pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo dnevnika koji će, nadam se, otvoriti smislenu rasprava o prošli tjedan usvojenom zakonu o Javno Privatnom Partnerstvu (JPP).

Moram odmah reći da sam protiv svih oblika JPP-a u hrvatskim uvjetima, jer koliko god taj model savršeno funkcionirao u Engleskoj, siguran sam da kod nas ti neće biti slučaj.
Pitate se zašto to mislim kada je „privatno upravljanje uvijek efikasnije od javnog“? Zato jer mi je jasna motivacija koja stoji iza ugovaranja poslova po ovom modelu – prikrivena privatizacija javne imovine. JPP se uvijek ugovara za one projekte gdje postoji komercijalni interes, dakle tamo gdje postoji dobra prilika za skrenuti novce iz proračuna u nečiji džep.
To se do sada moglo i jednostavnije, ali pošto se sad se pravimo Europljani, morat ćemo malo to zamaskirati …

Čitam sve ovo danas oko Otoka (ne)znanja i pomalo se grozim cijelog tijeka priče. Naime ako čitate naslove ispada da je NO odbor smjenio Željka Markotu, jednog o suvlasnika i inicjatora cijele priče o kriminalu na Otoku znanja, i da je sada sve ok nakon što je maknut čovjek "koji je poremetio ugovore s turističkim agencijama", "odavao poslovne tajne" itd. U čemu je tajna moći Siniše Grgića? Očigledno je da novaca nema jer ne i pokušavo FINI prodati svoj ZAPI za 30 milijuna kuna zbog čega je u konačnici i odletio direktor FINE Zoran Maksić, ne bi pokušavao prodati budašto hotele na Koločepu jer im je potencijal milijunski (u Eurima). Ako nema novaca što onda ima? Odakle mu moć? Nije u HDZ-u, nije se obogatio na račun HDZ-a? I da proda Otok znanja izvukao bi neku siću za nešto što vrijedi milijune. Čime takav čovjek drži Vladu RH za jaja? Čime takav čovjek ucjenjuje potpredsjednika Vlade Polančeca? Ima naked video sebe i njega? Mislim može li mi netko objasniti taj fantastični mudovez, kako bi rekli u Imotskom?

Evo nekako samozatajno i sramežljivo, što inače nisu vrline vladajuće gradske garniture izašla je ova vijest o mogućoj restrukturaciji i prodaji dijela Holdinga koji je osnovan prije dvije godine da bi donio uštede i podignuo kvalitetu usluga našim dragim Zagrepčanima:

Informativni tekst iz javnih glasila i Trgovačkog Suda:
AKTIVNOSTI GOSP. VILOVIĆ VEDRANA bivšeg direktora Ytonga ,Pula :
NAPOMENA: molim pročitati tekst o pretvorbi i privatizaciji Siporex-Ytong !
UVOD
-2.6.'98. -Predsjednik Udruge veterana Domovinskoga rata general Djuro Decak i predsjednik Uprave Ytong Croatia Vedran Vilovic potpisali su jucer sponzorski ugovor kojim hrvatski ogranak tog njemackog proizvodjaca gradjevinskog materijala postaje glavni sponzor cetvrte Hrvatske ljetne andragoske akademije
Trgovački sud u Splitu prodao Cetinku d.d. u stečaju tvrtkama Gibli international iz Sesveta, od koje je uprihodio 800 tisuća eura, ...

U sinoćnjem sučeljavanju kandidata s izbornih lista (mislim da se radilo o Bjelovarskoj izbornoj jedinici) međ' lupetanjem se iskristalizirala izjava g. Hebranga da je istraga pokazala da je u pretvorbi i privatizaciji 90-ih godina samo u 4% (mislim da sam dobro čuo) tvrtki nađeno nešto nepravilnosti, tj. nezakonitosti. I, iznenadit ćete se, neću proturječiti toj tvrdnji jer je vjerojatno točna. I nevjerojatno je da je postojalo 4% nesposobnjakovića koji su morali kršiti zakon da bi opljačkali tvrtke (tj. državu). Zašto?

NA ISTOM GROBU – UMJESTO OSUDE SVEGA KRIVOG STO SU HDZ I TUDJMAN UCINILI - PODRSKA TUDJMANOVIM ‘POSTIGNUCIMA” ?!
Isto kao HDZ, prije Racan sad i Milanovic na Tudjmanovom grobu:
“SDP preduhitrio Sanadera na Tuđmanovom grobu. Stranačka i državna izaslanstva posjetila su jutros Gradsko groblje Mirogoj. Na grobu Franje Tuđmana prvi je vijenac bio onaj SDP-a.”
http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=94488
Vidi isto:
http://www.nacional.hr/articles/view/39474/
Nakon svih razlika koje su medju njima postojale dok je Tudjman bio ziv, bezlicna i nemusta ekipa iz SDP-a odaje priznanje nekome tko je vodio HDZ u vrijeme dok su poklanjane nase tvornice, ko ih je i sve nas koji nismo hadezeovci, nazivao stokom sitnog zuba i slicno. Nevjerojatno!
Bar bi se trebali sjecati da je taj uzurpirao demokraciju za sitne interese pojedinaca koji su bili dio njegove politomafijaske oligarhije i da je imao faraonske ovlasti.
O vanjskopolitickoj steti koju nam je napravio politikom u Bosni i svojim antipaticnim izjavama o NDH i slicno, da i ne govorimo.

Već neko vrijeme se pokušavam prisjetiti, da li je HFP kao visoka državna odnosno Vladina ustanova i jedan brojan i skup pogon važan za ostvarivanje strategijskih ciljeva Hrvatske, u cijelom četverogodišnjem mandatu ove administracije ostvario jedan jedini uspješno završeni posao. Kako se ne mogu sjetiti, pomalo sam zbunjen da li sam nešto možda propustio (ako netko od kolega zna molio bih ga da mi kaže?)

Da se prisjetimo, u prvom dijelu mandata ove vlade, bilo je više pokušaja, koji su povlačeni, pa je lako uočljiva potpuna neefikasnost te institucije. Naprotiv postoje tri projekta koja su provedena, ali predstavljaju dobro poznate skandale:

• Prvi je Hoteli Srebreno – dobro poznata priča, koja je ostala primjer neodgovornosti vlasnika spram objekata koje je preuzeo, i neodgovornosti HFP-a koji je trebao kontrolirati ispunjavanjem ugovora a nije, pa je nastala velika društvena šteta..

Ministarstvo financija je bilo dosljedno i neumoljivo: dug šibenskoj tekstilnoj tvrtci "Revija" se ne oprašta! Tko im je kriv kad nijednom nisu osvojili prvenstvo Hrvatske! Nisu se bili u stanju niti plasiratu u KUP UEFA-e pa na temelju čega da im čovjek onda oprosti porezni dug? I ode "Revija" na bubnj… Imovina će rasprodati u dijelovima kojekakvim mešetarima nekretnina, a mogućnost bilo kakve obnove proizvodnje trajno eliminirati. Da citiram Šibenski list: "grubo rečeno, radnike je pobijedilo Ministarstvo financija koje je i blokiralo prodaju Revije Betexu". Ovo je jedan krasan primjer koji ocrtava dva prepoznatljiva aspekta HDZ-ovog modela upravljanja.

Izgleda da gledamo završni čin afere „Sunčani Hvar“ pred izbore i ponovo se pitam što to tako žestoko skrivaju „Maestro“ Sanader i šegrti Andrija Hebrang i Damir Polančec?
Nakon što ste pogledali snimku sjetite se ovoga:

„Ni Polančec ni Vlada nisu od nas tražili objavu ugovora o kupnji Sunčanog Hvara“
Jean Francois Ott, vlasnik ORCO grupe – Lider 13. srpnja 2007.

„Od dana održavanja navedenog sastanka Orco grupa nije dala suglasnost za javno objavljivanje cjelovitog teksta Sporazuma dioničara o javno-privatnom partnerstvu“
Damir Polančec u odgovoru na zastupničko pitanje Vesne Škare Ožbolt – 5. lipnja 2007.

Ovo je priča o onoj najgoroj strani hrvatske privatizacije -o uništavanju hrvatskih gospodarskih resursa, i njihovom pretvaranju u „mrtve kapitale“.

I. “L’ÉTAT, C’EST MOI”

Najveće zlo koje se novostvorenoj hrvatskoj državi dogodilo, bilo je ono koje je proizišlo iz jednog primitivnog i posesivnog shvaćanja pojma države. Umjesto da „odabranici“ politike prime svoj izbor na odgovorne državne funkcije sa strahopoštovanjem, zahvalnošću i odgovornošću, u praksi je zavladala i postala općeprihvaćena „moda“ da država, to su oni ((po onoj poznatoj srednjevjekovnoj floskuli “L’État, c’est moi” francuskog apsolutističkog monarha Louisa X1V (1638-1715).

Nije me bilo par tjedana. Počela je utrka, svi trče, pa sam se i ja zatrčao. A, zapravo, već je otrčano što je trebalo otrčati. Pa se ja vračam na svoj blog i Pollitiku. Tu mi je udobno. A i društvo je pravo.

Kao što rekoh u naslovu, nekima nikad dosta. Tiče se opet moje omiljene teme, Karlovačke industrije mlijeka – KIM-a.

Što je u KIM-u važno? Nije to ni najveća ni najznačajnija tvrtka koja se privatizira. Ima većih, skupljih i važnijih. Nije to ni najbezobraznija pljačka koja se dogodila u privatizaciji. Ima i bezobraznijih, bezočnijih i skupljih. Ali, KIM je paradigma. U njemu se skupilo sve ono što odlikuje HDZ-ov način pljačkanja Hrvatske. I pljačka je razotkrivena. Tisuće su prošle u tišini i njima – pokoj duši. Jer se, očito, ništa drugo i neće dogoditi.

Pa evo kratke kronologije:

Sjećate se ove vijesti s početka godine o privatizaciji… pardon „javno privatnom partnerstvu“ oko Sunčanog Hvara? Kao što možete i sami vidjeti Damir Polančec tada je izjavio da što se njega tiče nema nikakvog razloga da se elementi ugovora između Orco grupe i HFP-a ne objave. Kako ni nakon 10 mjeseci Vlada RH nije objavila ugovor, objavljujemo ga na CNN blogu. Cijeli sporazum u .pdf formatu možete skinuti ovdje.

U Bankamagazinu se pojavila vijest iz Vlade od 12.10.2007„Pri preustroju HFP-a tražit ćemo mišljenje javnosti“.

Da li je to zaista pitanje koje treba predlagati široka javnost ili je stvar struke? Ja mislim ovo drugo, pa taj prijedlog Vlade uoči raspuštanja Parlamenta predstavlja ustvari zastiranje maglom jednog od najtežih neriješenih problema koji tišti hrvatsko društvo još od osamostaljivanja i državno- pravnih promjena, a koje se nisu adekvatno odrazile na gospodarskom planu.

“Privatizacija je poput demontiranja bombe - mora biti napravljeno jako pažljivo, jer krive odluke mogu imati gadne posljedice.”

Taj citat je iz knjige prof. Emanuela Savasa Privatization and Public-Private Partnerships, izdanoj u novoj verziji 1999. godine na stranici 284. Knjiga je obavezno “štivo” u vezi privatizacije diljem svijeta. Ta i druge njegove knjige prevedene su na 22 jezika. Prof. Savas je jedan od najvećih autoriteta za privatizaciju u svijetu. Da li smo mi u Hrvatskoj ikad čuli za njega? Ne, javnost vjerojatno nije. Ta knjiga ili koja druga njegova nisu nažalost prevedene na hrvatski, no naši stručnjaci za javne poslove koji govore engleski vjerojatno jesu čuli za njega. Da li mi u Hrvatskoj znamo za ovaj citat iako nismo pročitali knjigu ili čuli za dotičnog profesora? Nažalost, znamo.

Ajme ne mogu vjerovati što gledam (Latinica, 24. rujan)

1) glupača gđa (ne znam joj ime, nije niti važno. Toliko je glupa da je pristala sramotiti se na nacionalnoj televiziji)

Kaže glupača o fabrikama u ex-Yu i Hrvatskoj prvenstveno

- mi imamo dobre tvornice -ha, ha ha
- visoko-stručni management - ha, ha ha ha
- čak su i Japanci su dolazili kod nas po tehnologiju - ha, ha, ha, ha, ha, ha
- tajkuni koji su kupili/dobili tvornice (a to su bili ti isti direktori koj je u točci 2 prozvala visoko-stručnim managementom) su kad je uspješna fabrika postala njihova izgubili svu pamet koju su imali u točci 2 i i tvornice su propadale pa su ih oni prodali. A mogli su biti bogati...