Neovisni, ali ne i neutralni

U predizbornoj kampanji je Ivo josipović počinio pet velikih grešaka:

1. Njegov odlazak u Hercegovinu - potpuno besmislen potez, jer on ne može napraviti bilo kavu gestu, a da bi mu se to honoriralo nekim značajnijim brojem glasove. To ne bi išlo, baš ni kad bi se javno izjasnio kao ustaša, zato jer ima većih ustaša od njega i to onih koji to nisu od jučer, onih koji su ustaštvo usisali s majčinim mlijekom.

2. Podilaženje braniteljskoj populaciji - besmisleno, pogotovo u svjetlu činjenice da će se, želi li se Hrvatska održati kao država, toj populaciji morati kresati prava i privilegije, privukao je vrlo malo glasova, mogao je i bez toga.

3. Izbjegavanje imenovati Bandića korumpširanim poltičarem - ili on ne zna da korupcija nije vezana isključivo na materijalnu dobit ili podmićivanje već kroz kupovinu privrženika sinekurnim dobro plaćenim radnim mjestima ili progledavanjem kroz prste i uzimanjem u zaštitu suradnika uhvaćenih u prekršajima, radi kojih bi morali letjeti sa svojih radnih mjesta. A nisu.

4. Izbjegavanje isticanja antifašističkih temelja hrvatske državnosti - distanciranjem i osudom svih pojava neoustaštva.

Današnja sredstva javnog priopćavanja obavijestila su nas da je predsjednički kandidat dr. John Josephson predstavio svoj izborni stožer.
Tom prilikom potporu su mu uz neke časne ljude izrazile i brojne poznate hrvatske "moralne vertikale".
Svi su očekivali dolazak Weflaxa Pilferera, ali on se ipak nije pojavio iako je navodno obećao potporu predsjedničkom kandidatu svoje stranke.
Ali je zato potporu dr Johnu Josephsonu došla izraziti i poznata moralna gromada, poznati "ljevičar", simpatizer i ljubitelj ustaša kao najpoznatijih ljevičara, Marc Bierer, vlasnik jednog od posjećenijih web portala.

Tom prigodom je dr. John Josephson upoznao podupiratelje kako neće provoditi klasičnu predizbornu kampanju u susjednoj državi, ali da računa na glasove iz BiH.
To znači da posjeta dr. Johna Josephsona Snakelandu nije bila slučajna već izuzetno dobro promišljen potez u funkciji predizborne kampanje.

Stranački šef dr. Johna Josephsona, Dawn at Noon, nije se očitovo na današnju izjavu stranačkog predsjedničkog kandidata o glasovima iz susjedne države iako je uvijek isticao kako se njegova stranka protivi pravu glasa te grupacije na izborima u Hrvatskoj.

Put na hrvatski Olimp

Za uvod genijalnost Viktora Ivančića o jednom potencijalnom predsjedniku:
Na neugodna pitanja blago širi ruke, pogledava prema nebesima i isporučuje logičan odgovor:
- Hodam po vodi, dakle moram imati bazen!

I tu se zapravo skriva prava istina i odgovor na neugodno pitanje "Zašto ste se kandidirali za predsjednika Republike Hrvatske?". Ako ste mislili da je to taština, nije!

Pravi odgovor je POSLANJE.
(eventualno veleposlanje, ali to za ovu priču nije bitno)

Kako se, probuđeni iz životnog drijemeža, oduprijeti božanskom pozivu kormilara nebeske lađe i ne uskočiti na narodnu pozornicu i širokim osmjehom pozdraviti "Bok Hrvati!" donekle nesigurni da smo možda krivo čuli i da je pozdrav trebao glasiti "Bog i Hrvati".
I nije muk Hrvata ili eventualna nezainteresiranost nešto što može baciti sjenu na ozbiljnost dobivenog poslanja i za one koji možda nisu čuli ili shvatili slijedi objašnjenje:
"TO SAM JA I DOŠAO/LA SAM DA VAMA VLADAM".

Poznato je svima da političari u pred izborno vrijeme imaju mogučnosti u medijima iznosit svoje misli i stvari koje namjeravaju za vrijeme svojeg mandata ostvarit.

Kak su sve oči uprte prema Zagrebu se male sredine po Hrvatskoj gube iz vida jel nisu možda tolko važne za velike igre velikih partija.
Opčina Brdovec i nije baš tak mala i nalazi se na periferiji našeg glavnog grada. U zadnjih deset godina se je slabo razvijala a u pogonu Plive je izgubilo i priličan broj ljudi svoje zaposlenje.

Jedan od kandidata za načelnika opčine je i nositelj nezavisne liste Stjepan Esih. Nije mi namjera ga kritizirat ili hvalit jel je meni važnija jedna druga činjenica.

Kao i svi ostali tako je i nazavisna lista Stjepana Esiha dobila priliku da u novinama Prigorski Kaj ravnopravno sudjeluje u predizbornoj utakmici i to na način da da intervju.

Intervju je dan na obostrano zadovoljstvo i čak je i ispostavljen predračun.

No iz ne objašnjivih razloga je došla obavjest da se taj intervju neče objavit i to zbog toga jel je momentalna vladajuča stranka u opčini zakupila tu nakladu Prigorskog Kaj-a.

Fenomen Joška Kraljevića-Rise

Piše: Luka Maršić

Čovjek je po svojoj prirodi političko biće. Korištenjem uma, artikulacija govorom dovela ga je u poziciju da može biti koristan ili štetan za samo društvo stvarajući, pravedno ili ne pravedno okruženje življenja u toj zajednici.

Risa svjesno kroz apstrakciju i humor, dovodeći samu zbiljnost na nivo apstrakcije u kojoj oslikava ogorčenu i ciničnu poziciju svakog birača u lokalnoj zajednici, daje nadu ne u bolje sutra,nego otvara i demistificira smisao i veličinu politike u njezinoj ljudskoj slabosti , ne -etičnosti.

Joška Kraljevića-Risu svi mi koji dolazimo iz Prološca poznajemo kao zajebanta, brzog u glavi ,spremnoga na šalu, ali i moralnog čovjeka koji je svjestan da svojim istinskim radom možeš doći do svoga cilja, ne ovisno o strukturi na vlasti.

Uvod

Ovo je treći dnevnik koji posvećujem predstojećim lokalnim izborima. Prvim sam želio skrenuti pozornost na činjenicu da se izmijenjenom zakonskom regulativom riješilo samo pitanje izbora čelnika ali ne i način funkcioniranja jedinica lokalne (regionalne) samouprave. Drugim sam pokušao ukazati na moguće posljedice toga, prvenstveno za neovisne kandidate i njihove liste koje sam nazvao zamkama. Još prije godinu dana, ubrzo po donošenju zakona kojim se regulira neposredan izbor čelnika JL(R)S, počeo sam propitivati hoće li se i kako novi zakon odraziti na izbornu promidžbu.

U međuvremenu se dogodila globalna ekonomska kriza i, važnije, na površinu je isplivao naš do sada brižljivo skrivani politički i ekonomski talog. Nemoć našeg gospodarstva da stvara dodanu vrijednost i nemogućnost dobivanja novih kredita, desetljećima bili osnova financiranja naraslih potreba društva, neminovno će se odraziti na realizaciju sadašnjih ali i svih budućih projekata. Kako su upravo ti bili okosnica svih dosadašnjih predizbornih kampanja, bit će zanimljivo kako će se političke stranke i neovisni kandidati snaći u novim okolnostima.

Da se stvari na istarskoj političkoj sceni definitivno zahuktavaju primjetiti će i oni manje upućeni u prilike i odnose snaga na poluotoku. Budući da u Istri ne postoje kreatori javnog mišljenja ili su postojeći prilično nejaki sa gledišta odnosa sa specifičnim javnostima to u potpunosti odgovara sadašnjem stanju. To dobro znaju i spin doktori vladajuće stranke i tu nema većih problema za struku. Kad je riječ o pozicioniranju individualaca, tu se mogu pojaviti praktični problemi jer su kanali prilično ograničeni brojnim faktorima. Tisak je zaokupljen svojim unutarnjim problemima i borbom za preživljavanje na tržištu u nadolazećim kriznim vremenima kada su predviđanja da će se marketinški budžeti rezati za cca 20%. Velika većina elektronskih medija ima također sličan problem, uz dilemu što smatrati propagandom i naplatiti, a što ne. Procjena o pobjednicima na mikrolokacijama i njihov odnos prema njima u predizborno vrijeme vjerojatno će odrediti njihovu sudbinu tj. preživljavanje u slijedeće 4 godine.

Nije vijest, ali 21.09.2008 održat će se peti po redu, Izbori u Državni zbor Republike Slovenije. To znači, da sutra, 21.08.2008 u Sloveniji i zvanično započinje izborna kampanja. No, prema pisanju današnjeg izdanja dnevnika Finance, slovenska izborna kampanja već je počela - u Hrvatskoj.

U ovom dnevniku predstavit ću nekoliko podataka vezanih za samu organizaciju izbora i izborni sistem, a ako uspijem, pred same izbore objavit ću i koje će biti glavne točke debate i stajališta u samoj kampanji.

Milan Bandić odlučio je krenuti u predizbornu kampanju koristeći se Sanaderovim oprobanim metodama izigravanja super junaka koji će spasiti narod od zlih političara koji žele nagaziti malog čovjeka. Radi se o famoznom zakonu kojim bi se s 300 kn kažnjavalo za kopanje po smeću i dobro usklađenom teatru kojeg su odigrali Bandićevi ljudi.

Prvo gradska uprava (u kojoj, ako niste znali, sjede Bandićevi ljudi od povjerenja) donese odluku o kažnjavanju onih koji kopaju po smeću. Nakon takve smiješne odluke digne se prašina koja traje nekoliko dana, da bi konačno uslijedio i obrat u kojemu narodni spasitelj (Bandić) priopćava kako on neće dozvoliti da se kažnjava sirotinja i da će se pristupiti izmjeni zakona (kojeg su prije samo nekoliko dana donijeli njegovi ljudi od povjerenja). Mediji odmah prenose vijest s naslovima tipa „Bandić ukida zabranu prekapanja po smeću“ i heroj, zaštitnik siromaha, je još jednom rođen. Naravno nigdje nećete ćuti da je netko iz gradske uprave ostao bez posla ili da je bio kažnjen zbog takvog „propusta“.