SDP, stranka koja je od bivšeg SKH naslijedila oportuniste iz njegovog članstva i nemalu imovinu, a voli se pozivati na svoja socijaldemokratska opredjeljenja i zalaganja, muku muči sa svojom vjerodostojnošću.
Da ne idemo u same početke „demokratizacije“ Hrvatske, što je eufemizam za rat i pljačku, sjetimo se samo vremena od prije petneastak godina i vriske protiv „rušenja radničkih prava“, protiv „rasprodaje obiteljskog srebra“, traženja istraga „kriminala u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije“, zalaganja za „punu suradnju s Haaškim sudom“, protiv „suludog zaduživanja i usmjeravanja sredstava u potrošnju, a ne u investicije u cilju otvaranja novih radnih mjesta“, protiv „nepotrebnih stečajeva, zatvarnja poduzeća i otpuštanja radnika“ itd.
A onda dolazi godina 2000., Tuđmana više nema, HDZ gubi izbore, na vlast dolazi šesteročlana koalicija predvođena našim vrlim socijaldemokratima ...
Preuzeto sa H-alter-a
****************************************************************
Prenosimo priopćenje Mreže solidarnosti:
Iako svi rezultati predizbornih anketa ukazuju na pobjedu Kukuriku koalicije, nije još sigurno da će ta biti apsolutna, da će Zoran Milanović bez pomoći drugih moći sastaviti vladu i da će njegova vlada trajno imati potrebnu potporu u parlamentu. Pogotovo nije sigurno da će imati dvotrećinsku potporu. Međutim, Vesna Pusić otvara predizbornu kampanju kao da je stvar već gotova i da će izborni rezultat biti točno takav. Da je drugačije, vjerojatno ne bi zaključavala vrata koja će joj možda biti jedini spas, i bacala ključ. U razgovoru za Večernji list ona kao potencijalne političke partnere isključuje čak dvije političke opcije. Jedna od njih bi lako mogla biti i jedina dovoljno odmaknuta od HDZ-a da je taj ne može kupiti. Sve ostale su se, naime, već pokazale otvorenima za političku trgovinu a u toj je, vidjeli smo već mnogo puta, HDZ gotovo nenadmašiv.
Na pitanje čije bi joj ruke bile najdraže ukoliko vlastite ne bi dostajale, Vesna Pusić odgovara:
Nije pitanje čije bi mi bile najdraže, ali najlogičnije su one manjinaca.
Obraćajući se prije svega onima koji za sobom još nisu čvrsto zatvorili vrata dva najveća politička tabora, želim ovdje iznijeti svoje gledanje na aktualnu političku scenu i razloge zbog kojih sam definitivno napustio jedan od njih. Dakako, i onima koji su me naveli da vlastiti birački potencijal ovoga puta povjerim trećima. Namjerno ne kažem "glas" jer smatram da svaki od birača osim glasa ima i mogućnost aktivnije utjecati na rezultate izbora. Pogotovo se to odnosi na one birače koji su informiraniji i koji bolje od prosjeka razumiju politička, društvena i ekonomska zbivanja u zemlji i šire. Kako su ovdje većinom takvi, želim potaknuti raspravu o tome postoji li i kolika je doista snaga trećih, te može li itko izvan "Kukuriku" i "Kukulele" tabora značajnije utjecati na upravljanje zemljom. Do prije nekoliko godina sam i ja bio uvjeren kako samo najveći ili oni koji okupljaju i vode većinu imaju tu snagu. Međutim, najviše zbog toga što je vremenom postala sve manje uočljiva razlika u politikama najvećih stranaka, promijenio sam mišljenje.
"A da bi mogla da kaže i koju reč o tome kakav svet treba da bude – za to filozofija ionako uvek stiže prekasno." Hegel
Ovo je pismo koje sam poslao koncernu "Agrokor" i direktoru njegove ispostave u Srbiji - "Idea" d.o.o. gospodinu Vladimiru Bokanu, u kojem sam opisao svoje iskustvo rada u toj firmi i na koje nažalost nije bilo odgovora:
Poštovani,
nadam se da će Vas zanimati da pročitate ovo pismo. Zaposlen sam u "Idei" od 26.03.2010. na radnom mestu prodavac - kasir u prodavnici (400 m2) u Zemun polju, ul. Dušana Mađarčića 7. Inače rođen sam 24.10.1974. u Beogradu gde i stanujem na adresi Omladinskih brigada 28/16 11070 Novi Beograd.
Neprijeporna je činjenica da se hrvatski narod žurno primiče izumiranju, jer ga sve više i više kosi "bijela kuga", stopa mortalitet veća je od stope nataliteta, s tendencijom daljnjg povećanja stope mortaliteta i smanjenjem stope nataliteta.
Svojedobno u ratno vrijeme upozoravani smo da je zboga rata opadao broj sklopljenih brakova po stopi od oko 15 %, ali eto rat će završiti, a onda će Hrvati u svojoj državi "prionuti poslu" i povećati stopu nataliteta.
Ali ne lezi vraže, u današnjem "Jutarnjem" čitam da je broj sklopljenih brakova ove godine u RH manji za oko 36 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, uz "cubok" da i od onih sklopljenih brakova svaki drugi završava razvodom.
Razloge takvom stanju treba tražiti u onima koji vode hvatsku državu, a čine to nakaradno već od trenutka preuzimanja vlasti 1990.
Nakon današnje sjednice Vlade, jasno je k’o dan da je putovanje u Ameriku, prvu kapitalističku državu svijeta, na Jadranka Kosor ostavilo snažan dojam! Toliki, da je odlučila, avangardno iskoračiti iz uobičajene europske prakse i stoljetne tradicije pregovaranja radnika i poslodavaca, te stvari oko tzv. radničkih prava prepustiti isključivo na volju i milost poslodavcima. Snažan je to Jacin iskorak prema Hrvatskoj izvan Europe, u kojoj se tripartizam, socijalno partnerstvo, kolektivni ugovori i sijaset različitih instituta i institucija brinu da se očuvaju ne samo dostignuta radnička prava, već i da se štiti dostojanstvo radnika pa i samog rada.
Današnji Vladin prijedlog izmjena triju članaka Zakona o radu, koji je po hitnoj proceduri upućen u Sabor, ozbiljan je udar na zaštitu i sigurnost radničkih prava u Hrvatskoj i znači uvođenje prakse permanentnoga, jednostranog poslodavačkog pritiska na zaposlenike.
Što nudi, a što predlaže?
Podalje od očiju javnosti je 05. 03. 2010. HUP (Hrvatsko udruženje skorojevića), leglo najcrnjeg izrabljivačkog liberalnog kapitalizma, tobože potaknut neprovođenjem antirecesijskih mjera ili kontraproduktivnošću nekih od njih, podastro premijerki svoje zahtjeve, ispunjenje kojih bi kao trebalo pridonijeti poboljšanju borbe protiv recesije.
Dakle ukratko, hrvatski skorojevići predlažu da se PDV vrati na 22 posto, da se ukine krizni porez, da se smanje doprinosi i parafiskalni nameti, da se proda državna imovina (zemljišta, nekretnine i poduzeća) i da se promijeni radno zakonodavstvo.
Znalci kažu da se zahtjevi HUP-a gotovo u potpunosti podudaraju s prijedlozima antirecesijskih mjera koje predlaže SDP, pogotovo kad je u pitanju rezanje javne potrošnje.
Sa zahtjevima o rezanju troškova javnog sektora, smanjenju stope PDV-a, ukidanju harača, smanjenjem doprinosa i parafiskalnih nameta ... što bi vodilo povećanju potrošnje a time i boljem punjenju proračuna, nije se teško složiti, ali prijedlog o rasprodaji državne imovine i promjena radnog zakonodavstva zvoni na uzbunu.
Zašto?
(Povodom imenovanja Đure Popijača na mjesto ministra gospodarstva)
Prisjećam se tako "mračnih vremena" (danas znamo da smo bili roblje i da nas je samo milost Franje Tuđmana oslobodila ropskog položaja) i tada jednog od najvećih zagrebačkih obrtnika, koji je uvijei, imao problema s plaćanjem poreza, jer nije znao razdvojiti prihode od poslovnja i svoje prrivatne financije. A imao je ženu koja je mu je vješto "praznila džepove" i nemilice trošila odlazeći u šopinge u Italiju ili Austriju.
I onda dolazi rata poreza, a naš veliki gazda posuđuje novac od prijatelja da bi mogao platiti porez.
Do smrti nije razumio da se poslovanje tvrtke mora odvojiti od privatnih financija.
Kad je umro, posao je počela voditi njegova kćerka koja se čudom čudila kako je uopće bilo moguće da "stari ima problema s plaćanjem poreza", kad firma vrlo uspješno posluje, tako da je ona nakon par mjeseci osjetno povećala plaće radnicima. Je, ali ona je vodila posao na način kako se to radi i kako je to uostalom i zakonom propisano.
Novac od businessa nije privatni novac vlasnika businessa.
Nastavljam seriju članaka o zaoštravanju klasne borbe u Hrvatskoj. U prva dva članka, u utorak i srijedu, presio sam komentare o kampanji Jutarnjeg lista da se hrvatske radnike uvjeri kako su lijeni, nesposobni i razmaženi, te da moraju pristati na dalje smanjivanje svojih socijalnih prava u korist svojih dobrih, velikodušnih poslodavaca, koji su jedini, koji u Hrvatskoj marljivo rade i sve druge nose na svojoj grbači. Zatim, u četvrtak, objavio sam dnevnik Radnici, organizirajte se sami i odjebite prodane sindikaliste!, prenoseći prioćenje anarhističke MASE o slučajevima splitske Željezare i Salonita.
