Premijerka, Gospodja Jadranka je rekla - nema novca za seljake i nastupile su specijalne policijske postrojbe da bi preprecile,uklonile blokade....
Hrvat protiv Hrvata samo zato sto ljudi traze svoj novac da mogu prehraniti sebe i svoju obitelj, da mogu platiti racune i poreze koji opet idu u drzavni proracun...a taj je ocito vreca bez dna ili jos bolje, izvor lagodnog i dobrog zivota za privilegirane bivse i sadasnje politicare HDZ a.
Da li je Premijerka, Gospodja Jadranka kriva sto novca za seljake i radnike nema ?? Da li je kriva sadasnja Vlada RH ??
Ako bi drzala ona narodna - lopov je i onaj ko krade i onaj ko drzi ljestve, onda su krivi.
Jer svi su iz vrha vladajuce stranke HDZ, svi su znali sto se godinama
dogadjalo u Hrvatskoj....i sutjeli jer su zeljeli doci na vlast.
I dosli su.Gospodja Jadranka je postala Premijerka Vlade RH u najgorm mogucem trenutku...svjetska kriza, Hrvatska kriza...i dobila je punu podporu Europske Unije da pocisti kriminal i korupciju u drzavi.
Nije kriva za stanje koje je kao Premijerka nasljedila / ako izuzmemo drzanje ljestvi / ali....
Tih ali i ako je malo previse za njenu sposobnost da Hrvatsku izvuce iz
Bit svake drzave je da nudi minimum javnih usluga narodu i gradjanstvu kojeg obuhvaca u svojim granicama. Ovo je relativno moderno shvacanje drzave. U hrvatskoj se od devedesetih naovamo baratalo pojmovima kao sto su domovina, drzava i republika te su se te stvari poistovjecivale.
Posljednjih 20 godina kao da nije bilo bitno da nesto ne valja, bilo je bitno da je hrvatsko pa makar to i ne valjalo.
Funkcionalna drzava se odlikuje kroz tri temeljne odrednice.
CILJEVI
1., stavka je postojanje zakona. U hrvatskoj postoji taj instrumentarij i to u vidu ustava, zakona, pravilnika te kontinuirano donosonje zakona u saboru. To je temelj, i hrvatska je puna formaliziranih zakona i institucija.
To je bez sljedece dvije stavke samo tinta na papiru.
NOSITELJI
2., je stavka je pitanje tko je odgovorni nositelj i sprovoditelj tih zakona. Time se radi politicko funkcionalna distinkcija, te se odredjuju obveze i odgovornost.
Da bi NOSITELJI postizali CILJEVE potrebni su im
INSTRUMENTI
Iako nevoljko, moram priznati da je ova situacija da nam je predsjednik član SDP-a, a premijerka član HDZ-a, prilično poštena. Na ovaj način zadovoljna je većina hrvatskog naroda. Možda se sada popnemo malo više na ljestvici sretnog i zadovoljnog naroda. Ono što nam kronično nedostaje, to je optimizam, a čega imamo previše, to je jal. Sad će taj jal valjda biti sveden na minamalnu mjeru, te ustupiti mjesto optimizmu širih razmjera.
Sad kad smo dobili predsjednika, bez obzira tko ga instalirao, jer mislim ipak da je instalacija u pitanju (kad se zbroje sve činjenice), trebamo ga prihvatiti takvog kakav jeste i pokušati korigirati one njegove stavove, koji smetaju nama, na Pollitici rado zvanim, "desničarima", iako ja još uvijek ne razumijem što je to desničar, a što ljevičar, kad smo svi u svojoj Hrvatskoj i svi je jednako (pretpostavljam) volimo.
Kažu, da Mesić nije bio loš predsjednik, da nije zlouporabljivao svoj položaj radi vlastitog bogaćenja, i slično, ali to ne znači da je bio dovoljno dobar. On nije poduzimao sve ono, što bi morao poduzeti u cilju ispravljanja najočitijih zlodjela, pogotovo onih, koja su činili i čine ostali najviši sudionici u vlasti. Umjesto toga, govorio je, potpuno neopravdano i bez dovoljnog shvaćanja svoje odgovornosti, da on "poštuje institucije", i slično. To podsjeća na Bandića i njegovu frazu "neka pravna država radi svoj posao". Svakome je danas jasno, da ta "pravna država" i te "institucije" (kao što su Ustavni sud, Europski sud za ljudska prava, i dr.) nisu ništa drugo nego najobičnija obmana, koju vrše razni više-manje prikriveni pripadnici tzv. "mafije", koji su istovremeno i sudionici u vlasti. Ustvari, oni koriste te sudove i slične "institucije" kako bi od njih dobili prividno opravdanje i "legitimitet" za kršenje ljudskih prava i druga zlodjela u cilju vlastite protupravne koristi.
Kao konj u drugi krug…
Ljubim te voljeni narode moj! Pitaš se zašto? Odabrao si Milana Bandića kao drugog ˝putnika˝ drugog kruga predsjedničkih izbora.
Narod kojemu je parola ˝kruha i igara˝ bitnija od toga kako se do tog istog kruha dolazi, za svog predsjednika, gradonačelnika ili čak premijera bira ljude poput Milana Bandića. Populizam i obećavanje brda i dolina bez pravog pokrića u prilično čudnom hrvatskom narodu ima savršenu prolaznost. Kada se svemu tome pridoda izlaznost od samo četrdeset i nešto sitno posto birača, čudno je što Milan Bandić nije izbore dobio već u prvom krugu. Stotinu puta do sada sam to rekao, ali ponoviti ću još jednom. Neizlazak na izbore je najgluplja odluka koju pojedinac može donijeti. S obzirom da smo narod koji nema petlje stvari mijenjati na bilo koji konkretan način, izbori su jedina prava prilika iskazati svoje mišljenje. Neizlazak, kao što vidimo znači ustoličenje ovakvih ljudi na previše važne pozicije.
Zemlja snova…
Nekoliko dana prije izbora za predsjednicu ili predsjednika Hrvatske čak i oni koji su inače potpuno nezainteresirani za politiku svakodnevno raspravljaju o tome tko će postati nova predsjednica ili predsjednik Lijepe naše.
I sam sam u tom filmu, a budući da sam involviran u politiku više od prosječnog poluzainteresiranog građanina, svi poznanici koje ovih dana srećem otvaraju jednu i samo jednu temu: što ja kao insajder mislim, tko će pobijediti na izborima. Neodoljivo me to podsjeća na Šajetinu pjesmu o Stipi Mesiću u kojem ga kao pripadnika estrade prijatelji ispituju za detalje o kojima on pojma nema, ali eto, kad je već tu negdje, sigurno zna sve tračeve o poznatima. I danas mi se ta pjesma često nađe na CD uređaju u automobilu, pa je i sam zapjevušim, baš kao i humorističnu inačicu HDZ-ove himne koju su na "Jubito" postavili Bijes prvi i Dellboy.
Kratka biografija Stjepana Mesića (Wikipedija)
Mesić je rođen u slavonskom mjestu Orahovici gdje je i pohađao gimnaziju, a diplomirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija, radio je u Orahovici i Našicama. Odslužio je vojsku, položio pravosudni ispit i radio kao općinski sudac. Oženio se Milkom rođ. Dudunić, i dobili su dvije kćeri.
Sa cijelom obitelji preselio je u Zagreb i godine 1964. postao direktor sektora općih poslova u poduzeću Univerzal Corporation, te je postao član Saveza komunista jer je to bilo mandatorno za sve osobe koje su obnašale dužnosti direktora poduzeća u SFRJ.
Godine 1966. izabran je kao neovisan građanin u Općinsko vijeće Orahovice, pobijedivši kandidate iz Saveza komunista te iz Socijalističkog saveza radnog naroda. Godine 1967. postao je gradonačelnik Orahovice, i član ondašnjega Sabora SR Hrvatske.
Još od početka predizborne kampanje za budućeg Predsjednika nadam se da ću dobiti odgovore na meni važna pitanja. Baš kao što svaki drugi posao zahtijeva da onaj koji će ga obavljati zna za koje se radno mjesto natječe – isto vrijedi i za budućeg Predsjednika. Meni koja ga biram važno je da dobijem saznanja o tome da li budući Predsjednik zna koji će posao obavljati kao i s kojom ekipom. Naši bi budući Predsjednici i Predsjednice ( u daljnjem tekstu PRH ) raspisivali referendume, hapsili, smanjivali vanjski dug, povećavali zaposlenost. Obećanja pljušte kao da nemaju ovlasti i dužnosti propisane Ustavom i zakonima već posjeduju čarobni štapić dobre vile.
Još jedni izbori su pred vratima! Iako su izbori vrlo, vrlo brzo, još se ne zna ni tko će se sve kandidirati.
No, kampanja već uveliko traje. Budući da su izbori za predsjednika izbori za ličnost, a ličnost je ipak dosta povezana sa stavovima i ideologijom, možemo odmah predvidjeti rezultate, pa ćemo poslije vidjeti koliko smo bili u krivu.
Prvo, ozbiljni kandidat je onaj koji ima štandove za skupljanje potpisa na više nego na jednom mjestu u glavnom gradu. Poželjno je imati svoj plakat, a nije poželjno da izgleda kao da ga je sastavio neki početnik. Dobro je imati i kemijske, nekakve letke, jabuke, naranče, a ako bude love i čokoladice, a najbolje zgodne dame. Problem je što je dosta hladno, pa standardne "hostesa-uniforme" ne dolaze u obzir. Doduše, onaj tko ima love ima i potpise, pa se ne treba previše truditi...
Hajdemo pogledati tko su, po mom mišljenju, neki ozbiljniji kandidati.
E sad kada je i službeno objavljena predsjednička kandidatura gospodina Milan Bandića red je da javnost izvijestimo kako je i zašto Stranka umirovljenika odlučila poduprijeti ga već u prvom krugu, a što su vidimo prenijeli i mnogi portali i ostali mediji kao indeks.hr, Monitor.hr, Slobodna Dalmacija, Javno.hr, Dnevnik.hr, itd…….
Neovisni, ali ne i neutralni