Premijer nam se sav zajapurio u „pravednom gnjevu“ i osuo drvlje i kamenje na svoje političke protivnike iz jednako bezveznog i besmislenog HDZ-a, kao što je i njegov SDP, koji eto zuje po „evropama“ i „ogovaraju vlastitu državu“ iako se radilo o kritici rada njegove vlade. Potom je uslijedio jednako zajapuren odgovor dičnog potomka dičnijeg ustaškog pukovnika koji je ljubav prema „jedinoj domovini“ usisavao s majčinim mlijekom u Argentini, a demokraciju učio iz „Načela ustaškog pokreta“.
A lavinu je zapravo pokrenula izjava predsjednika Bundestaga, koja nikako nije u prilog vlasti u divot-državi, Republici Hrvatskoj, u kojoj nije bilo postizbornih političkih smjena svega i svakoga od visokih dužnosnika u tijelima državne vlasti, preko članova uprava javnih poduzeća, pa do čuvara parkirališta, o čemu je sa evropskih govornica grmio istaknuti HDZ-ov pregalac, jer te pojave smjena prilikom preuzimanja vlasti su svojstvene samo SDP-u, to HDZ, od Tuđmana pa nadalje, kao što znamo nije radio (sic!).
I to, ta nekakva kritika aktualnih vlasti, od strane političkih oponenata je zapravu suština tog „ogovaranja i opanjkavanja“ vlastite države.
Komentirajući jučerašnji prosvjed prosvjetara i medicinara naš premijer Zoki je rekao da se galamom ništa neće postići i da svako treba preuzeti svoj dio odgovornosti.
Ok, ajmo onda nek svak preuzme svoj dio odgovornosti. Pa nek počne od svog podpredsjednika. Prvog, da nebi bilo zabune. Nekako se ne sjećam da je preuzeo svoju odgovornost kad je zdrobio dvoje ljudi na autocesti. Naravno, ne kažem da je to napravio namjerno, ali je napravio. A znamo da jednaku količinu bahatoće ispoljava i na cesti kao i pred mikrofonima novinara.
Ne sjećam se da su svoju odgovornost preuzeli ni njegovi ministri kad je isplivao email oko imenovanja na vodeća mjesta javnih poduzeća. Samo je jadna Mirela Holy "preuzela" svoju odgovornost.
Nekako su se brzo predomislili i Čačić i Jovanović i povukli riječ da će dati ostavku ako ovo i ono... Kad je to došlo u pitanje, promijenili su ploču.
Danas je državni praznik, Dan antifašističke borbe! Neradni je dan! Slavi se 71. godišnjica od osnivanja prvog partizanskog odreda na tlu porobljene Europe. Dana 22. lipnja godine Gospodnje 1941. u jednoj maloj zemljici, u nekoj smiješnoj šumici 77 hrabrih, u borbi protiv zla spremnih izginuti, partizana osnovalo je prvu vojnu formaciju u borbi protiv razularenog fašizma.
Istoga toga dana, 22. lipnja, Hitler je napao SSSR , veliku, moćnu zemlju!
Europljani danas antifašizam smatraju temeljem slobodne Europe. I Hrvatska, koja će za godinu dana i formalno postati člancom ujedinjene Europe to isto za sebe tvrdi! I stavlja u Ustav! I često se poziva na to!
Trebalo bi se ponositi činjenicom da su u najcrnjem marku divljanja ZnateVećKoga , a koji je milijunima tjelesa ložio peći u konc logorima u ime nekakve Rase, i Nacije i Vođe...samo zato jer su bili drugačiji ili nepoćudni, postojao neki partizanski odred uvjeren da se treba suprotstaviti Zlu i uvjeren da Dobro ipak na kraju pobjeđuje...Bez obzira na cijenu!
Bez obzira što se ovih dana doslovno svi mediji iz petnih žila (čitaj radi profita) upiru prikazati kako je nogomet odnosno naša nacionalna repka nešto najvažnije na ovom svijetu, pače i više od toga, realnost nas lupa po glavi kao nikada do sada u prethodna dva desetljeća. Za mnoge kojima nogomet baš i nije od životne važnosti kao grom iz vedra neba je odjeknula izjava Zorana Milanovića, inače formalno prvog „pijetla“ u Kukuriku koaliciji, koji hrvatskom puku iz Koprivnice (pjetlić gradu) poručuje ni manje ni više no „Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, nisam otac, nego sam premijer“.
Ili: Koliko je Premijerka daleko od Sanaderova nauka?
Pitanje, odmah na početku: kako se Jadranka Kosor odnosi prema prosvjedima?
Model organiziranja blokade sveučilišta, 2009. bio je iznad svega što smo do tada vidjeli. Velik je broj komentatora, a tada ih je bilo i previše, čak i kada bi kritizirali priznavao da je organizacija dobra. Osim što je, za vladajuće, udar s lijeva došao neočekivano i direkt u skotomu, bio je osmišljen tako da je većina mehanizama borbe vlasti sa subverzivnim elementima podbacio. Mehanizmi kao potkupljivanje vođe prosvjeda, traženje izgovora da se prosvjede razbije policijskim kordonima, traženje razloga da ih se diskreditira radi nasilnosti, neutemeljenosti, idealizma, nemogućih zahtjeva, loših nuspojava unatoč eventualno dobrim željama itd.
Da sam ja premijer:
- svaki građanin RH imao bi neograničeno pravo kretanja po cijelom teritoriju RH
- hrvatska brodogradilišta gradila bi brodove za hrvatsku ribarsku i patrolnu flotu
- uveo bi carine na uvoz hrane, 2 godine bi bili gladni, a na kraju mandata bili bi sretna i zadovoljna nacija
- donio bih novi izborni zakon, gdje bi se narodni predstavnici u parlamentu birali direktno i odgovarali ljudima koji su za njih glasali
- uveo bih direktnu demokraciju, pinove i tokene za sve građane koji žele sudjelovati u glasovanju za svaki važniji zakon
- osigurao bih nezavisnu monetarnu politiku, i zabranio zaduživanje u inzoemstvu
- proglasio bih bankrot države i prestao vraćati inozemne dugove
- istupi bih iz NATO, i počeo sa ustrojem male, moderne Hrvatske vojske
- državnu imovinu dao bi na upravljanje pravim braniteljima
- dionice firi u državnom vlasništvu podijeli bi zaposlenicima tih firmi
- revidirao bi privatizaciju, a svima koji su se nezakonito okoristili oduzeo bih svu imovinu koju ne mogu dokazat
- luka rajić niti itko drugi nebi mogao izvlačiti novac iz države bez da plati masan porez
U Hondurasu, digla se velika frka oko banana Chiquita.
Banane su naime veoma važan faktor za tu zemlju.
Demokratski izabrana vlada predsjednika Manuel Zelaya-e, povisila je plafon najnižeg mogućeg osobnog dohotka za 60%.
Prošla su samo dva tjedna, i vojska je srušila vladu.
Je li ovo povezano sa velikim naporima koje su uložile multinacionalne kompanije da se povuče zakon o minimalnom osobnom dohotku, za sada nije poznato.
Poznato je samo da se Chiquita obratila za pomoć obratila ustanovi "Honduras National Business Council" kako bi se na vrijeme zaustavili uzroci, bog te pito čega osim Kalimerove nepravde.
Inače, plantaže banana Chiquita se opisuju kao koncentracijski logori. Radno vrijeme je od 6.30 ujutro, do 19.00 navečer.
Radničke ruke gore u gumenim rukavicama na visokim temepraturama.
Mnogi od njih imaju samo 14 godina.
Pod vodstvom Sam "Banana Man" Zemurray-a, Chiquita posluje s bananama od početka 20 stoljeća.
Zemurray je jednom prilikom izjavio: "U Hondurasu, jedan magarac je skuplji od jednog člana parlamenta".
Još je od dvadesetih godina prošlog vijeka Honduras počeo ovisiti o milosti i nemilosti ove velike tvrtke.
Svaki svršetak je novi početak,
izusti on...i... fijuknu ko metak.
Pobjegao hrabro u petoj je brzini,
samo kauboj za njim ...gorke suze slini.
Od gazde naučio... kako laso se baca,
sa dva pištolja... da postane faca.
U daljinu gleda, plače jadno za njim,
al od učitelja osta... samo plavi dim.
Idol mu odjuri u spasonosnu luku,
na ruku stavio zlatnu je čuku.
Skupocjena jahta u luci ga čeka,
natankana, spremna za putovanja daleka.
Sat zlatni otkucava posljednji mu tren,
neće ostat na suhom...mora po plijen.
Tko šljivi kilometre, važne morske su milje,
briše on...napokon...od hrvatske zbilje.
Narod svoj ostavio, opljačkan i gladan,
da trepnuo nije...ode mrtav hladan.
Planove ima...svima se cereka,
zna dobro gdje gadna... lova ga čeka.
Premijer je bio... sad morski je vuk,
u trenu zaboravio svoj voljeni je puk.
U bermudama sretno po jahti skakuta,
djevičanski otoci... spasonosna je ruta.
Ni djevice nisu što nekad su bile,
na otoke divne... banke su smjestile.
Svu nevinost nude za čvrstu monetu,
jer lopuža ima svugdje po svijetu.
Uglađenost glume sa cvijetom u reveru,
svoju prljavu lovu... kod djevica peru.
Premijer Ivo Sanader u srijedu 1.srpnja najavio je svoju ostavku na sve političke dužnosti. A dan kasnije, namjerava to provesti u djelo prema propisanim procedurama. Dakle, Sanader ostavlja vladu i svoju stranku. Svoju odluku obrazložio je osobnim razlozima, a ti razlozi su, ako sam dobro razumio, dosada. Ivi je dosadila politika, njegovi uspjesi, sve što takne u “zlato” pretvori. Zato odlazi ali ne zauvijek.
Uz ostavku, premjer je precizno razradio i scenarij nastavka sapunice. U scenariju su precizno podijeljene uloge. Točno se zna tko je za što zadužen, tko što treba reći i kako se ponašati.
Nažalost glumci nisu uigrani, nisu niti prva klasa. Njihova gluma je loša, očajno loša. Prozirna. Nema lažnih emocija, ne pokazuje se tuga za velikim vođom koji ih ostavlja. Vođom koji je deset godina vodio partiju, šest godina vladao u vladi. Pa vođa je stvorio sve te glumce i statiste hrvatske pozicije ali i dijela opozicije.
˝Ušli smo u NATO!˝ - viknuo je ponosno voljeni premijer svome narodu. ˝Zaboravite na krizu, zaboravite na probleme, zaboravite na glad i lošu turističku sezonu, zaboravite na sve loše poteze. Ovo je povijesni trenutak! Hrvatska je ponosni član NATO pakta!˝ - nastavio je u jednakom ritmu pred razdraganom publikom voljeni kolekcionar satova.
˝Gdar to gremo Štefek?¨ - upitala je svog supruga zbunjena Barica u nekom zagorskom selu gledajući govor voljenog premijera na televiziji.
˝Barice, pa kak to ne znaš? Gremo u NATO-ja. To ti je velika stvar.¨ - pomalo iznenađeno odgovori joj Štefek.
˝I ako nas bilo tko samo krivo pogleda, mi imamo zaštitu! Mi imamo protekciju, dame i gospodo! Mi smo u NATO paktu!˝ - ozarena lica nastavlja svoj govor voljeni kolekcionar satova.
Za to vrijeme u jednom malom selu na otoku Cresu...
˝Ma kede je rekel da gremo? O! Zbudi se!˝ - zbunjena i pomalo ljutita Antonija pokušava probuditi svog muža Gaudencia.
˝A će ja znan kan gremo? Su govorili da gremo va NATO. Sada smo valjda tan.˝ - sviježe probuđeni Gaudencio ima svoju teoriju.
˝A će nan znači toh NATO?˝ - uporna je Antonija.
