Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Eto praznika na vratima. Dočekala radnička klasa da se Njome bavi svekoliko pučanstvo. Intenzivno i čitav jedan dan. Podsjeća me to na nekadašnja slavlja 8. marta. Međunarodni dan žena slavili su svi rukovodioci, svi važni drugovi, svi pijanci i svekoliki radni ljudi i građani. U čast žena i njihovih prava. To je bio dan kad su se i žene mogle lagano podnapiti, a bez da izazovu pretjeranu javnu sablazan. Devetog ožujka stvar je već bila sasvim drugačija. I uobičajena. Znalo se tko kamo spada. Osim Milke Planinc, koja je spadala u CK.
Za naš Prvi maj (svibanj, da budem precizan) slavimo dan radničke borbe za radnička prava, slavimo rad i odajemo počast radničkoj klasi. Onima koji rade. Od iste je nekih 400 000 nezaposleno, odnosno u radničku klasu spadaju samo po opredjeljenju i želji, a funkcija im je da se vlade i ministri, aktualni i potencijalni, nadmeću u tome tko će njihov broj brže reducirati i preveseti ih u one koji stvarno rade.
