Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
-Halo, Vrhovni sud, da li ste primili žalbu koju Vam je poslao Čedo Prodanović??
-Na koju mislite žalbu, Čedo Prodanović i njegova kancelarija non-stop nam pišu žalbe!?
-Pa mislim na onu koju Vam je poslao u ime počasnog brigadira i višestruko odlikovanog Radimira Čačića??
-Aha, braniteljska pitanja, vojna pitanja??
-Ma ne, pitanje hoću li i kada i na koliko mjeseci u zatvor?
-Aha, pa to ste vi gospodine Gazimir Čačić??
-Jesam, ali ne Gazimir, već Radimir Čačić. Još jednom me nazovete Gazimir, tužit ću Vas. I to preko Čede Prodanovića!
SVAKA ČAST ČEDI PRODANOVIĆU, ALI…
-Gospodine Čačić, svaka čast Čedi Prodanoviću, ali njegova zvijezda tamni, kako Vi to ne razumijete?? usudila se upitati mlada žena.
-Kako tamni, pa njegova je kancelarija najbolja u Hrvatskoj!
-Vjerojatno najskuplja, ne i najbolja! Među nama, mislim da ima toliko pomoćnika i posla da on 99 % materijala u sudskom spisu ne vidi, jedva stigne potpisati!
-Oprostite, kako Vi to znate??
-Pa on je sam rekao da je pod prismotrom, dakle, znamo! A zašto mislim da mu zvijezda tamni, hoćete znati??
-Naravno, pa zastupa me, plaćam ga, čak ima prednost pred plaćama radnicima Coninga!
Tri presude koje su označile kraj prošle godine, dakle oslobađajuća generalima Gotovini i Markaču u Haagu, pravomoćna Radimiru Čačiću u Mađarskoj i prvostupanjska bivšem premijeru Ivi Sanaderu sasvim sigurno predstavljaju određenu političko-moralnu prekretnicu u hrvatskoj politici. U taj okvir mogla bi se u širem smislu svrstati i odluka potpredsjednika Istarskog demokratskog sabora i višegodišnjeg zastupnika u hrvatskome saboru Damira Kajina da se uz otvorenu potporu SDP-a i samog premijera Milanovića kandidira na idućim lokalnim izborima u svibnju za istarskog župana.
Nije se baš teško prisjetiti Vladine, a posebno Linićeve euforije kada je u travnju mjesecu kreditna agencija Fitch rejting Hrvatske ipak ostavila izvan one najniže, dakle onu „smeće“ koju nam je sada dodijelila jedna druga isto tako u svjetskim okvirima poznata i utjecajna agencija Standard & Poor's. Natjecali su se tada u demonstraciji bahaćenja Čačić i Linić u prosipanju raznih obećanja o nekim velikim investicijama koje će biti zamašnjak za pokretanje gospodarstva. Da od svih najavljivanih investicija nema ništa bilo je mnogima jasno još i tada, a nedavno su i sami jasno kazali kako su u tom segmentu zatajili, ali zato nisu u povećanju porezne presije, bildanju cijena svega i svačega, otpuštanju radnika, ukidanju prava djelatnicima, daljnjem urušavanju gospodarstva…. i sve to pravdajući nekim općim stanjem koji je navodno i u svim drugim zemljama naše regije isti ili sličan ne shvaćajući ili pak ne prihvaćajući da je stanje u Hrvatskoj produkt isključivo njihovog neznanja i nesposobnosti.
Već na samim počecima obnašanja vlasti Kukuriku koalicije, bivši PPHV, Radimir Čačić, izrazio je potrebu za istjerivanjem socijalizma iz Hrvata:
http://pollitika.com/istjerivanje-socijalizma-iz-hrvata
Bez obzira o čemu se radilo, borbi za u svijetu odavno izborena radnička prava, za cjelovitu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno školstvo, jednakost sviju pred zakonom ... kukurikavci predvođeni tobpožnjim socijaldemokratima, doživljavaju sve to kao napade na vlast osvojenu na demokratskim izborima.
Odgovarajući na te „napade“ često se potežu i „najjači“ argumenti obično sadržani u opomeni/prijetnji: „Nije vam ovo socijalizam!“
I u pravu su!
U uvjetima samoupravljanja poštovana su radnička prava, zdravstvena zaštita bila je sveobuhvatna svima dostupna i besplatna, školstvo je bilo potpuno besplatno, pravosuđe sasvim solidno, jednako kao i teritorijalni ustroj zemlje ... ondašnje vlasti ni štrajkove do kojih je povremeno dolazilo u pojedinim poduzećima, nisu doživljavale kao napade na vlast.
Pa jel' onda čudno što je bilo moguće Hrvate istjerati iz socijalizma, ali socijalizam će biti, radi pobrojanog, teško istjerati iz Hrvata?
Blog se preselio na novu adresu:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
Ovaj upis možete pak naći na ovom linku
Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.
Nadam se da se i dalje čitamo.
Pobjedom na saborskim izborima prije godinu dana, porazivši hametice HDZ, SDP je na čelu Kukuriku koalicije formirao novu Vladu s neiskusnim čelnikom SDP-a Zoranom Milanovićem na položaju premijera. Poslije 2003. godine SDP je tako u ovih dvadesetak godina hrvatske neovisnosti i mlade demokracije drugi put osvojio većinu u Hrvatskome saboru. S bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom koji je u međuvremenu optužen zbog korupcije, a kasnije s njegovom imenovanom nasljednicom Jadrankom Kosor, vodeća hrvatska stranka nije imala nikakve šanse na izborima, jer je biračko tijelo zahtijevalo promjene
Dogodilo se to prije oko četiri godine - u primljenoj e-pošti našla se jedna „ljubazna“ poruka: „Zašto vi Weiss pišete negativno o predsjedniku HDZ-a i premijeru Ivi Sanaderu!? Kako vas nije sram što to radite?“ Poruka je bila potpisana sa „Petar Preradović“ i bilo je jasno da mi se nije javio pjesnik i austro-ugarski časnik i da se radi o anonimnom prosvjedu zbog mojih kritičkih kolumni o Sanaderu, objavljenih na lokalnom portalu. Poruku je imala i elemente prijetnje, ali nisam je prijavio policiji. Ovih dana čuli smo: KRIV JE! Nepravomoćna kazna: 10 godina zatvora.
ZA LJUDE DOBRIH NERAVA
Napisao sam već u prethodnom dnevnkiku („Kome Čačić i Milanović prodaju maglu??II, 15.11. 2012.), komentirajući prijenos ostavke na sve državne dužnosti PPVRH-a Radimira Čačića:
Pod istim naslovom, napisao sam članak objavljen na www.pollitika .com 29.06. 2012. a ovome naslovu dodajem samo II, znak da je ovo nastavak istog teksta. Ne spominjući da sam u protekle najmanje četiri godine pisanja i objavljivanja dojadio sam sebi, a kako ne bi drugima, uočavajući silnu bahatost i nekorektnosti u ponašanju tog hrvatskog političara pa i njegove HNS družine. Srećom, danas google pamti sve, jednostavno se klikom imena i prezimena moje persone može vidjeti što sam pisao o tome najmanje četiri godine. Danas me je nazvao prijatelj s pitanjem: „No, da li si sada konačno zadovoljan?“ - aludirajući na ostavku koju je dao Gazimir Čačić,- „da li si zadovoljan i nastupom premijera Zorana Milanovića?“
Ne, nisam zadovoljan!“, odgovorio sam na njegovo iznenađenje. "Znaš zašto?? Zato što će se u roku od sedam dana javiti i oni koji su sve četiri godine branili Čačića, njegovo držanje pred mađarskim sudom, teze njegova odvjetnika Čede Prodanovića, oni koji će ga i sada proglašavati nezamjenljivim, posebno oni koji su i zadnje dvije godine tvrdili SVAKOME SE TO MOŽE DOGODITI!
Iznenadna vijest - nekome očekivana, nekome neočekivana, no u svakom slučaju za Katalin Liptak ipak neki pozitivan pomak u sankcioniranju vinovnika njene osobne nesreće - Čačić mora u zatvor minimalno 11 mjeseci.
Na stranu da li je to malo, puno, dovoljno ili nedovoljno - više je od onoga što je predviđala prvostupanjska presuda, pa čak i za one koji smatraju da je 11 mjeseci zatvora prefeftina cijena za dva života, ova presuda znači pozitivan pomak.
No, nije ovo dnevnik o Čačiću i njegovom slučaju. O tom se puno pisalo, puno govorilo a u krajnjem sud je taj koji je trebao, morao a na koncu i donio ključnu odluku kojoj smo danas svjedoci.
Ono što mene osobno motivira na reakciju je rečenica koju su danas izgovorili svi koji su se o tom slučaju oglasili, a sa kojom se ja osobno ne mogu složiti, jer ista relativizira cijeli slučaj, trpajući sve ljude u isti koš i što je najgore, poistovjećujući ponašanje u prometu sebe s Čačićem, pa i svih vozača.
Svakom se to moze dogoditi!
Ok, svakome tko vozi može se dogoditi prometni udes sa smrtnim posljedicama. Čak i na seoskom putu, čak i pri brzini od 40 km/h.
