pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Bajka

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!"

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."

Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!"

Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!"
Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."

Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.

Moja priča počinje onda kad je tata odlučia da mojoj seki fali društvo, pa je negdje u cik proljeću odlučio "zaskočiti "nju, moju mamu i napraviti mene... To mu je i uspilo... Na svijet je došla mala, rumena okruglica, ni manje ni više nego ja, slatko dite babe i dide, mame i tate i velika želja svoje sestre...

Život je teka polako i sigurno, jemalo se čo za poist i popit, iz rođendana u rođendan rasle su zidne police plišanim igračkama... Onda je došla i "prva" škola na red...

Mala okruglica već stasala u pristojnu vitku djevojčicu i krenula u prvi razred. Sićan se one plave kapice i pionira, crkvenog i školskog zvona a i zbora, školske rukometne karijere, zgodnih frajerčića u školskoj klupi, prve ljubavi, sićan se svega a najviše sritnih lica mojih "uličnih prijatelja". Bili smo prava "ulična banda", složna ekipa, prava mišanca. di mujo tu i mi, šta ima mujo imamo i mi!

U rubnom političkom pitanju strasti primjetan je značajni iskorak, vjerojatno iznad recentnih svjetskih rezultata, a radi ovladavanjem nemogućim. U tom smislu je 2007.g. kao neka 1968.g. u drugom. Ne radi se o apsolutnoj strasti niti o kategoriji dobro i loše, nego pretežno o fizičkom djelu stvari.

Politički pa i poslovni procesi su čvrsto omeđeni situacijom da se moraju postići nemogući rezultati kao nužni preduvjet za neke druge ciljane rezultate. Pokazuje se nedovoljnim i ako si nešto prije u to uložio, jer uvijek ima uspješnije konkurencija i kad je nepripremljena za igru. Vrtnja u krug se tu ne zadržava i logično nameće potrebu za ovladavanjem, pa i nevažnog djela, otud nadrealizam, za što su nužne jake strasti.