Ovo sam sinoć dobila e-mailom:
Ovo je priča. Ona je prilično duga, a ja vas ipak molim da je pročitate strpljivo i do kraja.
Možete je proslijediti kome god želite. Ako radite u školi, možete ju pročitati naglas.
Ako radite na fakultetu, možete je nalijepiti na oglasnu ploču.
Ovo je priča o ravnateljevom uredu. O kotlovnici. O zaključanom dvorištu. Neka su navedena mjesta za priču više, a neka manje važna. Neka se eksplicitno ni ne spominju.
U nju je upleteno, implicitno i eksplicitno, mnogo imena: Aileen, Saša, Đuro, Stjepan, Marija, Maja, Magdalena, Zrinka, Mirela, Mijo, Slađan, Nada, Vesna, Lidija, Ludwig, Renata, Tena, Branka, Nika, Andrej, Stela, Julijana, Ivan, Mirjana , Kristina, Dora, Sanja, Ivan, Borna, Mira, Pavle, Manuel, Miše, Ana, Terezija, Mirna, Ruža, Smiljan, Marko, Matej, Dubravka, Iva...svoje ime sami dodajte priči.