Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. I u našem političkom mikrosvijetu također. Tko je doli, svrgnut će podmuklo onog tko je gori. Tako bi se ukratko moglo opisati odluku koju s različitim emocijama već neko vrijeme očekujemo: izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a. Sukob taština, osobni animozitet između bivše premijerke i predsjednice stranke i aktualnog predsjednika, a povrh svega sukob koncepcija mogli su dovesti do jedinog mogućeg epiloga: onaj (tj. ona) tko se ne uklapa, ispada iz igre.
„Što bude, bit će“ mudro je izjavila Jadranka Kosor povodom najave da bi stvarno mogla dobiti cipelu. I točno je, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Preživjet ćemo i ovu smjenu. Jadranku Kosor ne treba žaliti. Izgubila je unutarstranačke izbore, nije prihvatila pravila igre novog vodstva i logično je da to vodstvo ima legitimno pravo voditi politiku stranke onako kako misli da je za stranku najbolje.
S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.
Temu o Milasu najavio sam još pred godinu i pol u dnevniku „Život je pjesma“, ovdje na Pollitici. Kilu mozga po dvije marke početkom devedesetih „prodavao“ je taj famozni Ivan Milas, čuvar državnog pečata i bečki gostioničar u čijem sam „Agram grillu“ na bečkom Gürtlu jednom (već nakon zatvaranja) slučajno i sam bio. Bilo je to otužno prazno bivše okupljalište hrvatskih gastarbajtera i nacionalista s obaveznim kariranim stolnjacima.
No, iako će Milasa povijest najviše pamtiti po toj „bisernoj“ izjavi i čuvanju državnog pečata, što god to bilo, Milas je ipak bio više od toga. Završio je pravni fakultet, a u Beču se silom prilika našao zbog bijega pred jugoslavenskim pravosuđem koje ga je osudilo zbog nacionalizma. Odležao je prethodno 6 mjeseci u istražnom zatvoru.
Vrlo često smo suočeni s izjavama medija, oporbe, udruga civilnog društva a i dijelova vladajućih stranaka kako nam je za sadašnju gospodarsku situaciju kriva pljačka i korupcija u pretvorbi i privatizaciji (ovo je naročito zanimljivo ovima prvima) a vlastodršci govore o velikim štetama u agresiji Srbije na našu dragu domovinu što je uništilo naše gospodarstvo. Poslije godina ponavljanja sve ovo je postala istina.
Naravno rješenje problema gospodarstva a cijele države prvi vide u procesuiranju pretvorbene pljačke i privatizacije pa je čak u tom smjeru mijenjan i ustav što je naročito dostignuće naših političara, a drugi tj. vlastodršci su za rješenje donijeli program gospodarskog oporavka i uveli nultu toleranciju prema korupciji prvenstveno svojih neistomišljenika i članstvo u EU kao imperativ i jedne i druge politike.
Čim se to riješi mi ćemo biti najbolja država za živjeti u Evropi i svijetu.
Međutim i jedni i drugi potpuno ignoriraju stvarnost, a ona je potpuno drugačija.
Napomena: zbog obilnog sadržaja radila sam sa hiperlinkovima koji potvrđuju moje neslužbene izvore informacija i za koje sam sigurna da su vjerodostojni. Na suradnji posebno zahvaljujem vrsnom hrvatskom pravniku bloggeru kanuny-ju bez kojeg ovaj rad ne bi bio moguć.
Tko je kome što u krošnji Ladonje (a i šire...)
Mesićeva dva (ne)uspješna mandata
U veljači iduće godine predsjednik Mesić će nakon dva petgodišnja mandata na čelu Republike Hrvatske otići u povijest. Čudnom odlukom Vlade njemu se nakon prestanka državničke funkcije osigurava vila, umjesto skromnog ureda kakve, na primjer, imaju američki bivši predsjednici. Drugim riječima, na neki način bivši predsjednik Mesić imat će mogućnost, s obzirom na pogodnosti koje su mu pružene, da i dalje bude aktivan u hrvatskoj politici.
Upozoravali smo godinama da je na vlasti stranka opasnih namjera koja radi protiv interesa Hrvatske. Objavljeni sporazum Kosor – Pahor, kao i izbor pred kojim se zemlja našla, blokada pregovora ili vjerojatan gubitak teritorija, izravna je posljedica stanja u kojemu se nalazi Hrvatska.
Prezadužena, slabašne ekonomije, praktički uništene industrije postali smo najobičnija kolonijlna bana republika koja će vjerojatno biti prisiljena odreći se dijela svojeg teritorija. Ono što nije uspjela srpska agresija na Hrvatsku, uspješno je napravio HDZ svojom vladavinom praktički svih ovih godina od osamostaljenja Hrvatske.
Da na vlasti nisu bili lopovi, već ljudi kojima je stalo do Hrvatske, danas uopće ne bismo bili pred dilemom teritorij ili EU, ali situacija je takva da je ekonomska kriza udarila u najgori trenutak i da je Hrvatska ovisna o inozemnim kreditima koje sad Šuker bjesomučno podiže u Americi po astronomskim kamatama, jer u suprotnom uslijedio bi raspad državnog proračuna, što bi dovelo do sveopćeg kaosa u zemlji.
Želimo li razumjeti temelj problema u svezi SH moramo se vratiti u 1991. kad je na ondašnjem VUR-u, 18. travnja donesen Zakon o pretvorbi, a i još mnogo ranije. Zašto?
Upravo zato jer je tim zakonom Republika Hrvatska postala vlasnik svih dotada društvenih poduzeća.
Ovo naglašavam zbog onih koji tek sad nakon 18 godina, uzaludno i manipulacije radi, raspravljaju o legitimnosti i legalnosti tog zakona.
Temeljem Zakona o privatizaciji od 1. ožujka 1996. Fond za privatizaciju, nakon završenog međunarodnog javnog natječaja, provedenog na zakonit način (suparnici u natječaju se nisu žalili) 18. lipnja 2005. potpisuje ugovor s Orco-m o javno-privatnom partnerstvu.
Da je u tom ugovoru (sporazumu) javno-privatno partnerstvo vrlo dvojbeno, to je valjda svakome jasno.
Ali,postavlja se jedno logično pitanje: Zašto prema hvarskom poduzeću bitno drugačiji odnos nego prema bilo kojem drugom u Hrvatskoj?
Odgovor je vrlo jednostavan. Pravna služba u SH-u je, svojom dugogodišnjom neaktivnošću, dočekala privatizaciju s neraščišćenim imovinsko-pravnim odnosima.
Nakon jučerašnjeg HDZ-ovog odbijanja gotovo svih antirecesijskih mjera koje je predložilo ekonomsko vijeće, zaključak može biti samo onakav kako govori i naslov. HDZ je odlučio da Hrvatska mora pasti u dužničko ropstvo. Tome svesrdno pomažu mediji koji ovoj tematici ne pridaju dovoljan značaj jer malo tko se uopće trudi objasniti ljudima što će se dogoditi ne provedu li se pod hitno nepopularne mjere kao što je zadiranje u socijalna prava i smanjenje državne potrošnje. Pored medija, HDZ-u asistiraju i sindikati koji postavljaju potpuno nerealne zahtjeve u vrijeme velike krize.
Da nema Vladimira Šeksa, trebalo bi ga izmisliti. Eto, danas, toliko godina nakon rata doznali smo konačno tko je u Domovinskom ratu radio zločine na područjima koja su kontrolirale hrvatske jedinice. Bila je to "peta kolona"!!
Vladimir Faber nije uspio ustanoviti ono što je Šeks odavno znao. Policijska istraga išla je dakle u krivom smjeru. I Bog nek zna koliko je takvih istraga također išlo u krivom smjeru. Tražeći krivce među našim mangupima. A cijelo vrijeme samo je Vladimir Šeks znao pravu istinu.
A sad nek bude sram svakoga tko je, nedajbože pomislio da su to možda radili neki naši, ili ne daj Bože po nalogu Šeksa ili Glavaša. Ne, bile su to bande i "petokolonaši" koji su ubačeni u našu pozadinu kako bi nam napakostili.
Dakle, vjerojatno je i Norac nevin. Kriva je peta kolona. O Gotovini i drugima gotovo da i ne treba raspravljati. Za sve je kriva peta kolona.
Ali, razvijmo tu teoriju i dalje. Nepoštenu pretvorbu - skrivila je peta kolona. Ali i privatizaciju također. Manipulacije sa saniranjem banaka? Ma peta kolona!!
Buduci sto pollitika postaje kupleraj sa sve vecim brojem kurvi, stoga je vrijeme prekinuti, ili barem prorijediti izlaske u nju. Jer sa kurvama i o kurvama ne vrijedi samo govoriti, a za kojesta drugo, nedostaju prilike. No, da moje udaljavanje od pollitike nebi izgledalo skrivecki i bez pozdrava, moram vam izraziti rijec-dvije:
Najprije, s obzirom na cinjenicu sto sam nekoliko puta bio u situaciji potegnuti teze oruzje prema nekim medju vama, ispricavam im se za to. Tko zna, mozda se nekada negdje suretnemo, pa ako se to dogodi ugodnije ce bit razgovarati o lijepsim stvarima nego o razmiricama.
Onima kojima je to nepoznato dajem na znanje da sam po struci agronom, a po vokaciji pjesnik. Upravo zbog toga ne posjedujem ni kvalifikacije, a ni ambicije za bavljenje politikom. Kad vec spomenuh zvanja, naglasit cu: Prvo mi nikada nije bilo od koristi jer od dana zavrsetka studija pa do danasnjeg nisam ni jedan jedini sat radio u struci, docim sam od drugog imao ogromnu stetu.
