pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dok se vode prepucavanja oko toga trebaju li mediji jednak prostor dati svim strankama, i onim relevantnim kao i onim minornim (ili obrnuto), primjećujemo da se u medijima priča više-manje svodi na priču o HDZ-u i SDP-u. Čiji je program bolji, tko ga ima, tko ga nema, može li ga se nemati, zašto ga se nema, je li općenit ili je dostatan itd... S druge strane, one manje stranke ostaju posve zanemarene, koliko god se one trsile dobiti svoj komad medijskog kolača.

jutarnji list
Čitam i ne vjerujem svojim očima !
Tako biti blizu cilja, raste popularnost, druge stranke nude koaliciju (HNS, Regionala...), drugi se odriču HDZ-a poput DC, a polako i HSU i HSLS sa uvijek novim uvjetima za podršku Vladi, a onda ovo ! Murphyev zakon u najgorem izdanju.
Kao pripadnik ugrožene vrste u Hrvatskoj, srednje klase, u kojoj sam odrastao, naučivši koliko košta studij, liječenje i što je štednja za crne dane (životno, mirovinsko, nekretnine...) kad već u zemlji nema posla, nema pravde (Korčula, Brodosplit, Co2 u Karlovcu, Sisak u otrovu...) onda bar da čovjeka koji sve to preživi ostave na miru, a onda čujete ovo:

Koji točno faktori utječu na percepciju „prosječnog hrvatskog birača“ na to kojoj će stranci podariti svoj glas? Je li to privlačnost nositelja liste? Njegova elokventnost, ili pak je ugodna vanjština sasvim dovoljna?
Pretpostavimo, barem za potrebe ove male igre, da je to ipak nekakav plan i program. Dodajmo da se taj plan i program bavi nekim bitnim stvarima koje su gospodarstvo, poljoprivreda, obrazovanje i vanjska politika. Mene moji šefovi, ili bolje rečeno mentori, uče da je za rješenje nekog problema potrebno napraviti plan. Danas je moderno i preporučljivo njegovati određeni pristup rješavanju ovakve problematike koji se naziva projektni menadžment.