Jučer sam na faceboku i u jednoj diskusiji na pollitika.com prenio slijedeću poveznicu s index.hr: Propovijed: Tko glasa za Josipovića ostat će bez blagoslova, ispovijedi i posljednje pomasti. Tako je glasila nedjeljna propovijed, na dan izbora, u župnoj crkvi Svih svetih u mjestu Aržano u Općini Cista Provo, koju je predvodio župnik Ante Čipčić. Svoj je stav potvrdio u razgovoru za "Index".
onaj tko je glasao za Josipovića sam to traži, jer je on nevjernik. Isto tako ne možete reći da vam je sadržaj moje mise prepričao vjernik, jer vjernik ne govori vani što se u unutar kuće govori
Na pitanje novinara »Pa zar je moguće da su više od 60 posto Hrvata nevjernici« (u Hrvatskoj, Josipović je dobio 63% glasova), don Čipćić je odgovorio:
Dosadan si, Daniele. Tupiš s brojkama, a ovaj članak nema čak ni šarenih slika! Donekle se moram složiti, ali prčkanje s rezultatima izbora me dovelo do nekih zaključaka, koje želim podijeliti. Ilustrirat ću ih grafovima, kao što su ova dva desno. Ako su vodoravno jedni izbori, okomito drugi, lijeva slika znači da su rezultati izbora identični, a desna da nema nikakvih sličnosti i pravilnosti. Svaka točka predstavlja jednu općinu.
Ovo su jasno samo ilustracije... U realnom životu slika nikad neće biti savršena ravna crta. Zato se možemo igrati, recimo postavljati pitanja — ako zbrojim — naprimjer — glasove Hebranga, Primorca, Bandića, Mikšića, Tuđmana, Jurčevića, Škare-Ožbolt i Vukšića, i usporedim ih s Bandićevima iz drugog kruga, kakvo poklapanje ćemo dobiti? Trebamo li u obzir dodati i Vidoševića? Trebamo li isključiti Primorca da dobijemo najsličnije podatke Bandićevim rezultatima 2. kruga? Tko je privukao više novih birača u drugom krugu? Odgovori slijede.
Glavni odbor SDP-a je sukladno ranijim najavama danas isključio nekolicinu članova koji su pružali aktivnu potporu i bili oslonac izbornoj kampanji Milana Bandića. Ovakva je odluka bila očekivana, sukladna je Statutu SDP-a i ne može joj se prigovoriti. Nema stranke na političkoj sceni koja bi tolerirala rad u izbornom stožeru protukandidata.
Međutim, Glavni je odbor odlučio raspustiti i tri mjesne organizacije (Novi Zagreb Zapad, Brezovica i Sesvete) zbog „nedovoljne aktivnosti u kampanji predsjedničkog kandidata Josipovića“ te tri mjesna ogranka (Gornja Dubrava, Podsljeme i Pešćenica) zbog „podrške Milanu Bandiću“. Raspuštene organizacije zajedno imaju oko 2500 članova kojima će danom pravomoćnosti ove odluke prestati članstvo u stranci (čl.15. Statuta). Zahvati li val „raščišćavanja“ i lokalne organizacije diljem zemlje, SDP će biti i više nego desetkovan.
U petak navečer, dva dana prije izbora i svega nekoliko sati prije početka izborne šutnje našao sam se s nekolicinom ljudi iz stožera na HTV-u, a kako bi pratili posljednje sučeljavanje koje je tamo vodio Branimir Bilić. Samo sučeljavanje smo pratili u tzv. Intim baru zajedno s djelatnicima stožera protukandidata s time da su oni zauzeli prvi red ispred televizora dok smo mi odozada promatrali sučeljavanje. Nakon samog sučeljavanja, na samom izlazu iz zgrade voditeljica PRa Milana Bandića potužila se na glavobolju i zapitala da li je to zbog južine koja je krenula, a na što sam ja odgovorio da je to u stvari od sučeljavanja. Na njihovo protupitanje kako se mi borimo protiv tih glavobolja odgovorio sam im da mi nismo toliko eksponirani pa s time nemamo problema. Negdje nakon ove rečenice je nastao jedan omanji incident između naša dva stožera.
Novi ˝udar˝ Miklenića…
Zanimljivo je kako se neki još uvijek ne mogu pomiriti sa rezultatima predsjedničkih izbora. I dok mi je to sasvim razumljivo i očekivano od strane Milana Bandića, ostalih predsjedničkih kandidata i pojedinih stranaka koji su te kandidate podržavali, kao i njihovih pristaša nije mi potpuno jasno, a svakako je neopravdano toliko protivljenje Crkve.
U svojoj novoj kolumni u ˝Glasu Koncila˝, Ivan Miklenić naglašava kako je novog predsjednika odabrala samo trećina od ukupnog broja hrvatskih birača, čime valjda želi naglasiti kako nije zadovoljena volja većine, već samo jednog malog broja građana. Smeta Miklenića i to što je Ivo Josipović od samog početka ( i to kao kandidat Crkvi ipak manje poželjnog SDP-a ) bio favorit i tako u drugi plan bacio velike vjernike ( vrlo poželjne od strane Crkve ) kao i novootkrivenog vjernika iz drugog kruga.
Centri moći na sumnjivim stranama…
Paralelni izborni stožer Milana Bandića ukotvljen na Kaptolu, bijesan je i razočaran (i) vlastitim neuspjehom usprkos silnoj podršci i korteširanju "moralne vertikale hrvatskog društva", jer se s prodikaonica, putem letaka, a kažu čak i za vrijeme ispovijedi, vjernike pozivalo da glasaju za Bandića.
Nekad je to bilo rečeno uvijeno da se treba glas dati katoličkom vjerniku, a ne agnostiku, jer u Hrvatskoj je 90 % katolika, a drugi puta i najotvorenije, poput mračnog "duhovnog obnovitelja", pozivalo vjernike da svoj glas daju Milanu Bandiću.
Izbori završiše i vidi užasa, favorit KC je poražen, a to nije moglo bez otuđenih centara moći, pa i samog vraga ...
„Festival demokracije“
Konačno su završeni i izbori za 3. hrvatskoga predsjednika. Ne slažem se s onima koji govore kako su izbori bili nezanimljivi.
U kampanjama predsjedničkih kandidata bilo je uključeno puno mladih ljudi, što mi se svidjelo, jer na njima ostaje budućnost hrvatskoga društva.
Isto tako,ne slažem se s onima koji govore kako vjeruju da ovi izbori predstavljaju „labuđi pjev“ koncepta koji neovisnost kandidata automatski vežu za napredak demokracije.
Neovisni kandidati (bez obzira jesmo li za ili protiv tih kandidata) čine političku scenu zanimljivijom, a izbornu utrku napetijom (za sve stranke). Suzbija se bahatost stranaka i ljulja njihov „vojnički ustroj“, te stvara poticajna nesigurnost koja utječe na ponašanje svih naših političara te ih više približava narodnim interesima, a u budućnosti će ih konačno više obvezivati na ispunjavanje onoga što su obećavali u predizborno vrijeme.
Iako je Cynthia Brewer među svojim shemama za bojanje karata ponudila i crveno-sivu kombinaciju, ipak bi bojanje rezultata 2. kruga nedavnih predsjedničkih izbora od najcrvenijeg do najsivljeg bilo predepresivan odabir. Zato sam odabrao njenu crveno-plavu kombinaciju.
Kao i obično, detaljne rezultate možete naći u tablici ovdje. Podaci su dakako s www.izbori.hr.
Budući da imamo samo dva kandidata, dovoljna je jedna slika, sve crveno je otišlo Josipoviću, a sve plavo Bandiću.
Slika je vrlo očekivana, Dalmatinska Zagora i par mjesta uz more je plavo, zatim Lika, malo Korduna i Posavine, te nešto u Slavoniji. Dodao sam i zagrebačke gradske četvrti u sliku, iako za neke nemam sasvim precizne podatke. Kliknite na sliku da dobijete detaljniji prikaz.
Konačno je završilo! Parada veselja i kiča koja je koštala minimalno 50 milijuna kuna konačno se privela kraju. I sada, kada je sve gotovo zanimljivo je malo osvrnuti se na kampanju i pojedine kandidate. O sudionicima prvog kruga ipak nešto kraće, nego o glavnim likovima.. Pa krenimo…
Andrija Hebrang – pokazao se kao dobar glumac, ali samo kao glumac koji je nakon objave rezultata pokazao pravo lice i dokazao da niti ima karizmu, niti program, a niti potporu birača kako je bio uvjeren. Loš Hebrangov rezultat nagovještaj je crnih dana za HDZ bez obzira premijerkino uvjeravanje u suprotno
Nadan Vidošević – četvrtoplasirani kandidat koji je skupa sa Draganom Primorcem poremetio planove neprikosnovenom Andriji Hebrangu. Što reći. Puno para potrošio, a zapravo malo rekao. Ono što je meni ostalo u sjećanju jest njegov govor poslije objave rezultata od kojih je možda najvažnija rečenica ˝Za poraz nikada ne treba kriviti drugoga!˝
Evo nas na kraju dugačke i poprilično iscrpljujuće kampanje, i kod očekivanih rezultata. Ivo Josipović je očekivano i u drugom krugu potukao Milana Bandića, i slijedećih će pet godina s Pantovčaka sudjelovati u kreiranju hrvatske politike. Kako će Josipoviću bez sumnje biti posvećeno puno prostora u medijima, ja bih se danas osvrnuo na preostale sudionike u ovim predsjedničkim izborima. Namjerno kažem sudionike, a ne kandidate, budući su ovi izbori odigrali značajnu ulogu kod većeg broja političkih subjekata, a ne samo predsjedničkih kandidata.
