Tagovi

Presuda o genocidu - prepoznajemo li mi uopće zlo?

Rat je nesumnjivo ono najgore što se jednoj generaciji može dogoditi. U svakom ratu cilj nam je pobijediti protivnika ili tehnički rečeno uništiti što više žive sile i tehnike te slomiti ekonomsku osnovu protivnika. Budimo krajnje iskreni: u ratu je osnovni cilj ubijanje ljudi bez obzira kakvim mi to frazama želimo ublažiti, te uništavanje ekonomske osnove protivnika. Dakle, ubijamo i uništavamo.
Svaki rat je sam po sebi jedno veliko zlo. I osnovna pouku iza svakog rata bi trebala biti da generacija koja je doživjela i preživjela rat shvati veličinu tog zla i iz toga izvuče neke osnovne pouke. I da pouke prenese na buduće generacije. Tako bi trebali biti. Nažalost u Hrvatskoj nije tako.
Velika većina ratova u povijesti odvijala se upravo sa susjedima pri čemu je svaka strana imala debelo političko „opravdanje“ za svoje postupke i naravno za sam rat. Svatko želi opravdati zlo i prebaciti krivicu za posljedice na onog drugog. To je naprosto ljudski, i razumljivo. Kriv je onaj drugi ne mi, on je zlo.
Nećete valjda reći: idemo ih napasti, maznuti im naftu, pobiti koliko treba, silovati žene…

Dan poslije

Oslobađanje hrvatskih generala Gotovine i Markača bio je emotivan trenutak za njih, njihove obitelji, za ogromnu većinu Hrvata, ali bogme ni Srbi nisu ostali ravnodušni.

Osobno, nisam baš puno vjerovao u oslobađajuću presudu. Priželjkivao sam da bar budu osuđeni na toliko godina koliko su odsjedili u Haagu, pa da mogu odmah kući. Ako se ne varam, tako je iz zatvora izašao Blaškić.

Oslobađajuća presuda za mene je bila iznenađujuća i sam sam sebe iznenadio izljevom emocija te sam plakao kao malo dijete od ganuća. Nisam u taj prvi tren bio ni svjestan važnosti te presude za Hrvatsku zbog priznavanja legalnosti hrvatskih vojnih operacija. Prije presude, misli su mi bile usredotočene na ljudske sudbine i tu dilemu koja se pred njih postavila: idu li kući svojim najmilijima, ili će zauvijek ostati u zatvoru.

Presuda je izazvala ogromno oduševljenje u Hrvatskoj i ogorčenje u Srbiji. Ista priča, dijametralno suprotno gledanje na nju.

Opći delirij u Hrvatskoj podsjetio me je na nogometna prvenstva, europska i svjetska i uspjehe naše nogometne reprezentacije kad se budi to nacionalno zajedništvo i osjećaj pripadnosti narodu i domovini.

PresuDA! PobjeDA! PravDA!

Ovo je jedan od onih blogova, kad je u naslovu, već skoro sve izrečeno. Ali pravila portala su takva, da se mora dati detaljno objašnjenje teme, pa ono slijedi u odlomcima za svaki od pojmova iz naslova.

Trebali su im "grabiti vodu iz bunara"!

Trebali su im "grabiti vodu iz bunara"!

"Uništavanje civila i civilnih ciljeva nije "djelokrug" vojne akcije."(kaže @...)
Kako nije?
Pa gledali smo 4 godine kako su JNA, tzv. VSKrajine, četnici i ostale vojne formacije pobunjenih Srba to svakodnevno pokazivali i dokazivali, pa djelokrug po Sarajevu i Srebrenici,...

Ali, _______(upiši :@.., @..., ..., bez@,... ), to ne vidi i ne zna, zaboravio/la je ili nije bitno jer je bilo davno, a treba "gledati u budućnost", već potražuje od Hrvata da budu strojevi u koje su zapovjednici morali isprogramirati neosjetljivost i nebrigu za vlastite boli, žrtve, paljenja njihovih domova, silovanja žena im , djece, pa i njih samih, masakriranja njihovih sugrađana i prijatelja, a s druge strane da budu toliko suosjećajni s njihovim "srpskim babama" - kako ona kaže, pa da su upravo najviši zapovjednici trebali zastajati u Oluji i "grabiti im vodu iz bunara", te čuvati svaki mm2 oslobođene zemlje na kojem se tog trenutka nalaze.

Hrvatska - udružena zločinačka država?

Tesko je poceti zapoceti osvrt danasnjeg dana bez previse emocija. Nisam sudionik domovinskog rata, bio sam dijete u doba kada su poceli pucati po nasim domovina.

Danas sam saznao da sam sin roditelja zlocinaca, udruzili su se u zlocinacki pothvat, i majka i otac. Ne kriju da ih ova etiketa nije pogodila. U mojim ocima, oni su i uvijek ce biti heroji, kao i mnogi roditelji, djedovi, brace, sestre i prijatelji.....

Danas nisam bio hladne glave, no ajmo pokusati analizirati presudu.
Godine1949. u Ženevi su usvojene i potpisanečetiri konvencije i to:
1. Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu;
2. Konvencija za poboljšenje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga namoru;
3. Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima;
4. Konvencija o zaštiti grañanskih lica u vrijeme rata

Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i Protokola iz 1977. predstavljaju medjunarodne zločine, a medjunarodni zločini povlače medjunarodnu odgovornost, i to kako države koja je za njih odgovorna, tako i pojedinačnu krivičnu odgovornost počinitelja tih djela.

Presuda prije presude...

Kako se Haag u dosadašnjoj "praksi" pokazao i dokazao isključivo kao politički sud takvu će i odluku donijeti. Presuda će biti politička odluka i kompromis između optužujuće i oslobađajuće presude kako bi i jednoj i drugoj strani izbili argumente oko eventualnih prigovora. I uvijek će nam odgovariti u stilu: "Pa što želite, mogli su dobiti više/manje, ovisno o strani.
Po ovoj teoriji Čermaka će proglasiti krivim (to moraju), i osuditi ga na onoliko koliko je bio u pritvoru. Bit će slobodan čovjek. Markaća će također proglasiti krivim i odležat će još godinu-dvije s tim da je vjrojatno prenešeno njegovim odvjetnicima da će zbog dobrog vladanja, bolesti ili nećeg sl. biti na slobodi za 6 - 8 mjeseci. Gotovina će biti proglašen krivim i odležat će još 5-8 god. No ono što je (uz generale naravno), bitno jest da će svi biti proglašeni krivima odnosno da je Oluja zločinačka i namjera i pothvat. To će biti jasna politička poruka kako su svi podjednako krivi. To je suština i poslanje Haškog suda. Što je više moguće izjednačiti krivnju "uljuđenim europljanima".

Komentar odvjetnika Vukasovica na presudu trscanskog suda

Dobih veceras elektronskom postom dole prilozeni komentar odvjetnika Bozidara Vukasovica vezan za presudu trscanskog suda u slucaju "Ljubljanska banka vs. stedise".
S obzirom da se isti komentar ne moze naci po tisku, odlucio sam ga kompletnoga priloziti ovdje te, eventualno, procitati i Vase cijenjeno misljenje o istom.
Ipak smo previse "zabrazdili" s mandatarskim i izbornim temama, idemo se vratiti zivotnijim i svakodnevnijim temama i tematikama.
Nadam se da ne trebam predstavljati "slucaj LJubljanska banka".....

Evo punog copy-paste Komentara:

Stovanim hvatskim i slovenskim medijima Trieste , 16.12. 2007.

Komentar na politicku presudu trscanskog sudca Ricarda Merluzzia protiv Ljubljanske banke i prevarenih stedisa deponiranu 8. 12. 2007-e godine u Trstu .

Primjetili smo da kako hrvatski tako narocito slovenski novinari sve vise protestiraju za sve manju slobodu u pisanju i objavljivanju i sve vecu ingerenciju politike i privatnih interesa nad njihovim radom. Imate nase ohrabrenje u borbi za slobodu rijeci i Vase profesionalno i osobno dostojanstvo.

Hrvatska je ljutita na presudu Tribunala

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

Uzroci haaške sramotne presude

Imam ja jednu prijateljicu koja u konfliktima s ljudima u okolini, bez obzira koliko očito bila u pravu, uvijek kaže svoju famoznu rečenicu "A možda sam ja u kurtzu?"
Iako je svima oko nje jasno da je u tom dotičnom slučaju ona u pravu, ona tim preispitivanjem na kraju toliko zbuni i sebe i okolinu da više stvarno nikome nije jasno tko je prav, a tko je kriv.

Upravo tako se ponašala hrvatska službena politika na čelu s predsjednikom Mesićem i premijerima Račanom i Sanaderom. Pa se sad svi mi skupa s njima iščuđavamo haaškoj presudi vukovarskoj trojci, čudimo se k'o pura dreku.

Cijena istine

Građanska sloboda iskazivanja mišljenja o nečemu i novinarska sloboda u pristupu nekoj temi su obilježja demokracije. U zapadnom svijetu novinstvo se smatra, poslije parlamenta, sudstva i izvršne vlasti, četvrtom silom, zasebnom ili kontrolnom snagom za prve tri sile, odnosno takozvanom javnom savijesti - a savijest javnosti bilo bi nelogično kažnjavati.

Novinska sloboda zapadnu je demokraciju razlikovala od tzk. socijalističke, gdje su državni, stranački ili partijski interesi bili iznad društva i pojedinaca. Upravo stoga, pomalo začuđuje gotovo prognaničko držanje jednog suda sa sjedištem u zapadnoj polovici Europe spram novinara iz jedne države koja je bila s druge strane željezne zavjese zato što su se počeli ponašati kao njihove kolege na zapadu.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci