pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čitam danas članak u Jutarnjem:
http://www.jutarnji.hr/istra_i_primorje/clanak/art-2008,5,1,,117954.jl

- Nakon 14 godina rada u Domu ravnateljica me premjestila u kućnu njegu samo zato jer sam kćeri jednog od štićenika, koja je uvijek nečim bila nezadovoljna, na pitanje gdje joj je očeva košulja odgovorila da ne znam.
Gospođa je tada počela vikati, a ja sam joj, iživcirana, odgovorila neka premjesti oca negdje drugdje. Potom je ta gospođa alarmirala sve živo, a ja sam pozvana na razgovor k ravnateljici - kaže Drlja i dodaje kako joj je ravnateljica prvo rekla da će je staviti u vešeraj, a potom ju je, zbog njezinih kvalifikacija, premjestila u kućnu njegu, također na mjesto medicinske sestre.

Ovo je druga priča iz članka, koji zvuči kao da je cijeli sročen protiv ravnateljice Doma za starije i nemoćne osobe na Kantridi, u Rijeci.

Dragi moji prijatelji donosim Vam pismo koje su obespravljeni radnici uputili svim medijima, političkim strankama u RH (parlamentarnim), ministarstvima kompetentnim za slučaj, od njih ni traga ni glasa. Slijedi teks u cijelosti:
Postovani,
obracam se Vama jer drzavni inspektorat krajem prosle godine je bio u nadzoru na temelju prijave ali nista nisu poduzeli jer im je moj poslodavac poklonio svakome po knjigu i nekoliko kavica i svi papiri su uredni.
Obracam Vam se u ime svih nas zaposlenika kojima poslodavac izmedju ostaloga oduzima velike svote novca sa place iz nekih suludih razloga a bez da je to spomenuto u ugovoru il slicnom dokumentu.
Ja cu Vam u kratkim crticama za pocetak napisati o cemu se radi pa ukoliko budete zainteresirani za ovu pricu mozemo nastaviti sa suradnjom. biti ćemo ustrajni dok ovo ne izidje u javnost.

Eto praznika na vratima. Dočekala radnička klasa da se Njome bavi svekoliko pučanstvo. Intenzivno i čitav jedan dan. Podsjeća me to na nekadašnja slavlja 8. marta. Međunarodni dan žena slavili su svi rukovodioci, svi važni drugovi, svi pijanci i svekoliki radni ljudi i građani. U čast žena i njihovih prava. To je bio dan kad su se i žene mogle lagano podnapiti, a bez da izazovu pretjeranu javnu sablazan. Devetog ožujka stvar je već bila sasvim drugačija. I uobičajena. Znalo se tko kamo spada. Osim Milke Planinc, koja je spadala u CK.

Za naš Prvi maj (svibanj, da budem precizan) slavimo dan radničke borbe za radnička prava, slavimo rad i odajemo počast radničkoj klasi. Onima koji rade. Od iste je nekih 400 000 nezaposleno, odnosno u radničku klasu spadaju samo po opredjeljenju i želji, a funkcija im je da se vlade i ministri, aktualni i potencijalni, nadmeću u tome tko će njihov broj brže reducirati i preveseti ih u one koji stvarno rade.

Baš slušam ovu diskusiju o radu nedjeljom i pitam se: zašto se uopće govori o nedjelji kao o neradnom danu? Nije li bitno imati (barem) jedan neradan dan u tjednu, pa bila to nedjelja, četvrtak ili neki drugi. Forsiranje nedjelje kao dana odmora previše mi smrdi na uplic Crkve u državu. Uostalom, na Kontraplanu, gospođa iz sindikata i gospodin iz Crkve sjede zajedno i očito drže istu stranu.
Je li rad
nik ponižen (takvu sam konstataciju čuo) time što će u nedjelju doći na posao? Može li hrvatski radnik, a uglavnom je riječ o trgovcima, biti ponižen prilikom da ukuca još osam radnih sati na karticu i time si omogući da bude korak bliže dostojanstvenom životu?