pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Odavno me fascinira kako jedna klasićna interesna lopovska skupina, u narodu poznata kao stranka HNS-LD, što god to značilo, visoko kotira kod nekih sveprisutnih likova na ovoj stranici. Još ne mogu razlučiti da li su oni stvarno neinteligentni i slijepi ili ih možda tjera neki interes u uzdizanje tog smeća od stranke. Meni se povrača na HNS odavno to i nije neka tajna, međutim taj osjećaj gađenja je nastao u trenutku kad je bezbojni i bezlični Radoš ušao skupa sa svojom fantomskom skupinom zvanom Libra u HNS. Svi znamo kako je Libra nastala, u datom trenutku grupa foteljaša bez dana radnog staža u privredi su odlučila zadržati foterlje i formirati stranku. Formirali neradnici Libru , zadržali Račana na vlasti (Njemu ništa ne zamjeram po tom pitanju). Nakon toga im Račan vraća uslugu stavljanjem na svoje liste za Izbore 2003. Međutim bliže se izbori 2007 i SDP tom neradničkom smeću nije dužan ama baš više ništa. I šta da radi jadan Jozica, smisli spasonosno rješenje idem ja, mi...se priključit HNS, oni će me stavit za potprecjednika, ipak su oni iste fukare kao ja, pa se možda uguzim još koji mandat. Sva sreća nije uspio.

Ako su neki sumnjali poslije ovih izbora da Vesna Pusic ne moze gore, ja stajem na njenu stranu i porucujem gentlemanski:
Gdja. Pusic moze i svakako hoce jos gore!
Nedavno su se neki smijali Anti Djapicu koji ne pusta sefovsku fotelju HSP-a bez obzira na izbornu katastrofu.Drugi se sjecaju vjecnog, nezamjenjivog i sad nazalost pokojnog lidera SDP-a, koji nikad nije ispustao uzde stranke.Bez obzira sto je stranka pod njegovim vodjenjem dobijala ili gubila vlast.
Neki nervozni likovi u HNS - u izgleda misle da je demokracija i odgovornost o kojoj HNS pocesto drzi lekcije svima u drzavi, nesto sto se podrazumijeva i na samu stranku.Medjutim, varaju se!
Ona poslovica da treba prvo pomesti ispred vlastitog praga za Vesnu Pusic ne vrijedi.
Ona ce dakle nastaviti sa slobodnim padom ratinga stranke.Dok se ne svede na karikaturu ili usamljeno zanovijetalo u Saboru.
Mozda nema odgovornosti niti skormnosti, ali dami svakako ne fali upornosti.
U cemu? Vi odlucite...

Kao što se ništa ne događa samo do sebe i kao što svi znamo da su prije nas bili neki drugi i da će nakon nas biti opet netko drugi, tako i rijeka igara neprestano teče.
Budućnost je već sutra i nikako nemamo vremena okretati se i ići unazad....
Napredak je ispred nas i imamo kao cijelo društvo odlične preduvjete za sutra. Napredak se tiče svih nas i crvenih i crnih i žutih i zelenih...ma svih oblika i boja, i u ovom presudnom političkom trenutku moramo biti zajedno a krilatica nam treba biti Napredak.
Politički HDZ treba stabilnu koaliciju ili čak što više stabilnog koalicijskog partnera jer SDP progresivno raste. Ako se koalicija pokaže uspješna i pri tom ne izda svoje biraće svi će u vlasti profitirati.Odgovor protivinčkog političkog tabora ne bi smio rušilački.
Ulazimo u fazu kada trebamo ući u EU /vijeće sigurnosti UN/ i iz te pozicije treba izvući puno veću korist.
Veća dipolomatska aktivnost pojedinih stranaka treba izlobirati što više iskustva,znanja,kapitala,sigurnosti na novoj političkoj sceni koja se zove Europska Unija.
Na tom političkom tržištu ima mjesta i za Poziciju i Opoziciju.

Nisam namjeravao objaviti ovaj tekst, ali sam na kraju popustio, tj. prihvatio savjete nekih komentatora, zato ga, premda nerado, objavljujem. Unaprijed racunam da ce me mozda neki pribrojiti halucinantima radi njegova dijela u kojemu govorim o mogucoj promjeni Ustava. Medjutim, kako su na brdovitome Balkanu naneizvodiviji repertoari lako izvodivi , zbog toga nista nije iznenadjujuce. Na njemu su apsurdi i paradoksi sasvim normalna pojava. Nezaobilazna su sastavnica svakodnevne zbilje.
Pa pogledajte, odnosno procitajte o cemu se radi:

Nisu mi jasni neki potezi vrha HNS-a u vezi sastavljanja lista za predstojeće izbore. Ne mogu govoriti o drugim izbornim jedinicama, ali o 4. izbornoj jedinici znam dosta. Na prvo mjesto je došao ni kriv, ni dužan Ivan Vrdoljak, mladac, nedovoljno iskusan Osječan, za kojeg kada prođete tablu Osijek nitko nije ni čuo ni vidio. Čovjek koji vodi Osječki HNS, a broji najmanje članova na državnoj razini, tj. katastrofalno mali broj članova, a ni gradska organizacija mu nije baš na zavidnom nivou. Drugo mjesto je pripalo (najvjerojatnije) Ivici Mandiću, koji je također široj javnosti nepoznat. Čovjek doduše u Đakovštini ima ,mogu tako reći, relativno dobro ustrojenu organizaciju.

Liberalni demokrati.Kada ste zadnji puta čuli za ovaj termin!?

Upravo sam pročitao neki članak o liberalima u RH.Primat liberala na političkoj sceni preuzeo je HNS.Tako barem oni za sebe govore.Doduše nitko im niti ne namjerava osporiti da su se okrenuli toj politici, ali ne slažem se s konstatacijom da su preuzeli primat.Već u samom nazivu ove stranke dosta toga je čudno i nelogično.Htio bih baš čuti razmišljanje nekog politologa o ovom paradoksu.Naime, muči me riječ "narodna" u nazivu HNS-a.Po nekoj logici narodna stranka trebala bi ići pod okrilje Europske pučke stranke.Međutim HNS je izabrao liberale - ELDR, a vjerujem da je razlog što bi u prvom slučaju bili članovi zajedno sa HDZ-om i HSS-om koji su unutar pučke stranke, a ovako su prestigli HSLS koji je očito zakasnio i preuzeli mu primat u ELDR-u te učvrstili poziciju broja 1.

Tridesetogodišnja tromost interesa i navika je stabilno izdržala na pobjedničkom putu. I dramatične oluje nisu ostavile bog zna kakvog traga. Eventualne prepreke su poprilično lako uklanjane, pa i svjetskog ranga. Ima puno tumačenja toga fenomena uspjeha, a jedan je fizički, naprosto prenadmoćne snage, protivnika gotovo i nema, različitosti previše zbunjuju a sličnost potom još više. I sada je to tako, ali neki znaci slabosti najednom se nastavljaju. Neki tumače da to djeluju jače sile, Evropa, globalne sile kapitala. Sigurno da djeluju i vanjske i unutarnje sile, ali zar i dosad toga nije bilo, pa su iskusne snage inercije s lakoćom izdržale, vjerojatno sve jače i jače. Da je to tako uobičajeno, i uz najveće sile bi se trebalo suzdržati oko (u)zbunjivanja. Ali sada bune mali znakovi unutarnjih slabosti kod pobjedničkih snaga, kao umor volje, koji ako jeste možda vodi stvar u stogodišnju dramu volje, dekadenciju bez kraja, a možda smo i pred obratom, kao napoleonske snage u ruskoj zimi.