Koliko jučer su najavljivali “promjene”, koliko jučer su nas uvjeravali da imaju “Plan 21” i da oni “znaju kako” promijeniti stvari nabolje ... ili je to bilo samo u predizborne svrhe sa željom da se doćepaju vlasti.
U tom “sveznanju” i “svemoći” posebno je kurčevit bio današnji ministar financija g. S. Linić, koji, kako vrijeme odmiče, postaje sve manje kurčevit, a sve više nas plaši daljnjim potonućem u recesiju, najavljujući ponovo svespašavajuću promjenu Zakona o radu, jer to kao od nas traže međunarodne financijske institucije, što je ordinarna laž, osim toga vrli ministar zaboravlja da se koliko jučer zgražao nad HDZ-ovim izbjegavanjem da se, usprkos 700.000 prikupljenih potpisa, raspiše referendum o promjenama Zakonu o radu.
HDZ vlasti su to opravdavale visokim troškovima, a onda ipak ne imajući kuda predlažu da se, budući da se u dogledno vrijeme planira održavanje referenduma o ulasku Hrvatske u EU, o istom trošku održi i referendum o promjenama Zakona o radu, na održavanje kojeg su prikupljeni potpisi obavezali vlasti.
Sindikati su, uz uvjet da se u međuvremenu ništa u Zakonu o radu ne mijenja, prijedlog ocijenili prihvatljivim.
(Ne, nisam nepismen!)
Najprije nas je Kukuriku koalicija „obradovala“ svojim dolce far' niente programom, uslijedio je još „žešći“ odgovor HDZ-a, naravno na tom tragu slijede ih „Lesaristi“, da bi točku na i stavili oni iz HSLS svojim programom „Pokret za preokret“ uvodeći na političku scenu „nove ljude“ kao što je jedan iz redova „zdravih snaga“; g. Dražena Budišu.
Taj nas je još kao junoša, pred četrdesetak godina, sam uopće ne razumijevajući ni vrijeme ni događaje, zajedno s klerofašistički nastrojenim Čičkom i ustašoidnim Paradžikom, počeo izvoditi na „pravi put“, samo što su onda u društvu ipak postojale neke snage, danas anatemizirane, koje su prepoznale da taj put i nije put nego stramputica koja vodi ravno u „bespuća povijesne zbiljnosti“, pa su taj projekt privremeno zaustavile.
No dobro, ostavimo se bezveznjaka Budiše, nije on tema.
U tim programima, baš nijednom, nema ničega što bi se moglo nazvati makar pokušajem sanacije šteta koje su i hrvatskoj državi i narodu prouzročili „hrvatski George Washington“ i „stranka opasnih namjera“ na čelu UZP-a, nema ničeg osim jasno izražene želje jednih da se dočepaju vlasti i drugih da na vlasti ostanu.
Crne prognoze za stabilnost financijskog sektora Republike Hrvatske u 2011. koje dolaze od Guvernera HNB-a, pa čak i čelnika Europske središnje banke daju nam zadaću da razmislimo o uzrocima i razlozima takvih prognoza.
Moram citirati kolegu adfilantropa:
UZROK tko zanemari eliminirati, uzaludno popravlja posljedice.
(Pred)izborna godina se čini kao smrt za hrvatski financijsko-proizvodni sektor. Kalkulacija političke 'elite', ove ili one, je nepodnošljiva za sustav. Proizvodnja je u padu, nezaposlenost raste... Posljedično tome, raste i proračunski deficit i deficit robne razmjene. Javljaju se potrebe za posuđivanjem javnog sektora i sve većim uvozom roba.
