pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

„Ej umorna zemljo izmucena, ima li jos tko umrijeti za te?“ -Kaze nas domoljub Marko u jednoj pjesmi sa novog albuma po nazivu „Bilo jednom u Hrvatskoj“. Tko se razumije u Hrvatsku i prati dogadjanja lako ce primjetiti da nije bilo jednom u Hrvatskoj, nego je jos uvijek u Hrvatskoj. Valjalo bi otvoriti referendum da Marku odgovorimo na pitanje, ima li jos netko da umre za Lijepu nasu? Osobno smatram da je pitanje suludo, oni koji su polozili zivot na popularni ‚oltar domovine’ umrli su od onda vec nekolicinu puta, i umiru i danas, ti isti jadni ljudi. Cemu da jos netko umire? Postoji i jos jedno nepostavljeno pitanje koje bi na nekom drugom mjestu bilo prozvano nacionalnim zlocinom, Latinicu bi cenzurirali ili ukinuli da je takvo pitanje u anketi, a na nacinonalnim TV postajama pokrenule bi se vec ne znam koje po redu ‚cistke’. Ali ja cu se osloboditi i postaviti pitanje, ne bojim se besplatne hrane u pritvoru: Dali su veci zlocin napravili oni koji su te zrtve napunili olovom i bezbozno strpali pod blato, ili mi koji im neprestano trpamo rijeci u usta, zastupamo ih i nepogresivo znamo tocne razloge zbog kojih su oni dali svoj zivot?

Mi Hrvati izgleda da stvarno ne znamo kud ćemo od novaca. Ili barem tako misle naši političari. Uz svu sijaset novih projekata (uglavnom preskupih) koje nam obećavaju u ovo predizborno vrijeme - ovih se dana počela spominjati još jedna, po mom skromnom mišljenju, promašena investicija.

Naime, jučer je Radićev IGH predložio gradonačelniku Bandiću da umjesto dovršetka starog Dinamovog stadiona u Maksimiru, izgradimo novi na Laništu. Novi bi stadion stajao milijardu i 100 miljuna kuna a primao 60 tisuća gledatelja.

Stari Dinamov stadion, na čije je renoviranje dosad utrošeno oko pola milijarde kuna, po tom bi planu trebao biti srušen a na njegovom bi mjestu trebao niknuti kompleks poslovnih prostora sa joj jednim shoping centrom.

Jure Radić (poznatiji kao krotitelj bure) tvrdi da je njegov plan naišao na dobar odjek kod vrlog nam gradonačelnika, pa očekuje i skoru realizaciju projekta.

Međutim zagrebački gradonačelnik to demantira. "Malo je kolega Radić požurio, mislim da smo trebali još malo pričekati, još dva tjedna da se to objavi i obradi, i onda ćemo prezentirati zagrebačkoj javnosti", istaknuo je Milan Bandić.

Tridesetogodišnja tromost interesa i navika je stabilno izdržala na pobjedničkom putu. I dramatične oluje nisu ostavile bog zna kakvog traga. Eventualne prepreke su poprilično lako uklanjane, pa i svjetskog ranga. Ima puno tumačenja toga fenomena uspjeha, a jedan je fizički, naprosto prenadmoćne snage, protivnika gotovo i nema, različitosti previše zbunjuju a sličnost potom još više. I sada je to tako, ali neki znaci slabosti najednom se nastavljaju. Neki tumače da to djeluju jače sile, Evropa, globalne sile kapitala. Sigurno da djeluju i vanjske i unutarnje sile, ali zar i dosad toga nije bilo, pa su iskusne snage inercije s lakoćom izdržale, vjerojatno sve jače i jače. Da je to tako uobičajeno, i uz najveće sile bi se trebalo suzdržati oko (u)zbunjivanja. Ali sada bune mali znakovi unutarnjih slabosti kod pobjedničkih snaga, kao umor volje, koji ako jeste možda vodi stvar u stogodišnju dramu volje, dekadenciju bez kraja, a možda smo i pred obratom, kao napoleonske snage u ruskoj zimi.

„U vrijeme dinastije Ming (1368 - 1644) kineska prekooceanska pomorska tehnologija je bila superiornija onoj u Europi, osim navigacijskih vještina. U veličini brodova, Kinezi su daleko nadmašivali. Najveći brod Zheng He-ove ekspedicije bio je oko 152 metra. Dimenzije brodova u Kineskoj povijesti je uvijek bio predmet predbacivanja i pretjerivanja. Ipak, u 1962 godini na ostacima jednog od Mingovog brodogradilišta kraj Nankinga, pronađeno je brodsko kormilo jednog od Zheng He-ovih trgovačkih brodova – komad drveta je bio dugačak 11 metara, i kad se povratno rekonstruiraju proporcije broda kojem je pripadalo, odgovara brodu 146-163 metra dužine, ovisno različitim pretpostavkama brodskog gaza. Ako usporedimo prekooceanske europske brodove, bili su znatno manji, kod portugalskih istraživača najčešće 30 metara dužine i možda do 300 tona nosivosti (prema 1.500 tona Zheg He ovih brodova). U to vrijeme su kineski brodovi upotrebljavali više-jarbolni jedrilni sustav već nekoliko stoljeća, dok su Portugalci tu inovaciju uveli tek stoljeće prije (na njihovim tajno napravljenim karavelama). U unutarnjem pregrađivanju Kinezi su imali vrlo jasnu prednost, veliki brodovi su imali i do 23 vodonepropusnih odjela stoljećima prije ovog vremena, dok to zapadni brodovi nisu uvodili sve do polovine 19 stoljeća, poslije nego su uočili prednost kineskih brodova da prežive rupu u trupu broda. U jedrilju, Europljani su imali kvadratna jedra na svojim oceanski brodovima koji su dobro jedrili niz vjetar ali su bili nespretni uz vjetar, dok su kineski brodovi koristili krilna prednja i stražnja jedra i zbog toga bili sposobniji jedriti uz vjetar.“ Michael L. Bosworth The Rise and Fall of 15th Century Chinese Seapower