pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Petak je bio gadan dan. Počeo je loše, završio još gore. Ovisi kako tko hijerahizira nevolje. Da u petak izlazi zadnji broj «Ferala», čulo se u četvrtak kod kolportera, vidjelo na netu. Da će Čačića smijeniti s mjesta varaždinskog župana, znalo se desetak dana ranije. Da će nam netko iz Europe, ovoga puta Sarkozy i Merkel, odmahnuti rukom, moglo se i očekivati. Da ćemo izgubiti od Turske u nogometu, toga smo se i bojali. Sve te stvari dogodile su se, u većoj ili manjoj mjeri, svima nama, i nitko od nas nije to mogao, sam po sebi, ni spriječiti, ni promijeniti, pa čak ni odgoditi.

U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti... (jutarnji)

Kao što ste mogli pročitati, promiješale su se karte u Varaždinskoj županiji i jučer je na skupštini donekle upitnog legaliteta predsjednik postao HSP-ovac čime je utrt put da se već na slijedećoj skupštini govori o Varaždinskom županu i budućoj ulozi Radimira Čačića. Mislim da je sasvim izvjesno kako će Čačić izvisiti kao Varaždinski župan i to nije dobro u predizbornoj godini. Ima tu više problema, naime prvi od njih je taj što je Čačić u proteklih nekoliko godina svoje vladavine pokrenuo impresivni broj JPPova (javno privatnih partnerstava) koji bi u funkciju morali doći ove i slijedeće godine. Objektivno, Varaždinska županija je jedno veliko gradilište kao uostalom i sve drugo čega se Čačić ulovi jer je njemu rješenje svakog problema gotovo uvijek skriveno u građevinskoj operativi i nekom povelikom objektu. Žao mi je što Čačić neće dočekati lokalne izbore u ulozi župana jer me zanima kako ima namjeru izglasati županijski budžet za 2009 kada će dobar dio tih JPPova početi dolaziti na naplatu.

Sjećate li se siječanjskih sastanaka u Vladi kao predstave pod radnim naslovom mi obuzdavamo inflaciju? Sastao se tako rumeni Podravac s predstavnicima prehrambene industrije (ono malo što je od nje ostalo). Nakon sastanka, u razgovoru s Predsjednikom uprave jednog od najvećih proizvođača hrane saznao sam o čemu je bilo riječi. Osim predloženih kontroliranih cijena za neke od proizvoda (koji zbrojeni mjesečno i ne predstavljaju neku značajniju sumu u košarici prosječne hrvatske obitelji, ali su zgodni jednom velikom trgovcu u njegovoj strategiji) Polančec je zamolio proizvođače, uz napomenu kako je svjestan da na to nema pravo, da ne dižu cijene proizvoda do 30.svibnja.

Nekoliko dana kasnije na sastanku s predstavnicima trgovačkih lanaca izrekao je sličnu rečenicu (otprilike): „Ja znam da vas ovo ne bih trebao tražiti ali ipak vas molim da ne dižete marže do 30.svibnja“. Hm, što će se to značajno dogoditi 30. svibnja? Koji je razlog da se svi problemi odgađaju na četiri mjeseca? Odgovori na ova pitanja su prozaični (ovo je pamet „a posteriori“). U priopćenju Vlade o sastanku s trgovcima stoji da će se nova povećanja cijena razmotriti početkom ljeta.

Pod svaku cijenu su vladajući odlučili spriječiti promjenu životnog standarda ili, ne daj Bože, nemire u predizborno ili neposredno postizborno vrijeme. Iskusili smo kroz povijest (oni malo stariji) slične poteze Vlade (odnosno SIV-a), samo što se tada ministar (odnosno Savezni Sekretar) nije morao ispričavati zbog zamrzavanja cijena, jer kako drugačije nazvati ovakvu obranu cijene energenata i kvazi-obranu cijena hrane nego zamrzavanjem cijena (hm, u tržišnom gospodarstvu)!

Nešto je trulo u državi Danskoj. Odnosno, nešto je trulo u HNS-u, rekli bismo u 21.stoljeću nekoliko tisuću kilometara južnije u Hrvatskoj. Takav rasplet događaja ne bi smislio ni Shakespeare, a vjerojatno ni neki od najvećih režiserskih umova današnjice. Nisam sigurna je li to što upravo gledamo (jer vjerovali vi ili ne, nije još završeno) tragedija, komedija, burleska ili horor. A sve što je trebalo biti je dobro osmišljena strategija repozicioniranja HNS-a u političkom centru, konsolidiranje i priprema za sljedeće lokalne (2009.), predsjedničke (2010.) i parlamentarne (2011.) izbore. Ali ne. To bi bilo prejednostavno. Zbog taštine, bahatosti, arogancije, dodvoravanja ali i nesposobnosti izbor Radimira Čačića za predsjednika HNS-a izgledao je kao vrlo loše odigran film u kojemu čak ni glavni glumac nije znao što bi u tom filmu trebao glumiti.

Vjerojatno ste pročitali kako je HNS suspendirao blogera i bivšeg saborskog zastupnika Nikolu Vuljanića. Za one koji ne poznaju, Vuljanić je profesorski tip čovjeka, i to ne samo misleći na zanimanje nego kao karakterna osobina, pa stoga i ta tvrdnja kako je napisao na blogu nešto ružno je u cijelosti nespojiva s njime. Osim što je blogirao na pollitici, Vuljanića sam i osobno sreo gdje sam samo potvrdio mišljenje, a u jeku jubito afere imao je i po meni najbolje izlaganje u saboru na tu temu.

Prvi april je prošao pa ne bi smjelo biti greške.

Danas, 8. travnja 2008. objavljujem da sam napustio članstvo u Hrvatskoj narodnoj stranci

Tako mi sto debeljuškastih praščića !!!

RUUUUUUUUUUSVAJ :-)))))

Što će reći Vesna Pusić i Radimir Čačić ? Mislim da ovaj put neću tribati pisati mail da to saznam ;-) Treći čovjek HNS-a, i, što je još važnije, čovjek u usponu bez mrlja i prtljage iz prošlosti je odlučio reći zbogom HNSu! Možemo samo nagađati zašto, jer kako sam kaže: „Razlozi moga odlaska poznati su samo malobrojnim članovima rukovodstva stranke. I kolegama zastupnicima u Saboru.“

Sve je počelo kod Stankovića s izjavom Radimira Čačića o favoriziranju kršćanske radne snage, unatoč tome što je upravo ta izjava izazvala negodovanje mnogih, pa i samog Aleksandra.

Nakon toga je uslijedila lagana uvertira da bi konačno prije cirka dva tjedna rekao za Večernjak ono što su već neki slutili i znali, da je moguća koalicija s HDZ-om odnosno vraćanje u centar. Tajming svega nakon parlamentarnih izbora nije mogao biti bolji. Sve je napravljeno na vrijeme, dosta vremena prije devetog sabora da se okorjeli ljevičari u stranci otrjezne i odu, pa i ovi što naginju lijevo da dobro razmisle i prošire vidike.

Danas izabrani predsjednik HNS-a Radimir Čačić zanimljivo je krenuo u novi mandat
- Pad popularnosti SDP-a i Milanovića za hrvatske su građane manji problem. Hrvatskoj treba jasna opozicija, netko treba jasno i glasno izreći kritike. Opozicija mora biti korektiv vlasti i ne smije postati mlaka - rekao je Čačić dok je Milanović u svom govoru poručio da za Vesnu Pusić u hrvatskoj politici još ima puno posla.
- Mi smo jedina treća politička snaga u zemlji. O nama će ovisiti kvaliteta opozicije danas, a sutra vlasti. Zadatak je demokratska, pravedna, socijalno-osjetljiva zemlja, rekao je Čačić nakon što je izabran za predsjednika. Dodao je da će se HNS sada posebno posvetiti pripremama za lokalne i predsjedničke te parlamentarne izbore.
- Svatko od nas mora poći od sebe jer priča, drugi su nam krivi, priča je za malu djecu. Ja sam sebi uvijek sam kriv - rekao je Čačić te kao jedan od prvih koraka najavio statutarne reforme u HNS-u.

Nedavna kandidatura Antuna Kapraljevića za mjesto predsjednika HNS-a me veoma ugodno iznenadila. Ne samo zbog toga jer je taj čin korak ka unutarstranačkoj demokraciji, nego i zbog toga što u situaciji gdje imate tri kandidata za predsjednika, veoma je mala šansa za pobjedu u prvome krugu, odnosno manje su šanse da Čačić pobjedi(što nebi bilo dobro).

Novi stari kandidat za predsjednika Čačić je već obnašao tu funkciju, te ruku na srce nije se pokazao dobrim vođom ni po mjerilima rezultata izbora, ali niti po mjerilima rezultata stranačke organizacije. Vesnu Pusić mogu opisati kao osobu koja je mnogo dala i učinila za demokraciju u Hrvatskoj, ali je veoma malo dala za demokraciju unutar stranke(to članovi dobro znaju). Sama činjenica da je Vesna predložila Čačića za svog nasljednika(iako su to svi mogli očekivati) indicira na monarhistički i autokratski ustroj stranke, te nikako ne nalikuje stranci za koju se HNS predstavlja. Njene izjave da seli politiku u sabor, a Ratku ostavlja organizaciju stranke navodi čovjeka da se zapita koji je kurac do sada radila?

Preslagivanja na političkoj sceni ne moraju biti samo izraz želje pojedinih političkih stranaka da pošto-poto zasjednu na vlast nego i znak stvarnih promjena u njihovoj politici. Jedno takvo smo imali nakon posljednjih parlamentarnih izbora kad je koalicija HSS/HSLS odigrala odlučujuću ulogu i omogućila Sanaderu da relativno lako sastavi parlamentarnu većinu. Ostale stranke su gotovo po inerciji slijedile njihov primjer. Kriju li se motivi u prvom ili drugom, ostaje da se vidi.

Međutim, teško je smislenim argumentima pravdati preslagivanje vlasti nakon što je ista već formirana i godinama relativno uspješno funkcionira. Ukoliko je istina ono što u Večernjem listu od 29.veljače piše novinar Izak Vrtarić (članka nema u elektronskom izdanju), u Varaždinskoj županiji su korak do preslagivanja vlasti.

Ako već mašta radi evo i mog dnevnika koji je počeo kao komentar.
Čuje se ovdje i u drugim relevantnim medijima; SDP je htio usisati HNS pa nisu išli u predizbornu koaliciju. Ne razumijem kako je SDP mogao prihvatiti koaliciju u kojoj je HNS inzistirao na mandataru. Bilo je i previše ignoriranja SDP - a od strane Čačića do pred same izbore da bi sve moglo ostati bez posljedica i u postizborno vrijeme. Ispast će slično onoj staroj: Što je više klevete i svađi HDZ će biti miliji i draži. O tome bi ozbiljni ljudi, kao što su u rukovodstvima SDP - a i HNS - a, trebali voditi računa.

Eto, konačno je Čačić proveo svoju davnu namjeru - da postane šefom HNS-a i da koalira sa hdz-om. Toliko ga svrbe prsti od želje za vlašću, da on jednostavno sebi ne može pomoć. Najprije je uništio priliku da SDP stvori predizbornu koaliciju sa HNS-om, jer je godinu dana prije izbora započeo personaliziranu kampanju za premijera. Na taj način je uništio svaku priliku za koaliranje, jer mu SDP nikako nije mogao dozvolit da u koaliciju uđe kao premijerski kandidat, pogotovo kad se znalo da će SDP dobit puno više glasova od HNS-a. A tako se i dogodilo.

Dakle, naš je dragi Čačić, koji mi je malo ridikulozno izgledao u svojoj preuranjenoj kampanji, odlučio krenuti na sve ili ništa i učiniti sve da se dokopa barem djelića vlasti. Već se u emisiji "Otvoreno" moglo vidjeti da Čačić smjera nešto što smrdi na nevjerodostojnost HNS-a, odnosno na njegovu ogromnu želju za vlašću. Pa šta košta da košta.

Muka mi je od ove vijesti jer sam svoj glas na izborima dala upravo HNS-u, samo zato što sam htjela pomoći SDP-u da ima sa kime koalirati nakon izbora, a oni su mi se činili bliski SDP-ovim stajalištima.

Zanimljivo mi je gledati Đurđu i Jožu kako se šepure pred kamerama. Ne znajući političku situaciju u Hrvatskoj činilo bi se kao da su oni izborni pobjednici, a ne neki drugi. Smiješni su mi oboje, ali Đurđa svojom izvedbom se itekako ističe, gotovo kao da igra već unaprijed napisanu ulogu.

Đurđa Adlešić, predsjednica kvaziliberalne stranke od jedva 1% podrške i dva saborska mandata, poznata po mobbingu, nepotizmu i dvoličnosti sada se predstavlja kao osoba koja kroji bolju budućnost svima nama, svojim anti-EU programima protiv kojih su se pobunili svi sindikati i sve respektabilne organizacije u Hrvatskoj pa čak i neke u EU. U javnosti se predstavlja kao moralna osoba kojoj je stalo do programa i razvoja Hrvatske, a činjenica je da joj je stalo samo do još jednog mandata u saboru i mjesta direktora u Croatia osiguranju.

Bio u Zagrebu, malo biznis malo pležr, "egomanija" nisam uspio pogledati, volim kako to radi Nataša Lušetić, slušao na 101 dobar tjedni intervju R. Čačića, oštro, jasno i direktno, naslov iz Jutarnjeg dobro protumačen, nikog ne štedi i on definitivno ima energije, malo sam bio ljut na Zrinku V.M. zbog nekorektnog pitanja u kojem implicira da je 6 milijardi za "selo" 6 miijardi manje za Hrvatsku znanja, ne volim sintagmu koja se u zadnje vrijeme vuče po tzv. urbanim intelektualnim krugovima " zemlja znanja" ili "zemlja seljaka". Može se o tome pričati i puno kompetentnije i nije baš da jedno isključuje drugo, prije bi trebalo isključiti pelješki most i slične utopijske i neprofitabilne projekte. Dolazim iz provincije i zalažem se za pravilno artikuliranje svih prednosti koje u provinciji možemo pronaći , ne bi volio da se to mora braniti od intelektualne elite, jer mislim da bi ona morala prije svega tada brinuti da im(nam) se ne provincijaliziraju gradovi, a toga fala Bogu ne fali. Ne bi više o tome , malo sam umoran, put, bura, otok, na povratku pročitao post Z.Radikalnog i skoro me uzrujao kao i njega, živio Zvone!