Vlada RH je nakon nešto više od godinu dana od preuzimanja vlasti i nekoliko uludo potrošenih milijuna javnosti konačno predstavila već dugo najavljivan projekt "Analiza postojećeg stanja u državnim tijelima i trgovačkim društvima s konceptom poboljšanja efikasnosti upravljanja" odnosno Clean start (Čisti početak). Zašto im je za utvrđivanje „pravog“ stanja javnih financija trebalo više od godine dana nikome nije jasno budući u ovom „projektu“ nije iznesen ni jedan novi podatak koji već nije bio poznat kroz razne i javnosti već odavno dostupne dokumente, počevši od onih financijske prirode pa sve do mnogih izviješća Državne revizije koja svake godine redovito i do u detalje češlja poslovanja svih ministarstava, tvrtki, ustanova, odnosno svih koji imaju bilo kakve veze proračunskim novcem na svim razinama.
Korupcija se može eliminirati ISKLJUČIVO političkom voljom. Dakle, stvaranjem seta pravila koja će pomoću mrkve, batine i transparentnosti procesa toliko otežati proces korumpiranja, da će stvar postati praktički neisplativa.
Da bi se osigurala ISKLJUČIVA politička volja da se tako nešto poduzme, potrebno je da sama politička struktura koja dobiva podršku građana u svojoj suštini dijeli interes političke eliminacije korupcije iz procesa.
I tu nastaje ogroman problem.
Stranke koje dolaze na vlast su zatvorene, netransparentne, udaljene od javnosti. Zid između građana i stranačkih struktura obično je PR služba koja nema veze sa stvarnom političkom voljom koja se nalazi u strankama, već se bavi isključivo marketingom i promocijom.
Političke strukture koje su naučile funkcionirati netransparentno, zatvoreno, od samog starta time pokazuju da zaziru od šire javnosti. Ono što je osobama u tim strankama i organizacijama u interesu na početku jeste da ih ne ometaju vanjski elementi, no ono što se po običaju nasljeđuje jeste osiguranje funkcioniranja neformalne strukture koja je stasala izvan JOTa.
Na web sajtu Pula-online.com, pod naslovom "Gadi mi se, gadi mi se", odlično dočaravaju aktualnu situaciju: "U nedjelju su još jedni izbori na kojima moramo odlučiti za koga nećemo glasati, izbori na kojima znamo protiv koga ćemo glasati. Još jedi izbori na kojima ne znaš kome dati glas, ali znaš kome nećeš dati svoj glas. Ovi koji odlaze zaslužili su da odu i nestanu još na pretprošlim izborima, ovi koji dolaze obećavaju med i mlijeko, a znamo i sami da nam mogu pomoći jedino 'krv, trud, znoj i suze'. I spremni smo na to, ali ne vidimo nikoga tko nam može pomoći da makar i na taj bolni način krenemo na bolje. Gadi mi se izaći na izbore...".
Izbori na Facebooku: "Reality check svima sa sindromom zlatne ribice - tek tridesetak godina bauljam ovom planetom a preživjeh toliko 'povijesnih trenutaka' da više ne znam koji je bio povijesniji od prethodnog. Sve same reprize. A o pravdi, pravednosti, buđenjima i drugim velikim riječima možemo nabaciti koju, onako, rasprave radi. Sve se na kraju svodi na plaćanje računa. Dođeš na šalter, kažeš koju da olakšaš dušu, pogledaš zbunjenu službenicu i platiš. Ili ne. Eto. Tako nekako će i buduća vlada. Sretno!"
Da ne bih čovjeku zagušio dnevnik komentarima, a i zato što izgleda da se polemika grana beskonačno, odlučio sam jedan dnevnik posvetiti stavovima koje sam nastojao braniti u komentarima teksta Antiintelektualizam novog doba
Dvije su tvrdnje ključne, a uz njih je i niz usputnih primjedbi. Jedna je tvrdnja da zapravo jedino iskustvo za koje sa sigurnošću možemo tvrditi da ga nismo imali nikada u našoj političkoj povijesti je kritična masa intelektualaca na ključnim položajima. Položajima koji bi osigurali da se dobre ideje i prihvate.
Druga tvrdnja, za koju smtram da je jednako neupitna, je da nikada nismo mogli svjedočiti tome da bi nam budalaš bio od šire društvene koristi ili pomoći. Neka iznimna situacija u kojoj je to bio rezultat slučajnosti nije ono što tražimo niti na predstojećim, ni na bilo kojim drugim izborima. Pokušat ću to pojasniti na primjerima dalje u tekstu.
Ako i sam premijer lijepe nam naše, a uglavnom njihove, kaže da smo u banani onda nam nema druge nego konstatirati da živimo u banana državi. U toj i takvoj banana državi je već niz godina na sve većoj cijeni jedno potpuno novo zanimanje koje zasigurno nigdje pa čak ni u drugim, sličnim banana državama nije dostiglo takovu vrijednost. Radi se naime o zanimanju «Birač».
Sila koja nas kroz globalni ekonomski i politički sistem, u svoju korist, konstantno i hotimično vodi iz jedne u drugu nesreću, predstavlja kriminalnu organizaciju.
Ovo je krivična prijava protiv globalne elite zbog zločina protiv čovječanstva.
Ovime također prijavljujem: svjetske policijske snage su zatvorile oči pred najvećim financijskim zločinom u povijesti.
Na bilo kojoj vrsti mojih novih dokumenata, javno je deklarirano da nisam rođen u Jugoslaviji. To je zbog toga jer je Jugoslavija mrtva.
Na novčanicama Federalnih Rezervi je javno deklarirano da Bog postoji.
Nema nikakve sumnje da je kao svemoguća i sveprisutna osoba upleten u ovu priču. Prijavljujem Boga kao nestalu osobu.
Nakon koliko vremena se nestala osoba proglašava mrtvom?
Globalna elita upotrebljava novac dug kao financijsko oružje za masovno uništavanje.
Evidentno je da nekoliko mjeseci kreiranja novca (duga) teško mogu isplatiti 300 godina stvaranja (na dugu baziranog) "bogatstva".
Nezavisne Vijesti i Neovisne Novosti
Danas, 11.10.2008 možemo sa sigurnošću ustvrditi dvije činjenice:
- Globalno gledano, cijeli svijet je u bankrotu.
- Novac koji isparava je prevara.
Sav novac koji isparava je kreiran iz ničega.
Sav novac koji isparava je posuđen sa kamatama.
U cirkulaciji skoro da i nema pravog novca, sistem se gotovo u cijelosti bazira na osnovi novca koji isparava.
Kreditor posjeduje i pravi novac, i novac koji isparava, i kamate.
Iznos ukupnih kamata je veći od iznosa pravog novca i iznosa novca koji isparava, zajedno.
Dug je nemoguće isplatiti.
Jednostavno, čisto, kristalno i jasno, riječ je o prevari.
Financijski instrument derivat je ugovor - opklada u buduće cijene u kojem se kupac i prodavac obavezuju na odgovornost o financijskoj sposobnosti ispunjavanja ishoda opklade.
Na komplicirani način se kladi u svaku kompliciranu dosjetku i investiciju na ovoj planeti. Postoje čak i derivati koji se baziraju na vremenskim prognozama i podatcima kao što su broj kišnih ili sunčanih dana na nekom području.
Nakon 20 stoljeća, konačno smo svi spoznali da najvažnija stvar koju su nam ukrali nije novac.
Ne gospodo i ne drugovi, ukrali su nam živote.
Pred televizijskim kamerama, Sekretar Državnog Trezora, Henry Paulson kleknuo je na jedno koljeno pred Nancy Pelosi.
Ne, nije ju zaprosio.
Molio ju je za ozakonjenje prevare.
700 prvih milijardi za "spašavanje" Američkog financijskog sustava, samo su predjelo glavnom obroku u nelimitiranoj količini, kako to piše na narudžbi.
Račun naravno plaćaju domaći porezni obveznici, a kroz njih i oni iz ostalog dijela svijeta.
U isto to vrijeme, novi najveći bankrot u Američkoj povijesti, došao je na red i Washington Mutual.
Kao nagradu za posao na kojem se nalazio manje od tri tjedna, novi glavni čovjek, Alan H. Fishman je za bankrot najveće Američke štedne banke dobio 20 miliona dolara.
20 miliona dolara za 17 dana posla i bankrot sopstvene kompanije.
Shvatili smo, svi smo shvatili: Novac nije riješenje, već je uzrok svih naših problema.
Na svijetu nema bolje stvari od novca koji ne košta ništa.
Novac kojeg koristimo, sve osim onog koji ga stvara i pušta u opticaj, jako puno košta.
HSU puca po svim šavovima... Ni nakon tri tjedna od održane 7. Izborne skupštine HSU-a u Vrbovcu nisu se stišale strasti unutar HSU-a, što više, izgleda da su se neki „penzići“ tek zagrijali za prave okršaje. Prva žrtva unutarstranačkog obračuna je dojučerašnji predsjednik Zagrebačke ŽO HSU-a i član županijskog poglavarstava, Lazar Grujić kojeg je novi vrli predsjednik Silvano Hrelja pod hitno suspendirao potvrđujući time da je ozbiljno mislio kada je još prije Izborne skupštine navedenom otvoreno prijetio, a čak u jednom trenutku i fizički nasrnuo na njega i to u prisustvu ondašnjeg predsjednika Jordana koji naravno nije ništa poduzeo. Njihov sukob nije od jučer, a sve zbog neke „sitne“ love koju je Hrelja nastojao prisvojiti tijekom izborne kampanje za parlamentarne izbore a Grujić to spriječio u nekoliko navrata navlačeći na sebe Hreljin bijes.
Ovaj post je nastao kao odgovor na dnevnik Hrvoja Štefana -> Zoran - SDPspin – Milanović. Zbog količine teksta odlučio sam da je bolje da to bude novi dnevnik.
Ja bi se htio malo osvrnut na dio nakon isticanja Ljube Jurčića. Kaže se, kako si sijao tako ćeš žeti i to su upravo dogodilo plus splet okolnosti. Vjerojatno je rastao rejting nakon isticanja kandidature Ljube Jurčevića jer ljudima je bilo dosta, kako su pričali, potrošenog Račana pa je Ljubo bio logičan izbor. Ali onda se dogodilo ono ne očekivano, smrt Račana. To je naglo sve promijenilo.
Ubrzo je i bio izbor za novog predsjednika stranke i već onda je bilo evidentno da Ljubo baš i ne pliva dobro u političkim pitanjima, tj. nastupu pred kamerama i komunikacijom sa građanima. Sami izbori su pokazali na kojoj razini je demokracija u SDP-a, po meni je to bila onda najdemokratičnija stranka, a to i danas mislim.
