Dvostruko lice u javnosti nije ništa novo. Zabilježio sam nekoliko bisera u zadnje vrijeme:
Toliko buke i prašine oko studentskih prosvjeda. Cijela javna rasprava čak i na HRT-u... Predstavnici ministarstva obrazovanja su branili svoje dosadašnje poteze. Tada, prije samo nekoliko mjeseci nije bilo za redovne studente koji izvršavaju obveze. Tek sada ih je Vlada odlučila financirati, a niti to još nije sigurno. Smatram da su studenti u zadnjim prosvjedima previše tražili, no sada će izgleda Vlada predložiti razuman zakon. Netko bi trebao odgovarati za vremensko odstupanje i pritom ne upirem prstom samo na jednog predsjedničkog kandidata. Tada su govorili nema novca.
Dvije tisuće radnika "Pevec"-a na čelu sa sindikatom traže od Vlade da im isplati zaostale plaće..
Ima li to smisla u državi koja ima uređen Zakon o trgovačkim društvima i postojeći, pravovaljani ZOR?
Pevec je samo jedan u nizu poduzetnika koji je ne savjesnim poslovanjem doveo vlastitu kompaniju u stečaj zbog nagomilanih dugova, a sve to dodatno je inicirala ekonomska kriza. Problem je velika brojnost njegovih radnika kao i njihovo zbrinjavanje. Dio njih odlazi na bolovanje kako bi dobili bar neku kunu, jer im se plaće za tri mjeseca nemaju od kuda isplatiti i tu nastaje vakuum, polupani lončići, suze i ljudski brodolomi.
Prvo, da li Zakon dopušta takva izmišljena bolovanja i tko ih odobrava?
Ispričao bih priču o mnogim hrvatskim velikim poduzećima iz različitih kutova. Postoje priče gdje primjerice radnici sa trake govore o nekoć snažnom i velikom poduzeću koje je propalo čuvenom privatizacijom. Postoje menadžeri koji odbijaju insinuacije „stoke sitnog zuba“, postoje menadžeri koji govore da ta poduzeća nikada nisu niti imala perspektivu, postoje političari koji su naizgled pasivni i nevini u cijeloj priči gdje navodno zločesti menadžeri jedu imovinu. Postoje i tržišna stvarnost, pregovori i konkurencija među poduzećima.
Za opis situacije bih se poslužio jednim prehrambenim i farmaceutskim divom. Podravka je veliko i uspješno poduzeće već desetljećima, profitabilno, uz veliku imovinu. Mislim kako su ovo osnovni preduvijeti koje treba zadovoljiti neko poduzeće da bi ga napali političari. Godinama se tamo uzgajaju različiti fikusi, prijatelji, rođaci, financijeri političkih kampanja, nesposobni menadžeri rame uz rame sa sposobnima. Sve te plaće nepotrebnim ljudima su golemi, ali ne i jedini trošak. Zbog toga se sposobni vjerojatno osjećaju kao u živom blatu jer nesposobni su ogroman teret.
Nastavljam seriju članaka o zaoštravanju klasne borbe u Hrvatskoj. U prva dva članka, u utorak i srijedu, presio sam komentare o kampanji Jutarnjeg lista da se hrvatske radnike uvjeri kako su lijeni, nesposobni i razmaženi, te da moraju pristati na dalje smanjivanje svojih socijalnih prava u korist svojih dobrih, velikodušnih poslodavaca, koji su jedini, koji u Hrvatskoj marljivo rade i sve druge nose na svojoj grbači. Zatim, u četvrtak, objavio sam dnevnik Radnici, organizirajte se sami i odjebite prodane sindikaliste!, prenoseći prioćenje anarhističke MASE o slučajevima splitske Željezare i Salonita.
Seriju napisa o radništvu i klasnim odnosima u Hrvatskoj započeo sam prekjučer tekstom Hrvatski radnici i svjetski kapital: odvratna kampanja Jutarnjeg lista, te nastavio jučer tekstom Jutarnji list: Glasnogovornik Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca. Prenio sam više komentara serije napisa u navedenim novinama, o tome kako su Hrvati (čitaj: "hrvatski radnici") lijeni, nesposobni i razmaženi. Ova kampanja pokazuje zaoštravanje klasne borbe u Hrvatskoj od strane hrvatskih i globalnih kapitalista, koji su krenuli u agresiju za dalje porobljavanje radničke klase, dok s druge strane još nema adekvatnog odgovora.
Obzirom da se neki okušavaju i kao poete, odlućio sam na ocjenu dati i svoj mali uradak, budite blagi.
Kaže mrak da je moj prekratak, ali mi nije jasno od kuda mu ta informacija, tak si dobri nismo.
Zato sam morao dopisati ovaj prozni dio, šta ćeš, nisam ja Gundulić pa da pišem epove.
E,moj brale.....
Sanjao sam noćas divan san
Da će danas svanut lijepi dan
Otjerat će sunce crne vrane,
Doći će mo opet na zelene grane.
Smješe nam se opet vedri dani
Nitko neće biti u banani
Južno voće samo će mo jesti
A koke će zlatna jaja nesti.
Skinut će mo mrski stremen
Nitko više neće stezat remen
Tolerantni svi će mo mi biti
Lijepi, dobri, debeli i siti.
Radnici će imat što da rade
Trudbeničke ruke zemlju grade
I seljaci izorat će polja
E, moj brale, vremena će biti bolja.
A turizam, koka zlatna brale
Punit će nam hotele i vale
Ko kap rose čuvat će nas stranci
Nijemci, Rusi, Česi, Danci.
Svakojake hotelčiće male
Zamjenit će hotelčine, brale
A na diku svakog našeg škvera
Umjesto brodica i remorkera
Gradit će se ploveći hoteli
Veliki, prostrani i bijeli.
Eto, to sam sanjao ja brale
To sanjah bez imalo šale
Opet slušam istu priču,
"intelektualci" odjednom od svud niču.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!
Žale se svi kako premala im plaća,
al nema ih za čut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonjača!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"
Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni već su na snazi.
Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a četri zida svoja.
I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od plaće do plaće,
i svi se trpaju u isti koš.
Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bič Božji gazi!
čekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odluče,
hoće li otići na prosvjed,
ili ostati kod kuće.
i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!
I dok oni čekaju
i dok se bezobzirno klate,
Gledajući prve pokušaje rebalansa propračuna u režiji Jadranke Kosor, kao recept za obuzdavanje krize, vidi se da je ponovno prioritet HDZ-a spašavanje vlastitih profita prije spašavanja države ili njezinih građana. Pljačkanje države za privatan račun HDZ je razvio do savršenstva, a izgleda da niti kriza neće zaustaviti taj proces.
Iako su rezovi nužni, izgleda da će ići kirurški precizno oko glavnih izvora izvlačenja ekstra profita HDZ-ovih struktura. Predložene mjere stvoriti će epsku bitku radnika protiv radnika dok će se izvlačenje novca na privatne račune nastaviti.
Predloženi rezovi udaraju direktno na umirovljenike, te državne službenike. I to je logično jer su oni izvan direktnih tokova novca koji se odlijeva na privatne račune. Da li će profesor u školi raditi za 3000 ili 4000 kuna nebitno je za tokove kapitala u privatne džepove. Isto je i sa medicinskim sestrama, liječnicima, policajcima, sudcima... U svim tim sektorima novac se izvlači putem procesa javnih nabavki na daleko višim razinama. Smanjivanje plaća zaposlenima u tim službama neće niti na koji način utjecati na taj sustav izvlačenja novca iz državne kase.
Baš me zanima kakva bi bila reakcija vladajućih kad bi nezadovoljni studenti i radnici koji već prosvjeduju ili se tek spremaju na prosvjede priprjetili blokadom računovodstava.
Računovadstva fakulteta i drugih državnih ustanova, gradova i općina, državnih i drugih firmi gdje se štrajka staviti pod blokadu i nadzor radnika i studenata.
I kad bi na npr. po uzoru na studente osigurali plenume na kojima bi se iznosili podaci o poslovanju i troškovima i raspravljalo o njima. Kad bi podatke izbacivali na internet.
To bi bilo vrlo zanimljivo. Kad ljudi prosvjeduju vlada ih ignorira i obično kaže, a kome ćemo uzeti ako vama damo. Ovako bi provjerom tko, je kako i gdje trošio novce možda došli do zaključka da ne treba drugima otimati njihova prava, već da stvari mogu jeftinije i bolje.
Možda bi oni koji stvarno i obavljaju posao (profesori, liječnici, državna administracija,radnici...) dali i koji koristan prijedlog kako poboljšati, popraviti i pojednostavniti stvari.
Današnji "Jutarnji list" pod naslovom "Hrvat radi manje od 4 sata dnevno", s podnaslovom "Samo na plaćene pauze se gubi 5,5 milijardi" objavljuje rezultate "velikog istraživanja u 45 tvrtki" koje je navodno obavio g. Ivan Miloloža, predsjednik Uprave i većinski vlasnik Tvornice akumulatora "Munja".
Čovjek kaže da ga je na istraživanje nagnala činjenica da su, jednako kao njegovi akumulatori, i drugi hrvatski proizvodi često nekonkurentni na svjetskom tržištu.
Nadalje, doznajemo da predmetno istraživanje "nije znanstveno, već je provedeno za potrebe pripreme njegova doktorata", a svatko pismen zna, je li, da doktorska dizertacija nema karakter znanstvenog. Svašta!
Zgraža se čovjek, kapitalist i direktor nad navodnim činjenicama:
