Na današnji dan prije 64 godine se dogodila jedna od prijevara, u nizu sličnih prijevara, u kojima je narod od svojih vođa opet očekivo nešto razumno a dobio tragediju neograničenih razmjera, jer su naše "nacionalne veličine", koje su bile dužne misliti o narodnim težnjama i dugoročnim interesima, gledali samo svoje vlastite. Ne samo da nisu učinili što je trebalo učiniti (i što su mnoge slične profašističke vlasti (ranije od Italije kasnije do Bugarske i Mađarske učinile bez mnogo krzmanja), nego su ostali vjerni fašizmu do zadnjeg daha (neki do današnjeg dana). Učinili su to bez imalo skrupula, sebično i promišljeno, više ih čak nije bilo ni tamo gdje im je stradavao narod u ime kojeg su se pozivali, nego su na vrijeme odlepršali "u vidu lastinog repa" i to dobro potkoženi narodnim blagom (kojeg u onoj ratnoj strci ipak nisu zaboravili ponijeti), te su nestali u poslijeratnim maglama još preživjelih fašističkih enklava (Argentina Španjolska):