Mesićeva dva (ne)uspješna mandata
U veljači iduće godine predsjednik Mesić će nakon dva petgodišnja mandata na čelu Republike Hrvatske otići u povijest. Čudnom odlukom Vlade njemu se nakon prestanka državničke funkcije osigurava vila, umjesto skromnog ureda kakve, na primjer, imaju američki bivši predsjednici. Drugim riječima, na neki način bivši predsjednik Mesić imat će mogućnost, s obzirom na pogodnosti koje su mu pružene, da i dalje bude aktivan u hrvatskoj politici.
Upozoravali smo godinama da je na vlasti stranka opasnih namjera koja radi protiv interesa Hrvatske. Objavljeni sporazum Kosor – Pahor, kao i izbor pred kojim se zemlja našla, blokada pregovora ili vjerojatan gubitak teritorija, izravna je posljedica stanja u kojemu se nalazi Hrvatska.
Prezadužena, slabašne ekonomije, praktički uništene industrije postali smo najobičnija kolonijlna bana republika koja će vjerojatno biti prisiljena odreći se dijela svojeg teritorija. Ono što nije uspjela srpska agresija na Hrvatsku, uspješno je napravio HDZ svojom vladavinom praktički svih ovih godina od osamostaljenja Hrvatske.
Da na vlasti nisu bili lopovi, već ljudi kojima je stalo do Hrvatske, danas uopće ne bismo bili pred dilemom teritorij ili EU, ali situacija je takva da je ekonomska kriza udarila u najgori trenutak i da je Hrvatska ovisna o inozemnim kreditima koje sad Šuker bjesomučno podiže u Americi po astronomskim kamatama, jer u suprotnom uslijedio bi raspad državnog proračuna, što bi dovelo do sveopćeg kaosa u zemlji.
Želimo li razumjeti temelj problema u svezi SH moramo se vratiti u 1991. kad je na ondašnjem VUR-u, 18. travnja donesen Zakon o pretvorbi, a i još mnogo ranije. Zašto?
Upravo zato jer je tim zakonom Republika Hrvatska postala vlasnik svih dotada društvenih poduzeća.
Ovo naglašavam zbog onih koji tek sad nakon 18 godina, uzaludno i manipulacije radi, raspravljaju o legitimnosti i legalnosti tog zakona.
Temeljem Zakona o privatizaciji od 1. ožujka 1996. Fond za privatizaciju, nakon završenog međunarodnog javnog natječaja, provedenog na zakonit način (suparnici u natječaju se nisu žalili) 18. lipnja 2005. potpisuje ugovor s Orco-m o javno-privatnom partnerstvu.
Da je u tom ugovoru (sporazumu) javno-privatno partnerstvo vrlo dvojbeno, to je valjda svakome jasno.
Ali,postavlja se jedno logično pitanje: Zašto prema hvarskom poduzeću bitno drugačiji odnos nego prema bilo kojem drugom u Hrvatskoj?
Odgovor je vrlo jednostavan. Pravna služba u SH-u je, svojom dugogodišnjom neaktivnošću, dočekala privatizaciju s neraščišćenim imovinsko-pravnim odnosima.
Nakon jučerašnjeg HDZ-ovog odbijanja gotovo svih antirecesijskih mjera koje je predložilo ekonomsko vijeće, zaključak može biti samo onakav kako govori i naslov. HDZ je odlučio da Hrvatska mora pasti u dužničko ropstvo. Tome svesrdno pomažu mediji koji ovoj tematici ne pridaju dovoljan značaj jer malo tko se uopće trudi objasniti ljudima što će se dogoditi ne provedu li se pod hitno nepopularne mjere kao što je zadiranje u socijalna prava i smanjenje državne potrošnje. Pored medija, HDZ-u asistiraju i sindikati koji postavljaju potpuno nerealne zahtjeve u vrijeme velike krize.
Da nema Vladimira Šeksa, trebalo bi ga izmisliti. Eto, danas, toliko godina nakon rata doznali smo konačno tko je u Domovinskom ratu radio zločine na područjima koja su kontrolirale hrvatske jedinice. Bila je to "peta kolona"!!
Vladimir Faber nije uspio ustanoviti ono što je Šeks odavno znao. Policijska istraga išla je dakle u krivom smjeru. I Bog nek zna koliko je takvih istraga također išlo u krivom smjeru. Tražeći krivce među našim mangupima. A cijelo vrijeme samo je Vladimir Šeks znao pravu istinu.
A sad nek bude sram svakoga tko je, nedajbože pomislio da su to možda radili neki naši, ili ne daj Bože po nalogu Šeksa ili Glavaša. Ne, bile su to bande i "petokolonaši" koji su ubačeni u našu pozadinu kako bi nam napakostili.
Dakle, vjerojatno je i Norac nevin. Kriva je peta kolona. O Gotovini i drugima gotovo da i ne treba raspravljati. Za sve je kriva peta kolona.
Ali, razvijmo tu teoriju i dalje. Nepoštenu pretvorbu - skrivila je peta kolona. Ali i privatizaciju također. Manipulacije sa saniranjem banaka? Ma peta kolona!!
Buduci sto pollitika postaje kupleraj sa sve vecim brojem kurvi, stoga je vrijeme prekinuti, ili barem prorijediti izlaske u nju. Jer sa kurvama i o kurvama ne vrijedi samo govoriti, a za kojesta drugo, nedostaju prilike. No, da moje udaljavanje od pollitike nebi izgledalo skrivecki i bez pozdrava, moram vam izraziti rijec-dvije:
Najprije, s obzirom na cinjenicu sto sam nekoliko puta bio u situaciji potegnuti teze oruzje prema nekim medju vama, ispricavam im se za to. Tko zna, mozda se nekada negdje suretnemo, pa ako se to dogodi ugodnije ce bit razgovarati o lijepsim stvarima nego o razmiricama.
Onima kojima je to nepoznato dajem na znanje da sam po struci agronom, a po vokaciji pjesnik. Upravo zbog toga ne posjedujem ni kvalifikacije, a ni ambicije za bavljenje politikom. Kad vec spomenuh zvanja, naglasit cu: Prvo mi nikada nije bilo od koristi jer od dana zavrsetka studija pa do danasnjeg nisam ni jedan jedini sat radio u struci, docim sam od drugog imao ogromnu stetu.
Najkraći dnevnik
Za sve, apsolutno ZA SVE što se događa u ovoj državi su krivi jedino i izričito hrvatski branitelji. Jedni i jedini koji su stvorili ovu državu su hrvatski branitelji. Točka! .... i točno.
Njihova je odgovornost najveća!
(Kakav Franjo, Ivica, Dražen... ADZ, SKH-SDP, Ustav 1974., međunarodna zajednica, Vatikan, dijaspora, .... )
Branitelji su se ponijeli kao žena koja rodi dijete, eventualno ga umota u neke krpice koje su joj pri ruci i ostavi u kartonskoj kutiji pred prvim vratima.
Branitelji su sa puškom u ruci trebali odmah i u početku, svima i svakome, naznačiti/označiti/upozoriti i presjeći prve otkupe dužnosničkih stanova za bagatelu i prve privatizacije „sve za jednu kunu“... i tako redom. Sasjeći u korijenu i u zametku razvoj zla do današnjeg zastrašujućeg stanja u RH.
Branitelji nisu sačuvali obranjeno; - njihova je krivica za sve što se događa do dana današnjega.
JEDINO branitelji su imali moć, moral, svojom krvlju stečeno pravo za pravdu i pravednost te odgovornost za „dijete“ i njegovu budućnost.
U posljednje vrijeme se ponovno aktualizira priča o Opatiji ili LRH (Liburnija Rivijera Hotela). Sada se i Goran Štrok udvara Opatiji i svojim istarskim mentorima (koji su mu tako dobrohotno udijelili najprije hotel Bonavia u Rijeci, a potom niz Dubrovačkih hotela od čega je napravio ALH lanac – Adriatic Luxury Hotels), jer mu se čini da bi taj krug izvrsnosti sasvim logično bio odlično zaokružen s Opatijom). Štrok navodno dobro radi, jer njegovi hoteli u Dubrovniku dobro rade, jer na svjetskom tržištu postižu prosječne cijene (o kojima ORCO na Hvaru može samo sanjati). Hm, ALH dopunjen s LRH - izgleda kao dobitna kombinacija.
ORCO i Štrok, SH i LRH! Ima nekih sličnosti ali i nekih bitnih različitosti.
Ovaj dnevnik nastao je bez ikakvog prethodnog plana, vanjskih poticajem. Možete ga promatrati kao dopunu dnevnika Uzrok negativnosti u RH, kojeg je napisao Mr.Jaks. Započeo sam tamo komentar Često se i sam vraćam na to (...), pa onda počeo proučavati svoje bilješke iz posljednjih 20-ak godina, pa je to postalo predugačko. Dakle, ako vas zanima, pročitajte Jakšin dopis i moj odgovor - a ovdje imate neposredan nastavak (prva rečenica ovdje je zadnja rečenica navedenog komentara).
Javljaju se "kapitalisti" i "poduzetnici" koji su navikli raditi bez faktički ikakvog kapitala - rezultat je opća kriza likvidnosti, jer oni koji rade i proizvode i isporučuju, ne mogu naplatiti svoja potraživanja, pa onda i oni ostaju dužni drugima...
Evo uostalom citata najuglednijeg našeg stručnjaka za financije - da ne dobijem opet kritike kako ja mali bedasti zeleni nešto napamet lupam.
Ovo je priča o onoj najgoroj strani hrvatske privatizacije -o uništavanju hrvatskih gospodarskih resursa, i njihovom pretvaranju u „mrtve kapitale“.
I. “L’ÉTAT, C’EST MOI”
Najveće zlo koje se novostvorenoj hrvatskoj državi dogodilo, bilo je ono koje je proizišlo iz jednog primitivnog i posesivnog shvaćanja pojma države. Umjesto da „odabranici“ politike prime svoj izbor na odgovorne državne funkcije sa strahopoštovanjem, zahvalnošću i odgovornošću, u praksi je zavladala i postala općeprihvaćena „moda“ da država, to su oni ((po onoj poznatoj srednjevjekovnoj floskuli “L’État, c’est moi” francuskog apsolutističkog monarha Louisa X1V (1638-1715).
Neovisni, ali ne i neutralni