Na jednom stranom tv-programu kojega volim zvati programom za zaglupljivanje ide emisija pod nazivom Craft Wars u kojoj je poanta od ničega napraviti nešto i to nešto, uvjetno rečeno, uporabne vrijednosti. Pretpostavlja se da natjecatelji dolaze sa iskustvom, vještinama, znanjima. I iako je natjecateljima dano "nešto", to u pravilu nisu predmeti koji se uobičajeno koriste za izradu takvih stvari i sami bez drugih dodataka ne bi natjecateljima bili od pomoći. Ipak, zato je natjecateljima na raspolaganju i čitav set materijala, od drveta preko tkanine do boja i nekih kerefeka koje nikad u životu nisam vidjela, a koje mogu neograničeno koristiti da bi stvorili ono što žele. Tako je nekako i u političkim kampanjama. U pravilu ne utječeš na to tko će ti biti glavni politički konkurent na određenim izborima, ali u svakom slučaju znaš da u prostoriji do imaš više nego solidnu bazu materijala koju možeš primijeniti na bilo koji dani materijal i za postizanje bilo koje svrhe.
U predizbornom ludilu otpuštaju se kočnice i već znamo da možemo očekivati svakakve zanimljivosti. Ovotjedna Gradonačelnikova me ipak a) razljutila - jer me opalila gdje ne treba, i b) natjerala na akciju i bolje i brže nego što je to ikad uspjelo mojoj ženi.
Predizborna kampanja je praktički gotova, neki čak kažu da je završila i prije nego je započela. Mogao bih se mirne duše složiti s njima, barem kada se radi o dvije vodeće političke opcije. Već od dolaska Jadranke Kosor na čelo Vlade i stranke je bilo jasno kamo sve vodi. Premijer i tada neupitni politički lider je pobjegao ostavljajući zemlju i stranku u rasulu. Nenavikli da sami bilo o čemu odlučuju i, još više, nenavikli da podnesu odgovornost za ono što rade, oni koji su ostali nisu ni radili ništa drugo osim što su se snalazili kako su znali i umjeli. Rezultat toga što je svako od njih vukao na svoju stranu, misleći jedino na to kako se što bolje pozicionirati u vlasti i posebice u stranci, nije ni mogao biti drugačiji. Stanje na gospodarskom planu niti je koga posebno zanimalo niti je itko barem pokušao uraditi da bude bolje. Posljedice dvogodišnjeg odgađanja da se poduzme ono što je potrebno za izlazak iz krize se već duže vrijeme vide ali svu pogubnost toga ćemo osjetiti tek nakon izbora.
Jeste li se nedavno uvrijedili? Možda je netko bešćutan bio grub ili neobazriv, možda je iskorištavao vašu osobnu slabost, zloupotrijebio društvenu nejednakost. Možda je to bilo na mah, možda je bilo smišljeno. Problem je što vrijeđanje uglavnom nije univerzalno, često je i vrlo osobna reakcija koja ovisi o procjeni što je taj netko zapravo želio reći, realnosti odnosno ozbiljnosti rečenog i kontekstu u kojem je rečeno. Rečenica iz naslova bi mogla uvrijediti žene koje smatraju da je valjan stereotip kuhinje kao sramotnog mjesta za modernu osobu a i mačo korisnike iUređaja koji bi se mogli osjetiti naglo i nadasve stereotipno feminiziranima. Ako napravimo reality check, jasno je kako je tvrdnja dovoljno odmaknuta od ikakve realnosti da predstavlja, ovisno o slušatelju, više ili manje duhovitu pošalicu upravo iskorištavajući stereotipe. Tu bi čak mogli raspravljati nije li taj možebitni uvredljivi element u fuknciji šale te bi za nekog tko se zaista i uvrijedi mogli reći kako ne samo da nije shvatio šalu nego i predstavlja dio problema jer ismijani stereotip proglašava realnim.
Predizborna kampanja se zahuktava. Iako se ne trudim detaljno je pratiti, nekim naslovima ili izvučenim naglascima pri «prelistavanju» interneta, teleteksta te prebacivanju TV programa jednostavno se ne može pobjeći. HDZ-ova kampanja me zainteresirala jer se jednim dobrim dijelom oslanja na besmislice, tj. na jurišanje na vjetrenjače i ponekad se pitam kome se to servira?!
Prva vjetrenjača – Čuvajmo Hrvatsku
U ovome sloganu lansiranom na HDZ-ovom skupu u Zagrebu mogao se naslutiti jedan od smjerova kampanje, a recentni događaji su to i potvrdili. Počelo je s izjavama kako se više nikada neće ići u Beograd po savjet, a nastavilo se optužnicama iz Beograda koje su navodno stigle još krajem srpnja, ali su aktivirane tek sada. Raspaljivanju strasti pridružila se i Crkva – biskup Košić pozvao je na prekid diplomatskih odnosa sa Srbijom, a nitko iz HDZ-a ili ministarstva vanjskih poslova nije niti riječju komentirao ovakvo nedopustivo miješanje Crkve u politiku – ovaj puta vanjsku, za razliku od takvih ranijih unutrašnjopolitičkih pokušaja.
Na skupu u Vukovaru premijerka je rekla kako je završetkom pregovora s EU uništen san «crvenih» o velikoj Jugoslaviji.
HDZ-Jaca vrlo je ultimativno naredila predsjedniku RH
vjerovali ili NE?
predsjednik RH - neka šuti (začepi svoju lajavost) prije parlamentarnih izbora
jer
HDZ-Jaca neće dopustiti - crvenu Hrvatsku,
HDZ-Jaca naredila je prepoznavanje sljedećih atributa,
Hrvatska je bila u financijskoj dužničkoj krizi,
Hrvatska je bila u gospodarskoj NE ulagačkoj krizi,
Hrvatska je bila u socijalnoj BEZ posla radničkoj krizi,
Hrvatska je bila u političarskoj anti HDZ krizi,
ALI ALI ALI -
HDZ-Jaca je objavila 2011-09-04, nedjelja
Hrvatska NIJE - više u krizi
Hrvatska uspješno 0,8% - već izlazi iz krize,
HDZ-Jaca u povodu - NOVE Hrvatske BEZ krize - jasno određuje,
NEMA apsolutno potrebe da se u Hrvatskoj smijeni-zamijeni HDZ vladajuća garnitura i inventar,
NEMA apsolutno potrebe da se u Hrvatskoj ukorijeni neka druga vlast, a zašto?
- jer je HDZ vlast dugo na vlasti, a to je NE upitni dokaz da HDZ MORA ostati na vlasti,
NEMA apsolutno potrebe da se u Hrvatskoj instalira SDP vlast, a zašto?
- jer je dokazano da NEMA potrebe da se u Hrvatskoj smijeni-zamijeni HDZ vladajuća garnitura i inventar,
Mada se ignoriranje glavnog političkog protivnika i izravnog konkurenta za fotelju predsjednika vlade u ovoj fazi predizborne kampanje barem na prvi pogled čini smislenim, to nikako ne možemo reći za sve oštrije sukobljavanje s Predsjednikom RH koji nije ni kandidat na izborima a kamoli konkurencija Jadranki Kosor. Osim ako se ne radi o predizbornoj nervozi i posljedičnom joj gubitku samokontrole pa i političkog kompasa, za takvo ponašanje predsjednice vlade i HDZ-a mora postojati drugi, njoj zasigurno jako važan razlog.
Malo je vjerojatno da predizbornu i strategiju svojih javnih nastupa smišlja sama. Prije će biti da je savjetuju najbliži suradnici ili agencija eventualno unajmljena u tu svrhu, no sigurno je, oni čije je savjete i mišljenja prihvatila i u posljednje ih vrijeme primjenjuje u praksi mora da su osobe kojima vjeruje, odnosno oni u koje ima potpuno povjerenje. Da li su to baš oni koje nam sugerira tjednik Nacional ili se radi o drugima, za potrebe ovoga teksta je nevažno. Važnije je pozabaviti se svrhom takvog ponašanja i mogućim posljedicama ne samo na izborni rezultat već i politički opstanak Jadranke Kosor.
Odavno nije tajna da je Internet vrlo pogodno mjesto za vođenje političkih, dakako i predizbornih kampanja. Kada k tomu već postoje specijalizirane stranice poput ove, samo politički diletant ih ne bi pokušao iskoristiti i što bolje ih uklopiti u kampanju koju vodi. Stranice Pollitike.com su korištene u tu svrhu gotovo cijelo vrijeme svog postojanja pa je očekivati da će i ubuduće nalaziti svoje mjesto u komunikaciji političkih takmaca s građanima.
Ono što razlikuje Pollitiku.com od za to specijaliziranih stranačkih i još relativno rijetkih stranica za pisanje bloga etabliranih političara je činjenica da joj doista može pristupiti svatko, da nema nijednog vida cenzure sadržaja i da nijedna politička opcija ne uživa bilo kakav vid zaštite od za nju neugodnih pitanja i(li) napada konkurencije. Zbog toga bi svi oni koji su ovdje već počeli ili tek namjeravaju povesti vlastite predizborne kampanje morali voditi računa o nekoliko vrlo bitnih stvari.
Dok sve buja i cvjeta u državi koju HDZ vodi u svijetlu budućnost, dok nam Premijerka prodaje iluzije i skida prljavštinu plješčući i s pjesmom zvončićima, ne postoji dnevnik u kome se drvljem i kamenjem ne udara na vladajuće i opoziciju. Prvi su bahati, korumpirani …, drugi su nesposobni, tromi … Samo oni su svemu krivi?!
Rijetko je naći razložan tekst u kome stoji da se političko ponašanje elita odvija u definiranom okruženju društva u kome se zapravo ne zna što je dobro a što loše, gdje su sudije takve kakvi jesu, policija i mediji kao i sve drugo prvenstveno uspostavljeno i danas tek malo promjenjeno od kriterija državotvornosti, domoljubstva, bogoljubstva i hdzljubstva, te idolopoklonstva vođi i malim vođama a to sve tako od vrha države do zadnje od braniteljskih udruga ili seljačke radne zadruge,.
Temelj demokratskog društva su građani a ne političke elite . Kada Jadranka Kosor pred svojim velikim ogledalom govori tko je najljepši i najpametniji zna ona da pred stotinama tisuća malih ogledala diljem zemlje pored njene lijepe i pametne slike ima i odraz tih tisuća njenih lijepih (poput Milinovića) i pametnih (poput Kirina) političkih klonova.
Mnogi od nas, ja među njima, smatraju da ova vlast više nije legitimna i da bi izbori bili rješenje.
U predizbornoj kampanji je Ivo josipović počinio pet velikih grešaka:
1. Njegov odlazak u Hercegovinu - potpuno besmislen potez, jer on ne može napraviti bilo kavu gestu, a da bi mu se to honoriralo nekim značajnijim brojem glasove. To ne bi išlo, baš ni kad bi se javno izjasnio kao ustaša, zato jer ima većih ustaša od njega i to onih koji to nisu od jučer, onih koji su ustaštvo usisali s majčinim mlijekom.
2. Podilaženje braniteljskoj populaciji - besmisleno, pogotovo u svjetlu činjenice da će se, želi li se Hrvatska održati kao država, toj populaciji morati kresati prava i privilegije, privukao je vrlo malo glasova, mogao je i bez toga.
3. Izbjegavanje imenovati Bandića korumpširanim poltičarem - ili on ne zna da korupcija nije vezana isključivo na materijalnu dobit ili podmićivanje već kroz kupovinu privrženika sinekurnim dobro plaćenim radnim mjestima ili progledavanjem kroz prste i uzimanjem u zaštitu suradnika uhvaćenih u prekršajima, radi kojih bi morali letjeti sa svojih radnih mjesta. A nisu.
4. Izbjegavanje isticanja antifašističkih temelja hrvatske državnosti - distanciranjem i osudom svih pojava neoustaštva.
