U zadnjih desetak dana smo imali vise slucajeva o kojima su pisani dnevnici u kojima se mnogo govorilo o moralu i etici. Iako su znacenjem vrlo blizu, ove dvije rijeci ipak nisu istoznacnice. Moral se odnosi na osobni karakter neke odredjene osobe, dok se etika odnosi na pravila koja vladaju u nekom drustvu ili zajednici. Tako recimo, ja osobno mogu misliti da su svi heteroseksualci jako nemoralne individue, medjutim etika drustva mi nalaze da prihvatim njihovu jednakost u drustvu, zajedno s svim pravima i duznostima. Isto tako, odvjetniku etika nalaze da brani svog okrivljenika najbolje sto moze, zbog toga sto drustvena etika kaze da svatko ima pravo na najbolju mogucu obranu, iako se tom istom odvjetniku okrivljenikovo djelo cini nemoralnim. Buduci da je moral osobno definiran, u politickom zivotu bi vjerojatno bilo bolje govoriti o etici, a ne moralu.
Potaknut danasnjim intervjuem u emisiji g. Stankovica "Nedjeljom u 2" u kojoj je gost bio g.Čačić, odlucio sam napisati kratak osvrt na njegov nedavni nesretni dogadjaj te percepciju javnosti i sam PR od strane g. Čačića.
Prvo, krenimo od osnova, sto je to krizni PR, odnosno krizno komuniciranje?
Crisis communication is sometimes considered a sub-specialty of the public relations profession that is designed to protect and defend an individual, company, or organization facing a public challenge to its reputation. These challenges may come in the form of an investigation from a government agency, a criminal allegation, a media inquiry, a shareholders lawsuit, a violation of environmental regulations, or any of a number of other scenarios involving the legal, ethical, or financial standing of the entity.
Poznati primjer hrvatskog kriznog komuniciranja bio je slucaj Karlovacke pivovare prilikom koje je stradala nevina osoba. Taj primjer je LOŠ primjer kriznog komuniciranja, odnosno primjer kako ne komunicirati.
Božo Pendo
20260 Korčula
Korčula 27. prosinca 2005.
Gradsko poglavarstvo Varaždina
V A R A Ž D I N
Poštovana gospodo!
Stanje sigurnosti prometa na cestama u Hrvatskoj, pa i u Vašem okruženju, je više nego alarmantno.
Molim Vas da razmislite i odlučite, da li bi bili voljni, pod vrlo preciznim uvjetima, planiranim i ciljanim naporima smanjiti tragične posljedice prometnih nesreća na Vašem području. Očekujem da će te se pri donošenju odluke rukovoditi činjenicama , a ne uobičajenim predrasudama. Naime, morate znati da je broj poginulih sudionika u prometu u skandinavskim zemljama oko 4 na sto tisuća stanovnika. Kod nas je to oko 15. Skandinavci ni slučajno nisu zadovoljni svojim“rezultatom“, dok kod nas vlada zadovoljstvo što smo nedavno promijenili Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Koji ne samo da nije dao željene rezultate, već određenim odredbama grubo krši ustavna i ljudska prava, a u stručnom pogledu je sramotan.
Ustanem i odustanem od gledanja dalekovidnice sinoć u 23 sata i 23 minute, povjerujem u onu da netko sada razmišlja o meni, a prije mi prihvatljivije zvuči da se radi o tome da će se sutra neka nevolja dogoditi. Odem u krevet, ne mogu oka sklopiti iako sam tri dana prije toga bio na nogama i nisam spavao sve skupa pet sati. U ponoća se sjetim da je danas 3. siječnja, desetljeće od kada je Hrvatska postala prihvatljiva i demokratska zemlja. Deset godina od kada nas je Europa počela cijeniti.
Cijenjena Uredništva i svi ostali,
Prema Dnevniku nove TV, povodom loše odluke Ustavnog suda o "kriznom porezu" Jadranka Kosor je rekla, da se odluke Ustavnog suda ne komentiraju nego se provode. Dakle, očito, ona se drži tog svog vlastitog pogrešnog pravila, a ispravno je, baš naprotiv, ne samo komentirati nego najoštrije kritizirati svaku i svačiju lošu odluku, jer nitko ne smije biti "nedodirljiv" pa tako (pogotovo) ni suci Ustavnog suda. Na sreću, mnogima je to jasno, i većina građama osuđuje spomenutu odluku Ustavnog suda, a isto tako govore, na pr., Silvano Hrelja, Zoran Milanović i Radimir Čačić (vidi na Internetu):
http://videoteka.novatv.hr/multimedia/dnevnik-343.html
Dnevnik Nove TV 17. XI. 2009.
Silvano Hrelja (HSU): "To sve jako liči na politički diktat i puno se toga podudara. Ovo pojašnjenje odluke je takvo kao da su ga pisali budući potpredsjednici Vlade g. Šuker i g. Milinović zajedno".
Zašli smo već prilično duboko u rujan, a jedini prosvjedi koji su počeli prilično neslavno su oni sindikata HUS. Svi ostali sindikati ne žele sudjelovati u prosvjedima navodeći svakakve razloge. No to sad nije ni toliko bitno zašto ne sudjeluju na prosvjedima koje organizira HUS, već činjenica da drugi sindikati uopće niti ne razmišljaju o organizaciji prosvjeda.
U posljednjih par mjeseci aktualna nesposobna vlast dodatno je pogurala ovu zemlju na dno ljestvice nekonkurentnosti gdje smo već prije kriznog poreza i povećanja PDV-a smješteni u društvo Namibije i Vijetnama, a sad su veći oni za nas „zapad“ bar kad govorimo o konkurentnosti ekonomije. U svakoj normalnoj zemlji već sama činjenica da se nalazimo u društvu takvih zemalja bila bi sindikatima povod za prosvjede, no u Hrvatskoj sindikati na to i ne pomišljaju. I imao je Radimir Čačić pravo kad je rekao da sindikati nisu u stanju organizirati prosvjede, jer ti sindikati uopće ne zastupaju radnike, već drže štangu HDZ-ovoj vladi iz kojekakvih sitnih interesa vodećih ljudi sindikata.
Jučerašnji bombastični naslov «Penzioneri Kerumu čuvaju vlast u gradu» u dnevnom tisku Slobodna Dalmacija je još jedan u nizu sada već svakodnevnih uradaka na temu mirovine, umirovljenici, zlouporabe i sl.
Jedno od najkrupnijih političkih pitanja koje se postavlja uvijek kad se Hrvatska nalazi na prekretnici ili je politička scena toliko premrežena pojedinačnim interesima manjih političkih stranaka je ono o potrebi ili šansama da se uspostavi tzv. Velika koalicija između HDZ-a i SDP-a. Bilo je to nakon posljednjih parlamentarnih izbora kad je samo politička trgovina s visokim postignutim cijenama omogućila HDZ-u da formira vladu, a aktualno je i sada kad se Hrvatska suočava s najgorom gospodarskom krizom ikad viđenom na ovim prostorima.
Bijeg Ive Sanadera od problema koje nije bio u stanju riješiti i oktroiranje Jadranke Kosor na njegovo mjesto, ponovno je nametnulo pitanje nije li upravo sad pravo vrijeme za formiranje iste jer je više nego očigledno da kapaciteti Jadranke Kosor nisu dostatni za izvlačenje zemlje iz krize. U prilog ovoj tezi ide i, da li samo deklarativni, poziv Jadranke Kosor da joj se jave svi koji imaju prijedloge za izlazak iz krize, odnosno da će rado saslušati prijedloge Zorana Milanovića i Radimira Čačića. Kao što znamo, isti su poziv odbili uputivši Jadranku Kosor da se javi njihovim tajnicama. Istovremeno, na nekoliko su međusobnih sastanaka počeli pripreme za, po njima, neminovne prijevremene parlamentarne izbore. Međutim, da li je sve baš onakvo kakvim se čini?
Taman su prošli jedni izbori a na vratima su nam novi. Predsjednički izbori bi se morali održati negdje krajem ove ili najkasnije početkom slijedeće godine (krajnji rok je vjerojatno negdje početak veljače). Predsjedničke ovlasti kod nas su poprilično skresane ali i dalje su relativno značajne, pa osim imenovanja ambasadora, šefa obavještajne službe i vojske tu je i "sukreiranje" vanjske politike (štogod to značilo) i naravno autoritet koji proizlazi iz jedine tako značajne funkcije koja je odabrana neposrednim izborom ljudi (čitaj: Sanadera nitko nikada nije izabrao da bude predsjednik vlade).
Stipe Mesić je (barem meni) u stvari jedno veliko razočarenje. Naravno u datom trenutku je on bio daleko bolja alternativa od protukandidata mu (Budiša ili Kosor), no kroz mandat se poput mnogih drugih probija čistim i u stvar najjeftinijim populizmom - iz jednostavnog razloga što je on jedini u državi koji ima poziciju da može dohvatiti mikrofon kada mu god padne na pamet a da istovremeno nema apsolutno nikakvu odgovornost za ono što kaže tj. o čemu on god govori on u stvari nije ništa kriv niti je bilo što od toga njegova odgovornost (o stvarima koje jesu njegova odgovornost on rijetko govori javno). Mimo toga, Stipe briljira na jednoj i samo jednoj temi a to su ustaše i partizani i to je u stvari jedina stvar koju valjda razumije (ili misli da razumije) pa stoga po tome tambura po istome koliko god može (neovisno o malo šizofrenim stajalištima koja je zauzimao u prošlosti). Jedina iole kvalitetna odluka koju je donio je odluka o umirovljenju generala, no i ta odluka, u retrospektivi svega ostaloga se danas više čini kao statistička pogreška nego kao predsjednička akcija. Ukratko, Mesića nećemo pamtiti (ili barem ne predugo).
Čitam poslijednja dva dana po portalima i novinama kako se naveliko piše o raskolu u varaždinskom HNS-u pa ne mogu da ne primjetim par stvari i iznesem svoje viđenje toga. Kao prvo, ta priča je stara već nekoliko mjeseci pa mi nije jasno zašto je sad ponovo to isplivalo. Lažem, znam jako dobro zašto je sad to opet isplivalo. Čehokova 'nezavisna' lista tempira udarce ispod pasa kako se bliže izbori. No to mi je i razumljivo jer ne znam dal postoji stranka koja koji puta ne zada udarac ispod pasa. Malo je licemjerno od Čehoka da s jedne strane "pljuje" po HNS-u a sa druge strane uzima HNS-ovce na svoju 'nezavisnu' listu. Al to je sad druga priča.
Neovisni, ali ne i neutralni