pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dok vrli premijer Sanader objavljuje svekolikom pučanstvu da nam je EU bliska budućnost (osim što formalno nije, a de facto nam se baš i ne čini da je), nešto niže, na Savskoj i u studentskim domovima javlja se neviđeni revolt studenata. Još jednom, nekoliko tisuća ljudi i njihovih obitelji uvjerilo se da žive u banana državi i da napretka nema pa nema. Natječaj za mjesta u studentskom domu još jednom je uzburkao studentsku populaciju. Ruku na srce, kriteriji su oduvijek bili netransparentni i nelogični, ali ove godine situacija je kulminirala. Ove godine bodovni prag je za 10% (za gotovo 200 bodova) preskočio uobičajeni bodovni prag i ostavio doslovno tisuće nezadovoljnih studenata. Ipak, kao odraz u najmanju ruku zanimljive selekcije, problem je od strane medija popraćen jedino nezainteresiranošću.

Od 7300 mjesta u domovima, podjeljeno je njih niti 2700.

Moram reći da sam kao netko tko se bavi obrazovanjem za demokratsko građanskto zadivljena time kako su se srednjoškolci organizirali! Svaka čast, drago mi je zbog vas, i nas svih - konačno neka konstruktivna demokracija, a ne samo gunđanje sebi u bradu! I drago mi je da ste tako brzo dobili odgodu. Sigurno među vama ima različitih motivacija zašto ste to napravili, ali bitno da ste pokrenuli to da se u javnosti prilča o državnoj maturi.

Po medijima vidim da ljudi misle da će ih matura sve izjednačiti - ali upravo se to neće desiti. Pa razmislite malo, matura će vam samo pokazati koliko su dobro nastavnici pripremili učenike za odgovaranje pitanja na maturi. I onda će to Ministarstvu pokazati koje škole imaju "bolje" učenike, a koje "lošije". U Engleskoj imate na primjer to da nastavnici dobivaju plaće ovisno o tome kakve rezultate su postigli njihovi učenici. I onda ih uče za što bolje napišu test.

To je smisao državne mature, a ne ujednačavanje.

Isto, ljudi misle da je u naprednim zemljama uvjet upisa na fakultet isključivo uspjeh na državnoj maturi, odnosno da EU nešto uvjetuje.

Ispricavam se unaprijed na kratkoci teksta. Jednostavno sam morao podijeliti s vama oduševljenje novim naraštajima koji su shvatili moć demokracije. Svojim činom su posramili sve nas ovdje koji samo rogoborimo a ne djulujemo, opalili ogromnu pljusku svojim starijim kolegama studentima i izborili se za svoje ciljeve.

Po strani cinjenica da je medju mladim prosvjednicima danas bilo onih kojima se zivo fucka za maturu i skolovanje pa su iskoristili priliku za druge zivotne frustracije bacajuci jaja i rajcice. Slusao sam jednog mladog, pametnog i hrabrog srednjoskolca kako kaze da nisu ovdje da ukidaju maturu, vec da upozore na svu traljavost, nepripremljenost i ad hoc rjesenja oko ovako vaznog pitanja. Pobunili su se protiv ispunjavanja forme (koje trazi od nas EU) a da pri tome nije pripremljen sadrzaj.

Ovdje se nema što dodati nego pomoći ovoj djeci da se njihov glas čuje,... a lijepo su nas zamolili:

Pozivaju se svi srednjoškolci u Hrvatskoj na prosvjed!!!!!

Vrijeme: Ponedjeljak, 28.4.

2008, 07:30 h

Razlozi:
- neorganiziranost
- nedostatak vremena za pripremu
- razliciti udžbenici, isti kriteriji za sve srednje škole
- besmisleno je jer neki fakulteti nece priznavati državnu maturu
- velik broj ljudi ce imati isti broj bodova i htjet ce se upisati na isti fakultet i ne mogu fakulteti prvih 30 primiti, a ostali nek se slikaju
- NAS NITKO NIJA NIŠTA PITAO!

Zakonski, ne možemo dobiti ukore ili neopravdane!
Moramo se svi ujediniti i složiti i napokon nešto poduzeti jer državna matura većini učenika ne odgovara i većina je protiv nje!
Nadam se da će to imati nekakvog utjecaja!
Ako svi imaju pravo na svoje mišljenje, zašto nas onda nitko ne sluša?!

Posljednji velikogorički slučaj pokazuje da u rvackoj osim rukovanja na način da nekome gurneš prst u šupak ima još dobrih narodnih običaja. Recimo, ako ti je tata veeeeelika faca i ima jako puno dlakavih životinja ili eura, onda možeš nekažnjeno divljati po cestama i kao rezultat svega toga ubiti nekog.

Prisjetimo se samo slučaja mladića koji je ubio 2 djevojke u brzom autu koji nije niti smio voziti samo zato jer mu je ćaća velika manga zasrana od love. I što se dogodilo, sudac je presudio nažalost ono što je presudio, mali nije zatvora niti vidio niti će ga ikada vidjeti, a cijela obitelj se ipak na kraju preselila u ZG. To je valjda kao neka kazna ili izbjegavanje (sasvim opravdanog) linča. Objašnjenje presude tog suca da je mali iz dobre obitelji trebalo bi istog tog suca strpati u zatvor i ostaviti ga doživotno bez posla koji nažalost još uvijek radi. A ćaću mangu koji je kupija divlje auto bi također trebalo otpremiti na dugogodišnji boravak na nekom otoku.

U osamdesetima bi svake dvije-tri godine puknula senzacionalna vijest kako je negdje u azijskim bespućima pronađen japanski borac iz 2. svjetskog rata koji se sve te godine skrivao po mjesnim džunglama, na znajući da je rat odavno završen.
Tipično, kineski ili korejski znanstvenici koji se bave podzemnim vodama i drugim čudima, nabasali bi na čovjeka izoštrenih čula, odvojenog od civilizacije, u pravilu podoficira japanske vojske, kojeg je igra sudbine odvojila od jedinice u onom presudnom času kad se pisala povijest. Nesretni Okabe (ili se možda zvao Nakamura?) 40 je godina proveo u džugli, hraneći se korijenjem i bobicama, povremeno kradući kokoši, družeći se s leopardima, ne znajući da je rat završen. Bio je vojnik; znao je upotrijebiti naučene vještine i jedina mu je misao bila kako se ponovo staviti na raspolaganje svom zapovjedniku.