pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Gađenje je osnova šire hrvatske političke prakse. Političari se gade međusobno, dispečeri prenose na puk, puk se gadi na politiku i međusobno, poduzetnici se gade na sve, svi na poduzetnike a Denis Kuljiš na sve.

Novina je komešanje žena, koje odlučuju. Nakon eskalacije frajera, u prethodnom i ovom razdoblju su odlučivale žene. Frajeri su stjerani u mišju rupu uz gađenje, kao u Rusiji prije. Kad je koalicija svih snaga ponudila šarmera Mesića, žene su rekle može. Budiša je pao kad se drznuo reći za prve ljubavi, valjda se je adolescentski doživjelo. Račan tu uliva povjerenje stalno. Na tom valu su se provukli Sanader, Bandić, Čačić, Jambo, Ronko i Đapić, a pale Željka Antunović i Vesna Pusić, te Čačić sada navaljuje na sve. Sada više nije tako. Parni valjak više ne funkcionira. Žene su prevrtljive i nehomogene. Gađenje i ljubav, sumnja i bezgranično povjerenje, je nad istim. Šta će prevladati ne znaju ni one.

Na rubovima hrvatske političke prakse se dugotrajno operira u pustopoljinama. U fizičkom smislu se radi više o močvarama i sličnim živim staništima, nego o "Pustoj zemlji", zabavnom djelu renomiranog autora. Sve je bitno složenije i drukčije od slika na koje smo navikli, zbilja tako stvara. Ne baveći se niti nedavnim projekcijama hrvatsko-američkog autora o tome, što je kap u moru, ovdje ukazujemo samo na djeliće toga, na naznake i uklanjanja (eliminacije, likvidacije, potapanja i slično) i slične pojave. Npr. to specifično djeluje na žene, koje novi modernitet promovira ali i troši po tim pustopoljinama, možda baš kad blistaju u punom sjaju, kao u vrhovnoj milanskoj industriji mode i zabave. Da ne bi upali u zamku spolnih i bilo kakvih podjela, možda je s muškarcima još gore pa je tik o ženama samo znak o rubnim pojavama. Jer, močvara je više a uklanjanja još više.