Afera "Meso"
Što jedete?
Jedan od radnika mesoprerađivačke industrije odlučio je progovorit o nekim detaljima proizvodnje. Za mene ništa novo. Tu moram spomenuti da je moj otac davne 1974-te godine obilazio mesne industrije jer su u ciklusu investicija jedne tvrtke iz Dalmacije razmatrali pokretanje slične proizvodnje. U tim obilascima je stekao dobre prijatelje, jednog od zaposlenika zagrebačke tvrtke Sljeme i jednog od zaposlenika slovenske mesoprerađivačke industrije Gruda iz Ljubljane. Nakon obilaska više pogona diljem bivše države moj otac je odlučio da neke od mesnih prerađevina neće više stavit u usta, taj stav je još više utvrdio kad je doznao da se i u kući dotičnih ne jedu, salame, paštete i hrenovke, mesne nareske , doručke…..od nijednog proizvođača.
Usput da navedem kako sam kao mali bio "napredan" :), naime nikad mi nisu uspili utrpat nikakav sendvič, tako da u svom 40 godišnjem (and change) životu nisam pojeo nego jedanput salamu (nakon čega su odustali da mi je nude), nikakvu paštetu, hrenovku jebiga, pak jesam, njih smo dobivali iz Ljubljane, jer su u ljubljanskoj Grudi četvrtkom radili hrenovke za radnike tog poduzeća. Od te 1974 i u mojoj kući je važilo veto na nabrojane industrijske mesne prerađevine.
Kratki (ljetni) dnevnik.
Privatizacijska pljačka je termin koji se uglavnom koristi za ono što nam se dogodilo ranih 90ih godina prošlog stoljeća. Po meni Privatizacija = Pljačka.
Svakako preporučam Kukuriku koaliciji da nakon smjene vlasti i preuzimanja iste od KukuNama koalicije, nacionalizira svu privatiziranu imovinu. Ta imovina ne vrijedi više niti desetinu vrijednosti od vrijednosti u trenutku privatizacije, ali je prvi korak ka vraćanju opljačkanog.
Nije to niti velika šteta samim 'gospodarstvenicima' - vlasnicima navedenih firmi, jer su 'gospodarstvenici' koji su sudjelovali u privatizaciji te firme dobili za 0 (nula) kuna, isisali sve što se isisati dalo, radnike otpustili i firme većinom zatvorili. Rijetke su firme koje i danas posluju, a na te načine su promijenile vlasnika. To su firme kojima su većini još kroz vrijeme otpisivani dugovi prema državi u višedesetinamilijunskim iznosima.
Kažu da je Franjo Tuđman pomoć u financiranju "Aluminija" Mostar proglasio prvoklasnim strateškim interesom RH!
Takav ineteres naravno nije predstavljao TLM u Šibeniku, jer on je u Hrvatskoj, njemu nije trebalo pomagati, njega je trebalo pustiti da potone, kako bi ga se moglo privatizirati a la tuđmaniana, kad onima koji kupe prezaduženo poduzeće za jednu kunu, država otpiše dugovanja, koja su, nota bene, bila razlogom prodaje poduzeća za jednu kunu.
Nakon toga slijedi standardna procedura po kojoj novi vlasnici ne poštuju jednu jedinu odredbu ugovora, kojeg su sklopili s HFP, nisu to imali ni namjeru već prilikom ulaska u "posao", a sa strane HFP nikom nije padalo na pamet provjeravati poštuje li se ugovoreno ili ne.
Tu "proceduru" prošao je i TLM, kad su u procesu privatizacije odbijene daleko kvalitetnije ponude od one "domaćeg konzorcija", ali ipak su to "naši dečki", dobri katolici i hadezeovci, da na upotrijebim neku težu riječ.
POZDRAV IZ RIJEKE
ILI „KREPAT, MA NE MOLAT“
Kako su vijesti o prosvjedima u Rijeci već obišle Hrvatsku, pa o tome znate što se moglo saznati, voljela bih Vam prenijeti atmosferu skupa i dojmove, dok su još sviježi.
Skup je održan u centru grada, na dva od najljepših riječkih trgova, bilo je previše ljudi da bi stali na Trg 128. brigade, pa su se ljudi skupili i na Trgu 111. brigade, koji se nastavlja na njega.
Prosvjedima su podršku dali studenti, a govornici su bili sa Tehničkog i Filozofskog fakulteta.
Oduševili su me mladi ljudi, koji su govorili o svojoj podršci riječkim radnicima, održanju brodogradilišta „Treći maj“, kritici vladajućih.
Podržali su prosvjede Sindikalni predstavnici iz Dubrovnika, Splita, predstavnici Sindikata zaposlenih u turizmu i trgovini, te ostali govornici.
No ono o čemu Vam želim govoriti teško je opisati, to treba doživjeti.
Osim radnika na prosvjed su pozvani nezaposleni, studenti, umirovljenici, te svi oni koji se boje za svoju budućnost.
INA koja je mogla, u vrijeme kad ju je "obasjala Tuđmanova svjetlost", bez problema kupiti desetak MOL-ova ili OMV-a, završila je sama na "jelovniku" MOL-a, a njena prodaja, a pogotovo većinska prava upravljanja, koja je stekao MOL, je sve prije nego čista i transparentna.
Osim onoga što se odvijalo pred očima javnosti, najavljuje se da se puno više toga odvijalo daleko od njezinih očiju, pa se čak govori da bi INU mogla zadesiti sudbina PLIVE, pa da jednostavno nestane sa sa spiska relevantnih poduzeća.
Izašle su na svjetlo dana i makinacije s ININIM dionicama u aferi PODRAVKA, što je sve dovelo do toga da SDP zatraži osnivanje saborskog istražnog povjerenstva koje bi trebalo istražiti koji se to vrag događao i još se događa s INOM.
Problem je u tome što je kao ishodište uzeta prodaja MOL-u 25 % plus jedne dionice koja transakcija je proveedena za vrijeme koalicijske vlade. Jer treabalo je istražiti što se događalo s INOM od vremena HDZ-ovog dolaska na vlast.
U to vrijeme INA diljem svijeta istražuje potencijalna ležišta nafte i plina koristeći trinaest bušaćih garnitura i tri platforme, svoju, "Panon" i dvije u zakupu.
A kako znaš da je dobar?
Uz malo dijete, moraš u svoj svijet prenijeti i dio njegova svijeta. I tako, gledaš crtiće, dijete se uživjelo, ti si moraš uz njega naći zabavu. Malo- malo postavljam mu pitanje:“Je li ovaj zločest?“, „A kako znaš da je ova dobra?“.
Stizali su odgovori :“Znam“, „Eto tako“, a kada bih dosadila svojim pitanjima, s druge strane stigla bi šutnja ili ljutnja.
Kako mašta crtača dočarava dobrotu, a kako zloću?
Poraslo dijete i dobih odgovor: „vidiš, ovi zločesti imaju točkice u očima“.
Nije mi trebala ta poduka, već me su me zanimali kriteriji po kojima dijete odmah procijeni kakav je tko, kako mu to odrasli poručuju, a najviše kada shvati te znakove.
Krupne šarenice, toplih boja, meke i pravilne crte lica i blagi obrisi, likovne su osobine kojima crtači poručuju karakterne osobine dobrih likova, a djeca ih upijaju. Sitne šarenice, grubi glasovi, oštre i nepravilne crte lica pomažu prepoznavanju zločestih.
Štrumpfovi, simpatični plavo-bijeli patuljčići, njihova Štrumpfeta i Papa Štrumpf svojom obojenošću, posuđenim umilnim glasićima izazivaju pozitivnu karakterizaciju, dok zgrbljeni, crni, polućelavi, raščupani, glasno-prijetećega glasa Gargamel izaziva odbojnost i osjećaj prisutnosti zloće.
http://www.youtube.com/watch?v=LJr7TNMY2F8
Kako izgleda sluga zločestih: Azriel?
Na trenutak i dobro. Ali kad uloviš podmukli smiješak i zlokobno-prijeteći pogled sve se pojasni u trenutku: glad i pohlepa.I vrlo malena djeca trenutno spoznaju tko je tko i priklone se dobru.
Iz svijeta crtića u svijet odraslih, preko vrtića, škole, fakulteta, knjiga, emisija, interneta,...
Proširuju se i produbljuju kriteriji tko je dobar, tko je zločest, ali i spoznaje kako ima onih koji su u isto vrijeme i jedno i drugo, onih koji izgledaju kao dobri, onih koji se pokažu kao dobri, onih koji traže oprost, jer su bili loši, a sada će opet biti dobri, onih koje ne zanima kakvi su jer im je najvažnije da su sebi dobri...
http://pollitika.com/isprika-sdpa
http://www.index.hr/xmag/clanak/matija-babic-isprika-citateljima/480133....
Tko uopće stvara kriterije za određivanje tko je dobar , a tko loš: religija, etika, zakoni, obrazovni sustav, politika, zakoni, javno mišljenje-mediji?
ZBOGOM LEGENDO: Sad kad je otišao, s Pantovčaka u Grškovićevu, Mesić je i doslovno promijenio samo adresu. Svih ovih godina mnogi su uviđali njegovu prljavštinu i sada se ne libe o njoj i govoriti. Bit će zanimljivo pratiti daljnji Mesićev politički put i rad. Vjerujem da ga neće manjkati.
Mesić i ustavni okviri
Rezultat demokratskog odabira predsjednika počiva na izbornom legitimitetu jer se njime predočuje slobodna volja građana koja kao takva potvrđuje određeni izbor. U tom kontekstu taj legitimitet odnosi se prije svega na predsjedničke ovlasti određene Ustavom RH. Te formalne ovlasti daju predsjedniku stanovitu moć, ali pored njih predsjednik posjeduje i neformalnu moć. Ta neformalna moć, moć je koja proizlazi iz duha moralne vrijednosti funkcije predsjednika kao državničkog i društvenog autoriteta i korekriva. Upravo zato sto je neformalna nema i ne može imati svoj izvor u formalnosti, u izbornom legitimitetu, a kao takva otvara mogućnost velike zloupotrebe jer ovisi isključivo o osobi koja ju posjeduje – predsjedniku.
Posljednji je vikend veljače. Vikend k'o vikend, reći ćete... ali kako za koga.
Još jedna firma ide u stečaj... jedna među mnogima... tek za crnu statistiku...
Još 350 ljudi ide na Zavod za zapošljavanje...
Bilo je preko 309.000 nezaposlenih, valjda je sad preko 310.000...
Jesmo li već pomalo oguglali na te crne brojke?
Pa ipak, priča je to o jednoj firmi, nekad velikoj i uspješnoj, a danas na izdisaju... stečaj i likvidacija najvjerojatnije... Tipična hrvatska priča...
GP Dubrovnik je bio velika građevinska firma, ne samo za dubrovačke prilike - visokogradnja i niskogradnja, preko 2.000 zaposlenih, poslovi ne samo na dubrovačkom području... Ali bilo je to još u vrijeme mraka, samo ne znam je li se još uputno sjećati tih vremena...
Domovinski rat je učinio svoje... Skupa s Dubrovnikom stradao je i GP Dubrovnik – uništene zgrade i mehanizacija, 20 milijuna DEM štete...
MISAONA OGNJIŠTA(Dodatak 27. veljače 2010.
http://pollitika.com/teatar-apsurda-suze-radnice-na-tv-nezaposleni-hoce-... (orginal komentar)
Brodogradilište ima živu komponentu koja je Brodogradilište.
Ljudi = Znanja, Vještine, Umijeća, Majstorije i Inovacije.
Sakupljano i izgrađivano stoljećima. To je Brodogradilište.
Ako se uništi 'živa komponenta', lako je prodati (predati) teren i tehniku.
Vlastodršci žele brodogradilište d.d. na koljenima, jer je to odlično opravdanje za predaju (prodaju).
Nemože to tako! U moje ime NE!!
Društvenim dobrom ima pravo raspolagati prvo Zajednica koja ju je stvarala.
Pa onda i malo šira Zajednica, koja je ta Dobra stvarala.
Pa onda i Cijela šira Zajednica.
Zašto je, da li je, i što je uopće STVARNA PORUKA EU?
Da li to netko od Vas zna? Ja nemam pojma.
Tko ZNA DOISTA ŠTO EU ŽELI OD VLADE?
Vidim da se opet spomenula privatizacija kao uzrok naših nevolja i mizerije. Naravno, radi se o prozirnom alibiju za sveukupni nerad i nacionalnu neuspješnost. Propadamo zbog suprotne stvari: ogromnih troškova države, petljanja političara u gospodarstvo i zbog posljedičnoga stvaranje države nerada.
Od te strašne privatizacije je prošlo 15-18 godina, što odgovara razdoblju od 1945. do 1960.-63. U toliko dugom periodu cijela se Europa digla iz ruševina do solidnoga standarda, a mi još kukamo kako nam je sada loše jer je prije toliko godina propala Prvomajska, ili kako su se već zvale te firme...
Narod i trošenje novaca
U 2009-oj godini bilo je panike hoće li se država izvući, hoće li moći isplaćivati penzije ili će se sve prepustiti MMF-u. Panika je popustila i nastavlja se po starom: proračun je sličan lanjskome. Mogao je biti malo veći ili malo manji, ali samo simbolično. Malo manji značio bi poruku “štedimo barem malo”, ali odabrana je poruka “trošimo uvijek više, barem malo više”.
