Jednom davno, učili su nas da je dogovor sve; dogovorna ekonomija, dogovorna politika i tako redom...
Onda, isto tako davno pročitao sam negdje jednu rečenicu koja mi se činila ludom :
KRIV SI - ŠTO SI ŽIV
i onda sam počeo razmišljati o tome.
Živ sam jer sam nešto skrivio ?
Ne ! Skrivio sam - jer sam ostao živ. Da sam poštivao sva pravila države u kojoj živim, morao sam biti mrtav.
To je točno. Plaće su takve da ne osiguravaju čistu egzistenciju a kamoli dostojan život. Svatko od normalnih malih ljudi na neki način vara državu, vara poslodavce, vara familiju vara čak i samoga sebe.
A u laži i varanju su kratke noge. I svi smo toga svijesni. Savršeno i duboko svjesni. I tako, ako baš previše ne varaš, to se tolerira (svi znamo - jer svi varamo) ali ako se nekom stvarno zamjeriš ili postaneš opasan onda....
potrebno je samo nekoliko minuta da netko moćan pretpostavi gdje si varao državu, nekoliko sati ili dana da se to utvrdi i za kratko vrijeme te proguta državni ili paradržavni mrak.
Zašto to pišem ?