pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Počeo sam komentar na komentar leddevet (a na moj tekst o anomalijama u turističkim pretvorbama ”Déjà vue: LRH ili već mnogo puta odgledana supunica!?” , ali je teško objasniti što se zaista događa u malo riječi. Naime leddevet je signalizirao jednu pojavu koja je ove godine bojim se postala masovna – a to je kako jedno uspješno turitičko poduzeće (lošinjska Jadranka) se u jednoj godini od stabilne poslovne uspješnice pretvara u poslovnog gubitnika (nadajmo se privremenog). Zato se po običaju moj komentar pretvorio opet u samostalan post (ali s dobrim namjerama da podrobnije objansim što nam se možda događa, a to što nam se događa da nije nimalo naivno).

U svjetlu prethodnog napisa kolege Quinquaginta i pripadajućih komentara (od kojih su neki bili žalosni) prokomentirao bih sinoćnji nastup na HTV-u (u Otvorenom) „debelog“ Šukera koji je bio više nego znakovito znakovit:

Ne staje, loži se punom parom, energija nije skupa i napretek je ima, parne lokomotive po poznatim kolosjecima topte.

Balkanske igre i poslovanja sa najvećim cijenama i dobitima neodoljivo mobiliziraju elitne domaće i strane divizije, čime se hrane i bujaju istok i zapad a sva elitna lokalna vojska i eliksira, pa iznova blista sve više i više.

Sitnoračundžijska Slovenija i jadne srednjoevropske i istočnije zemlje su ušle u EU, a mi smo i dalje na privilegiranom putu humanijeg i bogatijeg socijalizma i postsocijalističkih uspjeha, sa turbo uspješnim tehnomenadžerskim snagama i nadbožanskim elitama. Jedinstvena svjetska ekonomska sposobnost ne slabi na najvećim iskušenjima - samo nebo je granica kada se ekonomski tako može, da područje rada i financija čvrsto drži smjer i nivo i kada je non stop na režimu kao sporedna logistička podrška.

Usklađivanju sa EU (i NATO) je dar božji na takvom putu.

"Hrvatska može profitirati kroz izlaganje svježem dahu slobodnog tržišta ideja i iskustava drugih bivših komunističkih zemalja!”

To je nekom prilikom izrekao poznati nobelovac iz ekonomije Dr. Milton Friedman, a ovaj citat kao proglas možete naći na stranicama Adriatic Instituta, kojeg vodi sve prisutnija i poznatija Nataša Srdoč iz Rijeke. Osobno o toj dami ne znam skoro ništa osim posredno o njenim aktivnostima, u kojima se pokušavaju što dosljednije promovirati ideja i zamisli nedavno umrloga Miltona Friedmana .

U tijeku je saborska rasprava o proračunu za ovu godinu. Lani sam napravio svoj pregled prijedloga proračuna za 2007. godinu. Pokušat ću napraviti osvrt i na ovogodišnji prijedlog.

Prva zamjerka ovogodišnjem prijedlogu proračuna je što je objavljen u pdf formatu. Prošle godine je to bilo u excelu što je olakšavalo pregled. Pomak prema naprijed je što je ovogodišnji prijedlog objavila i Vlada. Ministar financija Ivan Šuker se lani nije udostojio to napraviti. Lani je objavio predizbornu brošuru koju je naslovio "Proračun 2007. godine".

Skoro sam bio odustao od pregleda proračuna, ali sam onda ugledao članak u Slobodnoj Dalmaciji naslovljen "Za branitelje iz proračuna 4,1 milijardi kuna" u kojem se Jadranka Kosor hvali koliko će branitelji ove godine dobiti iz proračuna, a brojka iz naslova članka se odnosi na njeno ministarstvo.

Ovih dana se zahuktalo na Pollitici oko – ničega. Ne znam je li razlog novogodišnji adrenalin ili potreba sumiranja protekle godine. Evo par mojih razmišljanja u zadnjem postu ove godine:

Priča prva:

Izbori su iza nas. Netko je zadovoljan rezultatima, netko nije. No, činjenica je da će se Sabor uskoro konstituirati i vrlo je vjerojatno da ćemo dobiti Vladu desnog centra. Bez obzira što to nije moj izbor, kao građanin ove zemlje želim uspjeh budućoj vlasti, zbog svih nas. No, način kako teku pregovori o sastavljanju koalicijske vlade ne ulijeva mi nadu da nas čekaju bolji dani.

Đurđa Adlešič danas izjavljuje kako su programi uglavnom usklađeni, ali i očekuje probleme oko fotelja. Super. Sad ćemo prisustvovati rovovskoj borbi – opet oko toga tko će za koju svrhu trošiti naš novac. Friščić traži 6 milijardi za selo, a i drugi sudionici pregovora imaju svoje super stručne planove kako potrošiti novac. Bit će zanimljivo vidjeti kako će namaknuti novac za sve želje kad se zna da je preko 9/10 proračuna unaprijed određeno.

Izbori su prošli, još niti jedna stranka nije dobila mandat za sastavljanje vlade, a HDZ-ov predizborni balon već je počeo pucati. Vijest s kojom se očito čekalo da prođu izbori i time išlo direktno na ruku HDZ-u kaže da su rokovi plaćanja veledrogerijama sa 120 dana samovoljnom odlukom vlade (čitaj neplaćanjem) opet pomaknuti na nekih 220 do 250 dana. Ni bolnice nisu u ništa boljem tretmanu i opet grcaju u dugovima. Trenutno taj dug iznosi 4 milijarde kuna. Više o svemu pročitajte na vijestima Radija 101.

Žalimo se kako ćemo opet glasovati „protiv, a ne za“.
Ili „za manje zlo“.
Što bi trebala reći stranka „za“ koju biste glasali?
Od idealnoga kandidata želim čuti dvije stvari:
1. Red i zakon
2. Smanjenje troškova Države

1. Red i zakon
Oko poštivanja zakona svi će se složiti, svi želimo uređenu državu i miran život.
Ali, država jednostavno zanemaruje ono zašto u stvari i postoji.
Osnovno, ako ne jedino što Država ima radit je:
Donesi zakon. Provodi zakon.

Umjesto toga, dvije posljednje Vlade obrnule su prioritete trošenja svog vremena i naših novaca:
Najveći uspjeh im je potrošiti što više (na ceste i na razne promašene poticaje).
Kad se izgrade sve ceste, prijelazimo na riječne kanale, željeznice i bilo šta, samo neka je grandiozno skupo.
Niži interes Vlade pokazuju za zdravstvo i obrazovanje, od kojih građani dobijaju prolaznu do pristojnu uslugu.
Ali, Država ne radi ništa za svoje rasterećenje, za poticanje privatne inicijative u ova dva područja koja gutaju ogromne novce.

Pročitao sam komentar Zorana Milanovića kako se vozio u Samobor i da je od silnih HDZ-ovih crveno-plavih plakata pomislio da dolazi Barcelona. Moram priznati mu je komentar vrhunski. Infantiliziranje neke prijetnje je jedna od odličnih metoda za otklanjanje iste. Ali postoji nešto na tim plakatima što me posebno iziritiralo.
"Porez na auto, kuću, vikendicu?" - "HDZ - protiv novih poreza" Pa mater vam ljubim nedoje****. Ako je HDZ toliko protiv tih poreza šta ja koji k***c plaćam 250 kuna godišnje poreza (ili šta je to već - ma u principu zaboli me - plaćam ih) na auto? Što to nije porez ako se nekako drukčije zove? Ma mislim, tako mi je svejedno jer od iduće godine neću morati plaćati jer će mi auto biti stariji od deset godina. Ali svih ovih godina plaćam to. Štagod to bilo.

U Hrvatskoj trenutno postoji 429 općina u čijim vijećima djeluje, ovisno o općini deset do dvadeset vijećnika. Svi ti vijećnici (sa meni jedino poznatom iznimkom Bjelovara) primaju mjesečne naknade u iznosu od prosječno 900 kuna. Uz malo jednostavne matematike, to godišnje ispada 429x15x900x12=69,498,000 kn. 69,5 milijuna kuna otišlo u vjetar za plaće ljudima za posao koji više nego kompetentno može obaviti 51 čovjek. Točnije 51 vijećnik osam milijunskog New Yorka. Da bolje opišemo problem: U Hrvatskoj imamo 1 vijećnika na 690 stanovnika. U New Yorku ima 1 vijećnik na 161,067 stanovnika. To je dvjesto dvadeset i tri više ljudi. Odmah mi je toplo oko srca kad znam da da se njih cca 6500 neradnika skrbi o dobrobiti nas četiri milijuna.