Pokazao sam već glavne elemente po kojima je sasvim jasno da Milanovićeva vlada zaista neće mijenjati smjer:
http://pollitika.com/quotvlada-ne-mijenja-smjerquot
već temelje Tuđmanove građevine dodatno „učvršćivati“ injektrajući u njih blato.
Jer što nego ustrajni nastavak tabananjaTuđmanovim bespućima obmana i laži može biti izgradnja Memorijalnog centra u Vukovaru pod egidom „promicanja istine“ o DR i Vukovaru, a zapravo držanje u funkciji prodavanja muda pod bubrege osmoškolcima.
U besparici trošiti novac da bi se mogle širiti obmane i laže pod zajednilim imenom proglašen eistine.
Pitam se samo koje će se to tamo istine promicati, one koju je aktualni ministar za kopita i rogove, Predrag Matić Fred, iznio na svojem gostovanju kod A. Stankovića u NU2,
http://feniks.bloger.index.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-/526284.aspx
ili one koju danas tako uporno gura zajedno s ministrom psihološkog profila nalik onom Mirka Norca, A. Kotromanovićam, u zajednici s kojim je pokrenuo i inicijativu za uvođenja odličja „Junak DR“ koje bi nosila ime Blago Zadro?
Sve ovo što nam se kao narodu i kao državi događa u zadnjih dvadesetak godina usporedivo je s tužnom sudbinom Whitney Houston, jer smo se u proteklih dvadesetak godina ponašali tako kao da je u preambuli ustava bivše države bilo navedeno pravo na samoodređenje naroda do samouništenja, jer tim putem, putem samouništenja, nepokolebljivo i nezaustavljivo kročimo.
Jednako kao što je Whitney Houston, obdarena prelijepim glasom i stasom, nakon što je svoju sudbinu vezala za ružnog i problematičnog Bobby Browna, počela svoj put, put samouništenja, put bez povratka, jednako tako je putem samouništenja krenula i Hrvatska odabravši si za životnog partnera jednako ružnog i problematičnog Franju Tuđmana.
Prelijepu i perspektivnu zemlju, koju su nam namrli naši preci, počesto se u povijesti ni sami ne snalazeći najbolje i ne birajući možda uvijek za narod i državu najbolja riješenja, uspjeli smo, u za narod i državu izuzetno kratkom periodu od samo dvadeset godina, pretvoriti u „muljevito dno Evrope“.
Čemu to služi?
Kome to treba?
Tko to plaća?
Prije nego pređem na stvar ispričat ću jednu istinitu zgodu vezanu za zarobljeničke kolone po završetku 2. Svjetskog rata. Pri prolazu kroz jedno istočnoslavonsko selo većinski nastanjeno srpskim življem, dogđa se bijesni napad seljana na dio kolone u kojoj su bili oni u ostacima ustaških uniformi, KNOJ-evci iz pratnje imali su pune ruke posla ...
Urlalo se kako su upravo to ustaški koljači iz logora Đakovo, kojima će oni presuditi.
Koji dan iza u istom selu napad seljana na dio druge kolone u kojima su oni u ostacima ustaških uniformi, opet "ustaški koljači iz logora Đakovo".
Poslije napada na treću kolonu, jednom majoru OZN-e padne na pamet da u čitavoj priči nešto ne štima, naime nijedan od bivših ustaša iz te skupine nikad nije bio u Slavoniji.
Okupi on tako četu mladih KNOJ-evaca, dvadesetgodišnjaka, dakle onih koji su početnom rata bili dječaci, obuče ih u ostatke ustaških uniformi i pod jakom pratnjom provede kroz selo ...
Razjareni seljani ponovo kreću u napad, "nepogrešivo" prepoznajući u preobučenim KNOJ-evcima upravo "ustaške koljače iz logora Đakovo"...
U mojem pomalo proročanskom dnevniku objavljenom pred tri i po mjeseca
http://pollitika.com/sdp-ce-promijeniti-sve-tako
ustvrdio sam da Zoran Milanović (čitaj SDP) obećavajući korijenite promjene u društvu zapravo nema namjeru mijenjati ništa.
U tom mojem dnevniku postavio sam brojna pitanja na koja sam kroz objavu „Plana 21“ Kukuriku koalicije od njih dobio odgovore koji zorno potvrđuju moju tvrdnju da se u državi Hrvatskoj suštinski nema namjeru mijenjati ništa osim obnašatelja vlasti.
Na ideološkom planu se ostaje kod Tuđmanovih podvala i floskula poznatih kao proglašene istine, ne dovodi se u pitanje pojam „stvaranje države“ i ne pokazuje se namjera da se taj pojam, koji je ordinarna laž, zamijeni pojmom „osamostaljenje“, koji odgovara onome što se zaista događalo.
Ne želi se priznati da se za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati i optužiti Tuđmana i HDZ za uvlačenje zemlje u nepotrebni ratni bezdan.
I nije se dio Srba u Hrvatskoj pobunio protiv hrvatske države, kako se to sve vrijeme uporno implicira, već protiv Tuđmanovog režima.
Ne želi se priznati da je u Hrvatskoj, ali i BiH, vođen građanski rat induciran velikosrpskim i velikohrvatskim težnjama.
Zapitate li se bar danas kome ste svojim kontraproduktivnim „hodočašćem“ na Bleiburško polje i polaganjem vijenca „nevinim žrtvama“ poslali ne samo poruku, nego snažan vjetar u jedra?
Jel' Vam bar danas jasno da su brojni „mjeritelji visine kukuruza“ na Splitskoj rivi, znanim povodom, bili tamo okuraženi upravo Vašim nepotrebnim i silno štetnim „hodočašćem“?
Kad nekontrolirano, nepotrebno i štetno podilazite jednom dijelu hrvatskih državljana, koje potpuno neosnovano, ali valjda na krilima proglašenih istina, proglašavate „našim ponosom“, dajete im do znanja da su nedodirljivi, iako se nikad nisu ogradili od onih, ne tako malobrojnih u svojim redovima, koji su pljačkom, nasiljem, ubojstvima i razaranjima „pronosili slavu“ hrvatskoj državi i narodu diljem svijeta.
Brojni iz tog dijela „Vašeg ponosa“ su bili na Splitskoj rivi, znanim povodom, te uz već navedene također „mjerili visinu kukuruza“.
... da ne mijenja ništa!
Zoran Milanović na konvenciji zagrebačke podružnice SDP-a ushićeno kliče: „Mi donosimo promjene!“, a potom se s tridesetak članova vrha stranke povlači u „ilegalu“ u Jezerčicu, kako bi „na miru odradili ozbiljan posao“ kako to reče Igor Dragovan, a ustvari po principu pripreme ražnja dok je zec još u šumi, raspodijelili resore u budućoj vladi.
A ja Zoranu Milanoviću bespogovorno vjerujem, jednako kao što sam vjerovao i Ivici Račanu, jer su me SDP-ovci u zadnjih 20 godina uvjerili da su vjerodostojni i da im zaista treba vjerovati.
Jer kakve su sve promjene oni spremni i kadri provesti pokazala je njihova desetgodišnja vladavina u Zagrebu, svjedoci ste kao i ja da sve pršti od odgovorne vlasti, od reformi, od transparentnog trošenja sredstva u maniri dobrog gospodara, od nezaduživanja grada kroz prezaduživanje tako da je u financijskom smislu Zagreb, koji je jedini hrvatski grad koji ima prihode dovoljno visoke za pokriće svih svojih potreba, doslovno bačen na koljena.
Takve nam valjda „promjene“ Milanović nudi i na državnoj razini?
... zanemarivati činjenice, prešućivati istinu i promovirati nešto što znamo da je laž i da ne počiva na činjenicama, da bismo se dopali onoj „šaci jada od lošeg oca i još gore matere“ na pollitika.com, kako bi nas prestali stalkati, progoniti i vrijeđati?
I da bismo bili za tu svojtu prihvatljivi?
E pa, gospodo, malo ste se zajebali, bar što se mene tiče, jer ja ne sudim među one koji će se početi valjati onog trena kad im netko kaže da su pijani.
Tako da ćete me na vašu veliku žalost morati i dalje trpjeti, minusima potapati dnevnike koji su vredniji od bilo čega što ste ikd napisali ili ćete ikad napisati, sve dok ne pritisnete mraka da me banira, a kako on razmišlja kao i vi, vjerujte mi da mu to neće teško pasti.
Zaustavite Reuters!
Zaustavite svako razmišljanje o nama Hrvatima ako to razmišljanja ne vodi zaključku da smo bogomdani narod, koji ima sva prava koja se samo zamisliti mogu, pa i pravo ukinuti svako pravo drugima i drugačijima, neovisno o važećim pravnim normama, prirodnim, ljudskim i Božjim zakonima, pa i ljudskosti samoj.
U svojem pomalo proročkom (najava osuđujuće presude) dnevniku pod naslovom “Povijesna prilika?” (http://pollitika.com/povijesna-prilika), pisanom 03. 09. 2010. povodom dovršetka sudskog procesa “trojici generala”, napisao sam između ostalog:
“Mi jednostavno kao narod nismo prošli kroz fazu pročišćenja, katarzu, kako je to danas moderno reći, pa se i nadalje u svojem hodu saplićemo o tlapnje, podvale i floskule kojima su nas obdarili "očevi domovine", a i danas nas obdaruju njihovi apologeti, koji su se i radi nezrele nacije dočepali vlasti, dosegnuli granice vlastite nesposobnosti i nepokolebljivo vode narod i državu ravno u bezdan.
A narod bez intelektualnog vodstva, jer je i ono malo intelektualaca od imena, onih koji su htjeli pošteno progovoriti nazivajući stvari pravim imenom, jednostavno u startu uškopljeno, onemogućeno i diskreditirano, a mnogi su se uhvatili u mrežu nacionalne mitologije, pa i sami laprdaju o "veličanstvenim" pobjedama i sličnim nebulozama.
A narod ne može proći kroz katarzu, ako mu se ne podastre istina i ako se stvari ne nazovu pravim imenom, može samo dalje tonuti u beznađe i letargiju.
Svoj blog pokrenuo sam 02. 04. 2007. upisom pod naslovom: "Zašto sam se i ja (konačno) odlučio?", a postavke iz tog upisa nisu po meni nije do danas izgubile ništa od svoje aktualnosti:
"Čitajući što i kako pišu drugi, često ne razumijevajući njihove potrebe da kažu nešto, a ne znaju ni kako ni zašto, odlučio sam da i ja pokrenem svoj blog, a namjernici i čitatelji neka odluče ... Zašto sam blogu dao naslov "Protiv struje"? Na to me je ponukao svojedobni grafit na Studomu "Stjepan Radić" i 7. Gimnaziji: "Ne prihvaćamo proglašene istine!", jer ja zaista do tih istina držim kao do lanjskog snijega. A kako su "stvaranje hrvatske države", "domovinski rat", "branitelji", "regionalna vojna sila", "pobijedili smo treću komunističku a četvrtu vojnu silu svijeta" itd. itd., službene istine, red je da ih se demistificira i detronizira i da se stvari konačno počne nazivati pravim imenom.
Jedan dugogodišnji forumaš, koji prati moje pisanje na političke teme još tamo od pokretanja Politika.neta, napisao mi je povodom obznanjivanja Programa gospodarskog oporavka, koji nije ništa drugo nego priznanje svih zala koja je HDZ-ova vlast donijela hrvatskom narodu i državi, apostrofirajući pritom posebno nepodnošljivi teret koje Hrvatskoj kroz ostvarivanje prava i privilegije predstavljaju branitelji:
"Kao sto vidimo, opet si ispao prorok. To sto danas cujemo u vezi laznih branitelja i kakav ce postati problem za RH, ti si vec prije mnogo godina predvidjao.
Reci mi, jel ti to na neki nacin daje satisfakciju, da taj olos koji te je napadao po forumima mora uvidjeti da je imao pogresan pogled na stvari?"
Odgovorio sam mu ovako:
"Pa dobro, čovjek osjeti neko unutrašnje zadovoljstvo, koje nije potpuno zato jer su potezi koje povlači kretenska vlast iznuđeni, nisu plod uvjerenja i saznanja da se godinama radilo pogrešno.
Ja sam bio i protiv samoga naziva branitelj."
