europe nakon pada Berlinskog zida prihvatio pravnu državu kao temeljnu vrijednost, Srbija je još uvijek daleko od dijeljenja te vrijednosti sa svojim susjedstvom. Kao uzrok "bolne nemogućnosti" da pogleda u lice ostavštini iz nedavne prošlosti, Del Ponte je navela enormnu snagu civilne i vojne obavještajne zajednice u Srbiji te strah koji one stvaraju u zemlji.

Tužitelj u postupku protiv Momčila Krajišnika koji se vodi na ICTY podnio je žalbu na odluku vijeća koje je prošli mjesec političkog vođu bosanskih Srba i jednog od arhitekata etničkog čišćenja u Bosni osudilo na 27 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, ali ga i oslobodilo optužbi za kazneno djelo genocida.

"Tribunal ne dvoji da se genocid u Bosni dogodio", rekao je tada predsjedavajući sudac Orie, no namjera počinitelja nije dokazana. Genocid je specifično kazneno djelo za koje je potrebno dokazati ne samo opću namjeru za ubijanjem i sličnim djelima nego i posebnu namjeru za uništenjem cijele ili dijela jedne od tzv. zaštićenih grupa (vjerske, etničke, nacionalne i rasne) što po mišljenu Tribunala tužitelj nije uspio učiniti.

Ireland Online javlja kako se Tužitelj žali samo na kaznu. Makar je tvrditi istovremeno da se genocid u BiH nesporno dogodio ali da oni koji su tu politiku kreirali nisu imali namjeru uništenja zaštićene grupe očito kontradiktorno, Tužitelj odluku napada samo zbog dosuđene kazne koju smatra "manifestly inadequate" i traži doživotni zatvor. U izjavi objavljenoj danas Tužitelj je istaknuo kako 27-godišnja kazna, jedna od najtežih ikad izrečenih u Hagu, "demonstrates a disregard for the inherent gravity of the crimes committed by the respondent and the form and degree of his participation in them." (za tekst na hrvatskom: Jutarnji List). Dodao je i kako je tročlano vijeće sudaca pogriješilo kad je procjenjivalo olakotne okolnosti te u njih uključilo Krajišnikovu dob, vrijeme provedeno u pritvoru i činjenicu da nije pokušao pobjeći.