pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Daleko od javnosti, na Radiju 101 se spremaju promjene - dosadašnja uprava odlazi, a Skupština bi trebala postaviti novu upravu i razdijeliti uredničke i ine funkcije zaslužnim novinarkama i novinarima. Na mjesto glavne i odgovorne urednice pretendira jedina i vječna Zrinka Vrabec-Mojzeš, prvoborac borbe za slobodu Radija 101 i junakinja masovnih prosvjeda u Zagrebu 1996.

Kao i svaki privatni medij, Radio 101 svakako ima pravo da izabere upravu i urednike kakve hoće i od najboljeg kadra kojim raspolaže. Međutim, slušajući otklizavanje Radija 101 od jedne urbane, slušljive radio-postaje sa mnogo dobrih emisija i voditelja do lokalne postaje izlizanih ideja i grintavih voditelja, nekako osobno sumnjam da je Zrinka pravi izbor. I kako se uopće dogodio taj pad 101-ce i koliko u stvari s njime veze ima sama wannabe glavna i odgovorna Zrinka?

- E, di si Nino, kako ide ?
- A evo, gura se pomalo, ovi političari me pritišću sa svih strana.
- Ma sredit ćeš ti to, nemam straha niti zericu. Uostalom, ko bolje pliva od tebe. Nego, ajmo mi o važnijim stvarima. Sad je vrime da ubacimo u višu brzinu!
- Kako to misliš ?
- Pa ova naša stvar s Hrvatskom Blogerskom Organizacijom! Ovo dosad je bilo odlično, malo pod Vijesti, pa malo pod Tehnologija, pa onda prilog u subotnjem Jutarnjem, ali mislim da je došlo vrijeme da idemo u glavu.
- Što imaš na umu?
- Pa eto, došlo je vrijeme da se proguramo i na naslovnicu Jutarnjeg. Znaš, da ustanovimo kredibilitet.
- Tako oštro?
- A nema se što čekati. To je sljedeći korak a kad to odradimo onda idemo na pravu stvar.
- Aha, misliš na naplaćivanje autorskih prava prilikom citiranja naših članaka na blogovima? Je, je, to moramo riješiti! Pa ne mogu nas tako krasti!
- A da bi to mogli riješiti ... sve ti je jasno! Znači, naslovnica.
- Može. Evo sad ću zovnuti Butkovića da to sredi.
- A onda ćeš me spojiti s Bebićem da proguramo kroz Sabor i zakon o blogovima. Znaš ono o čemu sam ti pričao, uvođenje naknade za pisanje bloga.

Zoran Šprajc uzviknuo je „Car je gol!“ i zaradio suspenziju. Sve je počelo kada je Šprajc u Dnevniku HRT-a objavio vijest kako se opet tamo negdje daleko od očiju javnosti potpisao sporazum s Amerikancima o odricanju hrvatske suverenosti kad se radi o američkoj vojsci na tlu RH. Hloverki se objava te vijesti nije svidjela i tražila je od Šprajca da ne uznemiruje narod i da u slijedećem Dnevniku budu uvrštena dva priloga o istoj vijesti ali intonirana drukčije.

Šprajc se iznervirao i uzviknuo da je car gol, rekavši da se izgleda više ni jedna vijest ne može objaviti, a da se prije toga ne konzultira HDZ. Hloverka se naša uvrijeđena takvom izjavom i uzvratila je Šprajcu na način koji ona jedino zna, suspenzijom na tjedan dana. Tragično u cijeloj priči je to što se način rada HRT-a vratio u mračne devedesete kada je Hloverka svako malo trčala na Pantovčak po mišljenje i zbog toga postala najomiljeniji Tuđmanov novinar.

Danas se više ne trči na Pantovčak jer ipak postoje i moderna sredstva komunikacije, ali princip je ostao isti. Svaka vijest koja ne ide u prilog HDZ-u pažljivo se filtrira i pakira u lako probavljivi celofan, ili se jednostavno prešuti. Svatko tko se pak ogriješi o pravilo konzultacije može računati minimalno sa suspenzijom.

Ako se sutra budete vozili s posla ili probijali kroz prometnu gužvu u petak 11.01.2008. vremenu od 16:45 do 17:30, okrenite svoj ugrađeni radio na Radio 101 (101 MHz) gdje će u emisiji biti riječi o energetskoj situaciji u Hrvatskoj i ima li potrebe graditi nuklearku i koliko ima smisla graditi alternativne izvore energije. Ako vas ova tema zanima, za uvod ću vam reći da je trenutačna službena ideja da se energetski problemi Hrvatske riješe uz pomoć termoelektrana, nuklearke još nisu u vidu zbog moratorija na njihovu gradnju koji je predviđen do 2015. godine, a i javnost im se protivi, dok obnovljivi izvori energije neće sami po sebi riješiti problem... :-)

ukoliko stignem sutra nakon emisije, pokušat ću vam i ovdje napisati svoj komentar na izrečeno, no nemojte me držati za riječ jer imam ispit u subotu. Nadam se da će čitava stvar biti vrijedna slušanja. :-))

Bio u Zagrebu, malo biznis malo pležr, "egomanija" nisam uspio pogledati, volim kako to radi Nataša Lušetić, slušao na 101 dobar tjedni intervju R. Čačića, oštro, jasno i direktno, naslov iz Jutarnjeg dobro protumačen, nikog ne štedi i on definitivno ima energije, malo sam bio ljut na Zrinku V.M. zbog nekorektnog pitanja u kojem implicira da je 6 milijardi za "selo" 6 miijardi manje za Hrvatsku znanja, ne volim sintagmu koja se u zadnje vrijeme vuče po tzv. urbanim intelektualnim krugovima " zemlja znanja" ili "zemlja seljaka". Može se o tome pričati i puno kompetentnije i nije baš da jedno isključuje drugo, prije bi trebalo isključiti pelješki most i slične utopijske i neprofitabilne projekte. Dolazim iz provincije i zalažem se za pravilno artikuliranje svih prednosti koje u provinciji možemo pronaći , ne bi volio da se to mora braniti od intelektualne elite, jer mislim da bi ona morala prije svega tada brinuti da im(nam) se ne provincijaliziraju gradovi, a toga fala Bogu ne fali. Ne bi više o tome , malo sam umoran, put, bura, otok, na povratku pročitao post Z.Radikalnog i skoro me uzrujao kao i njega, živio Zvone!

Jučer navečer sam bio na premijeri dokumentarca Dan nezavisnosti, koji govori o nekoliko dana građanskog neposluha prije 11 godina kada je preko 100.000 ljudi izišlo na trg i mirnim prosvjedom pokazalo što misli o tadašnjem postupku vlasti.

Pitam se, gledajući te snimke, što bi se danas moralo dogoditi da se desi isti takav prosvjed? Da li nas je netko u međuvremenu lobotomirao, umrtvio, pa više nismo u stanju reagirati na takve stvari? Afere se smjenjuju kao na pokretnoj traci, jedva da bilo koja ostane u žiži javnosti duže od jednoga dana a već dobijemo novu?

Da li vas je strah za radno mjesto? Hoćete li otplatiti ratu kredita? Hoćete li stići na najnoviju epizodu Big Brothera? Imate li, uostalom, kod kuće dovoljno veliki televizor? Kako stoje koeficijenti na kladionici? Da li ste se imali prilike provozati po ovim novim autocestama? Da li je vaš brat/sestrična/kolega/susjed jedan od 129.000 sretnika? Ako pogledate čašu vode prema svjetlu ima li ona žućkastu boju?

Ne bih se začudio da su premijer Sanader ili predsjednik Sabora Vladimir Šeks intervenirali kod Večernjakovih menagera da se intervju s Glavašem zabrani.
Osim što uistinu vrijeđa Sanadera i Šeksa, Glavaš je nedvojbeno najavio da bi kod istražnog suca Zdenka Posavca mogao progovoriti o konkretnoj odgovornosti današnjeg predsjednika Sabora za ratne zločine iz 1991.

Radio 101 polako i nezaustavljivo klizi prema vremenu kada vijest o gubitku koncesije neće nikoga uznemiriti. Malo je čudno da je najzanimljiviji dio programa u zadnje vrijeme bilo repriziranje snimki i komentiranje događaja od prije 10 godina. Ne slušam ga baš u zadnje vrijeme, a znam dosta bivših redovnih slušatelja koji su to prestali biti. Neki ga slušaju po navici, konkurencije u eteru, za zahtjevnije slušatelje, baš i nema. Nekima se zamjerio jer je izgubio nevinost, zapravo neovisnost i tvrde da se svrstao na jednu stranu. I da su postali ono protiv čega su se u mlađim danima borili. Mlađi dani, stari voditelji? Podsjetite me, ima li neko novo ime kojeg je u posljednjih nekoliko godina iznjedrila Stojedinica? Ima li kakvog osvježenja u eteru, novog načina rada, novih emisija?

Cijelo desetljeće nakon masovnog okupljanja Zagrepčana na glavnom gradskom trgu i podrške slobodi medija, a 15 godina nakon rata - glavnog uništavača slobodnih medija - medijske slobode u Hrvatskoj slabo stoje: Reporteri bez granica smještaju hrvatski press freedom index na 53. mjesto uz bok Bocvani. No da je moglo biti i gore vidljivo je iz građanskog demonstrativnog masovnog okupljanja na glavnom zagrebačkom trgu 21. studenog 1996. na kojem se Zagrebu spontano "dogodila" javnost koja je nepokolebljivo stala iza svog mišljenja i ustala protiv ultradesničarskog tumačenja sintagme "sloboda medija" u poratnoj Hrvatskoj. Okupljanje građana na glavom zagrebačkom trgu je rijedak događaj u povijesti Hrvatske kakvih se u domaćoj historiografiji može pronaći tek par, ustvrdio je povjesničar Tvrtko Jakovina , a potvrdili današnji udžbenici povijesti koji taj događaj spominju prilikom obrađivanja suvremene povijesti u školama.

20. studenog 1996. Vijeće za telekomunikacije, čiji je član bio ultradesni Ivić Pašalić, tadašnji savjetnik Franje Tuđmana koji se u tom trenutku nalazio u SAD-u na liječenju od karcinoma, odbilo je prihvatiti kandidaturu Radija 101 za koncesiju na zagrebačkom području te istu odlučilo dodijeliti Radiju Globus 101 u vlasništvu vlastima lojalnog Ninoslava Pavića (EPH) . Jedinoj stanici koja se još u komunizmu uspjela izdvojiti iz sivila prosječnosti i podobnosti, što se reflektira u činjenici da je svoje prvo javno pojavljivanje u medijima 1989. Tuđman doživio upravo u studiju Stojedinice, politika je odlučila zanijekati pravo da slobodno informira svoje sugrađane u trenutku u kojem Zagreb nije imao ni gradonačelnika ni pravo nazvati svoj nogometni klub kako želi. Njegovanjem slobode riječi koja je Tuđmana i lansirala u eter, a koje se tih godina reflektiralo u puštanju nepoćudne Dinamove himne ako treba i svaki sat ili analitičkim emisijama koje su razotkrivale iskrivljenu viziju demokracije u tadašnjoj Hrvatskoj, Radio 101 se zamjerio Pašaliću kroz čiju je čvrstu ruku i još čvršći networking državom vladao Tuđman.