(Napisano 04. 02. 2013.)
I ponovo nam se “dogodio narod”, ovaj puta na prosvjedu održanom 02. 02. 2013., u Vukovaru povodom, zamisli samo, najave vlasti da provodi zakonske obaveze, ovaj puta uvođenja dvojezičnosti, odnosno ćiriličnog pisma u Vukovaru.
Svaki takav skup organiziraju i provode pripadnici “udruga proizašlih iz DR”, oni koji su dobro unovčili svoje hrvatstvo, odnosno braniteljstvo, pa imaju i novca i vremena “potegnuti” recimo iz Splita u Vukovar, da “obrane svetinju” i ne dopuste da “Vukovar bude Bykobap”, a ustvari ne dopuste ratnim ranama da zacijele i da se život u Vukovaru, prvenstveno međunacionalni odnosi, normalizira, napetosti nestanu, a ljudi okrenu poslu i rješavanju životnih problema.
Svijesni su oni da svaka normalizacija odnosa u društvu čini njihovo posredovanje nepotrebnim, jer se još nije dogodilo da su oni prosvjedovali radi pospješenja rješenja nekog od akutnih problema koji obremenjuju hrvatsko društvo, pogotovo čini nepotrebnim financiranje tih opskurnih družina novcem poreznih obveznika. A novac je jedini spiritus movens koji pogoni i njihovo hrvatstvo i domoljublje.
Svaki dan čujem priče usklađujemo zakone da bi nam bilo bolje u EU, a na slobodnim internet medijima vidim posve drugu priču. U EU je sve veća represija policije prema običnom narodu , a narod ima sve manje šanse da išta promijeni. Zatvoreni krug "lijevih" i "desnih" se smjenjuje , privatizira sve što se može i sve više ljudi ostavlja bez posla i egzistencije... Svih ovih godina naši političari hvale EU i njezine institucije , a ja otvoreno pitam pored svih zahtjeva EU prema Hrvatskoj zar nisu mogli bar jednu nepoštenu privatizaciju poništiti i tražiti da se ponovno pravedno provede. Ne toj eliti uopće nije u interesu zaustaviti pljačku , već im je u interesu omogućiti si jeftinu radnu snagu iz Europe (koju sada traže iz Azije i Afrike, a tako im smeta...).
Zadnji primjer su događanja u Mariboru gdje je slovenski gradonačelnik Maribora za kojim se brdo afera vuče odlučio da ugradi praktički na gotovo svakih 500 metara radar za provjeravanje brzine automobila u suradnji sa tvrtkom Iskra. Sve je kulminiralo prosvjedima i represijom policije koja je naganjala konjima stanovnike Maribora po ulicama...
Prije godinu dana objavila sam dnevnik pod naslovom http://pollitika.com/pet-razloga-zbog-kojih-europa-puca
Sve što je tamo navedeno potvrđuje da je postojeća EU zamišljena kao nad-država, propali projekt iz jednog jedinog razloga - ne poštuje se volja građana, a demokracija prelazi u demonkraciju.
A što građani europe žele? Zašto izlaze na ulice i protestiraju? Zašto policija provodi tiraniju i primjenjujući silu žele porobiti građane i konačno im staviti okove ropstva-financijskog, ekonomskog, društvenog i svakog drugog oblika?
Nije to samo zbog bankstera i "too big to fail-to big to jail!"
Nekad fašizam danas ekvivalent za korporatizam. Korpokracija uz pomoć svjetskih bankara i EU birokracije silom guši sve ljudske slobode.
Svijet se nalazi na raskrsnici promjene društvene i ekonomske paradigme, a za to nam je potrebna viša razina svijesti o svijetu u kojem živimo i onama samima.
Zapravo, Novi Svjetski Poredak nema alternative osim suprotstavljenih vrijednosti humanizma nasuprot tiraniji i ropstvu.
Većina novina izvještavala nas je protekle mjesece o obilježavanju i reakcijama na dane iz dalje prošlost, bavili su se detaljnim analizama izbora u HDZu,
te tko je što o kome izjavio, koliko su sati brojali glasove, koja je bila poruka govora novoizabranoga predsjednika itd.
Pomalo zasićena svime što spada u dalju ili bližu povijest, rado sam vidjela jedino karikature o KaraMarku i njegovih neznam koliko razbojnika, čekajući da se jednom završi suđenje toj vrloj stranci, pa da više ne moram pratiti beskrajnu trakavicu zvanu Yaca & KaraMrakus od KRADEZEa.
Pored toliko naslova vezanih za popularni dvojac, pomalo nezapaženo prolazile su vijesti o potezima nove Vlade, sve vijesti o svim događajim pale su u sjenu, dok se nije dogodila DM i afera oko loše postavljenih pitanja.
Do održavanja Državne mature bavili smo se prošlošću, a onda su nas maturanti podsjetili u kojem vremenu živimo, te što nam je valjda važnije, prošlost ili budućnost.
Zapitala sam se što se to s nama, kao društvom događa, kada se uspijemo svake godine dobro podijeliti oko događaja iz WW2.
Dogodio se incident pred vrtićem kad su roditelji dovodili djecu a policajci pazili na parkiranje. Roditelji su naravno krivo parkirali, neki su se očito i svađali s njima i to je preraslo u incident kad su policajci odlučili privesti jednog od roditelja (ono na što se mediji pale je "pred djecom") i sad će slučaj završiti na sudu.
Prije svega, policajci su neosporno postupili unutar svojih zakonima propisanih ovlasti i oni trebaju imati te ovlasti (ili barem većinu, no da ne kompliciram). Vrli novinarčići i drugi dušebrižnici neka se zapitaju da li bi bilo neprimjereno da policajci uđu u vrtić, nabiju roditelja u zid i stave mu lisice da je taj roditelj na primjer pijan izvukao pištolj.
Tu sad ide drugi dio priče, priča o diskrecijskoj odluci policijskog službenika. Priča o tome koliko koji policajac treba otrpiti slanja u materinu i u kojoj situaciji. Tu ću sada priču postaviti u kontekst obrazloženja kojeg je dala Policijska uprava Zagreb (na temelju onoga što se može pročitati iz članka).
Bočica mlijeka (sa dudicom) za ministra Jakovinu
… uz davanje pune potpore proizvođačima mlijeka u borbi za svoja prava na rad!
Zemlja čudesa
Nas stanovnike zemlje čudesa u posljednje vrijeme pogodilo je puno raznih i neugodnih događaja, počevši od snježne blokade cijele zemlje, uvođenja PDVa od 25% za koje bajni ministar financija SLinić tvrdi da neće povećati cijene i srušiti ionako nizak standard građana, razna rezanja sredstava po ministrastvima, otkrića serije kostura po ormarima i niza dugova u ministarstvima vlade bivše PMinistarke, predstavljanje proračuna i sve one druge vijesti iz nesvijesti moguće jedino u zemlji čudesa.
Pa smo se beskrajno sprdali na račun Keruma & sister koji su proglasili snježni neradni dan za sve osim Kerumove dućane. Poplavila nas je serija karikatura na račun ovog ridikuloznog dvojca, a masovno zajedno sa Splićanima potpisujemo peticiju za opoziv šerifa Keruma sa mjesta gradonačelnika.
No to nije sve. Nikako, ta gdje bi mi prošli sa tako malo loših vijesti i događaja.
Najprije smo sudjelovali u akciji protiv SOPAi PIPA zakona, pišući zajedno sa 13 milijuna ljudi senatorima, te je ostvaren najveći prosvjed ikada, pa se odustalo od zakona. Zasada.
Slijedi copy/paste pobjedničkog maila koji sam dobila za pismo senatoru iz Hrvatske:
"Hi everyone!
Večeras je u CineStar Branimir održana premijera dokumentarnog filma "Doktrina šoka", napravljenog po istoimenoj knjizi Naomi Klein.
(Bio je mrak u dvorani, snimao sam mobitelom, zato je slika tako loša.)
"Ogrebao" sam se za pozivnicu od prevoditelja filma na facebooku. :thumbup: Poslije je bilo i nešto pića, popio sam deci bijelog vina i deci soka od borovnice, ali nije bilo ništa za jelo. Nadao sam se onim malim sendvičićima. :tuzan Nema veze, napravio sam ih si sam za večeru kad sam došao doma. :cool::
Film vrijedi pogledati. Napravljen je po strategiji "vizualnog šoka", "moderno" (ili možda postmoderno), na način spotova koji se brzo smijenjuju. Kratke sentence N. Klein koja drži predavanje, pa razni dokumentarni snimci uz glas naratora. Njene knjige (od "No logo" nadalje) prevedene su kod nas, pa neću sad razjašnjavati.
Prosvjedi 15.O su prošli.
Na valu bunta što su financijske institucije prokockale ljudima živote i ušteđevine, bez da je itko odgovarao, osim poreznih obveznika, nastao je pokret 15.O. Jako dobar početak masovnog udruživanja, jer su se ljudi okupili oko očitog problema.
No, kako stvari obično idu, kada se nešto opako pokrene, moćnici učine sve da pokret ne ojača. Shema kojoj sam osvjedočio i koju su ložili i svjetski mediji i veliki svjetski intelektualci, prebacila je bunt sa očitog, na bunt ideološkog.
Očekivanja naših ljudi od politike i političara su odraz patrijarhatske kulture u kojoj se od gazde/oca očekuje da rješava sve probleme. Bez njegovog pristanka mi sami ništa ne možemo učiniti, a bezuvjetno ga moramo slušati. Ovaj narod (iako ne volim upotrebljavati taj izraz) nikada nije razumio demokraciju kao otvoreno, aktivno, slobodno i odgovorno društvo, niti je 1990.g. tražio promjene radi demokracije.
U tome dijelomično vidim razlog zašto se od opozicije neprestano godinama zahtjeva da bude ''oštrija i glasnija'', a zanemaruje aktivna uloga građana u političkom životu. U Saboru, dakle na mjestu gdje to treba činiti, po mome sudu prilično su oštri (Antičević-Marinović, Stazić, Jurjević i dr.). Ali ljudi ne gledaju Sabor, vide samo isječak u središnjem dnevniku koji nas uglavnom informira o ničemu.
