pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pričam ja sa Zvonetom prošli tjedan oko toga šta dalje. Pa se onda opet prebacujemo na naše razne solo pokušaje gdje smo pustili dušu, a ništa se nije promijenilo. Tema visila tjedan dana, sve onda otišlo u zaborav. Potrošili sate i sate rada, glancanja, prepiski, a sve to praktički za ista.

U toj shemi sam osobno već godinama. Da ne kažem od samog početka djelovanja. Eventualno uleti nalet nabrijanosti, malo povučeš, dok vučeš se okupi plašljiva pratnja, ti malo staneš, sve se vraća na nulu, ma još gore, sve se razbije, svi snovi i očekivanja. Iza tebe eventualno neki dokument.

I opet sve po istom. I vratimo se opet na priču nas blogera. Tu i tamo ljudi furaju svoje agende, ali nemaju širu podršku ostatka ekipe. Svako fura svoju agendu. Mučke svoju, Potjeh svoju, 45 lines svoju, Hanhan svoju, Frederik svoju, Ap svoju, Zvone svoju i tako dalje i tako dalje. OK, Ap tu najbolje prolazi jer njegovo je djelovanje čiste kulturološke prirode, no svi ostali vise.

Evo me opet, živ sam i zdrav, još me HDZ-ovci nisu asimilirali. Kažem asimilirali, u stilu Borga iz popularnog SF serijala Zvjezdane staze. Borgovska mašinerija radi tako da žrtve detektira i pokuša im oduzeti osobnost tako da ih priključi na svoju jednoobraznu kolektivnu svijest. Izgleda da demokracija ipak pobjeđuje, namjerno kažem pobjeđuje jer još nije pobjedila, ali kao što znate hoće. Budite u to sigurni. Osjetio sam potrebu da ponovno nešto napišem. Pišem iz srca pa kud puklo da puklo. Čestitam gospodinu Sanaderu kako se uspješno bori sa promjenom, inteligentan i maštovit nema što, ali bojim se da se preračunao. Poanta je u tome da on ni ne zna da se bori protiv nevidljive ruke evolucije, “maestra nad maestrima“ protiv samoga Boga. Jer kao što je netko kazao samo se od istine prema istini može napredovati.

Političari su se zatrčali kao da će izbori sutra. A neće sutra. Vjerojatno će za godinu dana otprilike, ako se barba Ivo ne dosjeti drugačije. U toj utrci (predtrci, predkampanji, neformalnoj kampanji, svejedno kako se zove) svi govore kako su parlamentarni izbori (izbori za Sabor) najvažniji, kako je ovo ključan trenutak, ali, s druge strane, kako uloga Sabora i nije ona koja bi trebala biti, kako iznad Sabora, pored Boga, ima još popriličan broj bogova i oni uglavnom sjede s druge strane Markovog trga.

Dakle, izbori za Sabor izuzetno su važni, ali Sabor i nije baš tako jako važan, osim kao glasačka mašina (ne “stroj”, baš “mašina”) premijera koji glumi kancelara.