pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nadam se da hijene koje jedva čekaju nekome rastrgat utrobu radi ishitrenosti u naslovu, ovaj put neće naći ništa seksističko, uvredljivo ili disrespektivno. Najviše su me takve osude pogodile od ljudi koji me osobno poznaju, zato mislim da je Zoran dao najbolji zaključak: Mislim da nitko stvarno nije napao Delgada, poznamo ga dovoljno, znamo da on ne razmišlja kao oni koji su zlobno komentirali "mafijaška kurvica" i slično. Naslov nije bio primjeren - puno ljudi, i ovdje, pročita samo naslov, ja čitam sve naslove a možda svaki peti tekst. Kao bivši novinar, znam koliko su naslovi, podnaslovi i leadovi važni.

Ali dobro, vratimo se našim herojima(?). Dragovoljcima antimafijaškog i antikorupcijskog rata.
Uz teze koje sam započeo u prošlom dnevniku, ovdje bi se pozabavio i konkretnim primjerima ljudi koji, po meni, zaslužuju našu aktivniju podršku i pomoć. A često, upravo suprotno, doživljavaju totalnu nezainteresiranost ili u gorem slučaju, osude i šikaniranja.
Znači naše mirnodopske heroje pljujemo, a onda se pitamo ima li dobrih i poštenih, a sposobnih političara i aktivista?

Kada više nemate argumenata u nekoj raspravi, onda posežete za AD HOMINEM argumentom koji je osobni napad na osobu uglavnom u vidu vrijeđanja, omalovažavanja.
Nije to tako rijetko kod nas, uglavnom se sve rasprave završavaju:“ Ma ti ćeš mi govoriti?Idiote!Kurvo!Budalo!“
Međutim, naš narod, dovitljiv i lucidan kao uvijek, sada poseže za novim oblikom argumenta znanim pod nazivom AD HOMINEN MALUM...(ozljeda, zločin na latinskom) ili pak AD HOMINEM VIOLENTIA!
A niš, kaj da ti kažemo, osim da ak hoćeš pisati o kriminalu, dobiti ćeš po glavi!Kao u slučaju vrijednog novinara istraživača Miljuša!
Ako želiš stati na kraj kriminalu u gradskog firmi, isto ti slijeduje jedna mala palica u glavu!
I ne do ti Bog naš katolički, da slučajno na cesti reagiraš ako se nekoga vrijeđa na nacionalnoj osnovi! Iako si žena, popušiti ćeš takve šore da te će Sestre Milosrdnice morati spašavati i krpati…
Sve to mene baca u afan i desperaciju.Sasvim slučajno, kako su me vodili životni putevi, znam Igora Rađenovića i Gordanu Lukač-Koritnik.
Dvije žrtve batinjanja.
Dvije osobe za koje sam uvijek spremna reći-da, bore se za pravu stvar!