Prošlo je tri tjedna od izbijanja u javnost "slučaja male Jagode". Tada sam promislio dan i pol, pa onda reagirao, ovdje objavljeno kao dnevnik Moralna panika: Kako ste postali dio mahnite rulje, željne krvi. Otvorio sam i facebook grupu Protiv moralne panike: slučaj male Jagode, koja trenutno ima 249 članova - očekivao sam manje!
Promišljao sam i dalje, pregledavao ponovo sve informacije. I mislim i sad, da je moja prva reakcija bila ispravna. Zato sam danas poslao ovaj zahtjev Novinarskom vijeću časti. Podugačak je, ali prenosim ga cjelovitog, neka kao dokument bude dostupan javnosti.
UB ZO-IP-10-03/1
Zagreb, 1. ožujka 2010.
- Hrvatsko novinarsko društvo
- Novinarsko vijeće časti
Predmet: Zahtjev za provedbu postupka
U skladu s člankom 41, st. 2 Statuta HND podnosim Novinarskom vijeću časti
ZAHTJEV ZA PROVEDBU POSTUPKA
Ovo sam počeo pisati kao komentar uz dnevnik A gdje je pravda za Jagodu?, ali kako je opsegom dugo, a tema vrlo važna, odlučio sam objaviti kao poseban dnevnik.
Čitajući danas niz tekstova u jutarnjem, plasirane kao vijest dana (vidi: Pomozite i vi maloj Jagodi...), poplavu bjesomučni komentara na raznim sajtovima te s druge strane presudu Vrhovnog suda o kojoj je riječ, koju je ovdje prenijela griotta, zaključujem da je moja prvotna sumnjičavost bila opravdana: riječ je o masovnoj histeriji, zasnovanoj na moralnoj panici ("Moral panics": ima niz literature na tu temu - dajem link na jedan prikaz na hrvatskom).
Kao prvo, željela bih definirati pojam žuto novinarstvo.
"Žuto novinarstvo" je opisni pojam za novinarstvo koje predstavlja skandalizam, senzacionalizam, ili druge neetičke ili neprofesionalne postupke medijskih organizacija ili novinara. (en.wikipedia.org)
"Žuto novinarstvo" je senzacionalističko novinarstvo. (wordnet.princeton.edu)
"Žuto novinarstvo" je, ukratko opisano, pristrano mišljenje maskirano kao objektivna činjenica. (library.thinkquest.org)
"Žuto novinarstvo" je korištenje groznih sadržaja i senzacionalizma u izdavaštvu novina, kako bi se privukli čitatelji i povećao promet. (www.britannica.com)
"Žuto novinarstvo" je termin koji se odnosi na grozna izdanja koja ističu senzacionalističku stranu vijesti. (www.u-s-history.com)
"Žuto novinarstvo", općenito, je termin koji se odnosi na agresivno, grozno i neodgovorno novinarstvo. (www.u-s-history.com)
"Žuto novinarstvo" je senzacionalističko i često namjerno nepouzdano izvješćivanje. (reinvent.k12.wv.us)
Ova mala zemlja, ogromnih, a neiskorištenih potencijala, postala je nakaradna, da nakaradnija ne može biti. Kako god ga tko zvao, ali mislim da u njoj stoluje sam vrag himself.
Čitam danas Jutarnji i ne mogu se oteti tom dojmu.
Očajna majka kaže: Dok god dišem tražit ću ubojicu!
Na Ribnjaku joj ubili sina. Boc nožem, pomislio bi naivac. Sudionika je bilo puno, pa se ne zna tko je to učinio. Potencijalni izvršitelj pušten je na slobodu. I sam je bio iznenađen tim puštanjem, jer se već pomirio sa sudbinom da će odležati kaznu. Pravosuđe kaže da ne zna tko je ubojica. Trojica su imali noževe, kod nijednog nije nađen nož. I sve ok. Nisu nikog osudili. Dečko se vjerojatno sam ubio bockom nožem. Da, prema hrvatskom pravosuđu to je najvjerojatnije bilo samoubojstvo. Jer se ništa drugo iz tog suđenja ne da iščitati.
Čovjek bi mogao povjerovati u priču da nema ubojice ili da se ne zna tko je to učinio, da se radilo o jednom bocu u tučnjavi, baš u nezgodno mjesto, nekakvu arteriju ili što takvo, pa nije bilo spasa. Eto, bila tučnjava, pa se nije vidjelo tko je to učinio.
Na redu je bila objava pod drugim nazivom, ali ovo mantranje bez nepoznavanja abecede društvenog sustava je neizdrživo. O čemu se radi; govori se naši predstavnici u Saboru, u skupštini u vijeću, u Ustavnom sudu, u nadzornom odboru - zapamtite već jednom, nisu naši. Kak nisu naši, e pa tak - nemaju ni legalitet ni legitimitet da budu naši.
Prošlo je više od godina dana od ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, događaja koji su bili povod za brze smjene tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Njih su, prema tadašnjim medijskim navodima zamijenili sposobni "nestranački profesionalci" Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.
Sama smjena je obavljena vrlo brzo, na hokejaški način, uz medijske pokude smijenjenima i panegirike za nove ministre. Samim smjenama su prethodila navedena ubojstva koja su u medijima naširoko i nadugo eksploatirana s naglaskom na nesposobnosti prethodnih ministara da riješe stanje u svojim resorima i poboljšaju osjećaj opće i pravne sigurnosti građana.
Prosječan čitatelj tiska mogao je i prije tih događaja uočiti medijsku baražu na neke od tih ministara koje su optuživali i smatrali ih posredno odgovornim za sve događaje koji su se do tada događali, od premlaćivanja novinara, pljački banaka, kladionica, pojedinačnih ubojstava,te korumpiranog i nesposobnog sudstva, kao da su oni jedini i sami odgovorni za to il kao da je svijet počeo od njih.
Možda je došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale, protrljamo okice i pogledamo oko sebe. To što se vidi je tmurno, crno, ma tamno crno. Za krizu koja nas razara uglavnom optužujemo gospodarstvenike. Od radnika preko menadžera pa do odgovornih u vladi. Optužbe su uglavnom opravdane.
Međutim, postoje indirektni krivci. Policija, pravosuđe, financijske inspekcije i državno odvjetništvo. Oni moraju gospodarstvu omogućiti poslovanje prema zakonima.
Posao policije, državnog odvjetništva i financijskih inspekcija obavljaju "zviždači", novinari blogeri i ostali amateri. Profesionalci za tu vrstu posla, policija i odvjetništvo, uglavnom nakon otkrivanje nepravilnosti "utrče" u predmet, osumnjičenim omoguće uništenje dokaza i onemoguće javnosti pristup novim informacijama. S vremenom se predmet zagubi u ladicama ili se razvodni pa takav nema osnova za pokretanje postupka. Krivci za nepravilnosti budu nagrađeni i napreduju u karijeri. U svakom trenutku ti nagrađeni kriminalci mogu a i ponekad podižu tužbe protiv onih koji su se drznuli ukazati na kriminal što su biseri odradili.
Jučer je konačno i do glavne informativne emisije Nove TV došao slučaj Damira Fintića, vlasnika portala vukovarac.net koji je pravomočno osuđen za klevetu koju on nije počinio i zbog čega će odležati u zatvoru. Time je naš azemlja postala lider među europskim zemljama kad se radi o represiji nad novinarima i zatvaranjima istih, što će nam i te kako pomoći u pristupnim pregovorima s EU.
Ustavom Republike Hrvatske određeno je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Iako je samostalnost i neovisnost sudstva također zajamčena Ustavom, s vremena na vrijeme javljaju se zamjerke da suci nisu samostalni niti neovisni, i to ponajviše radi političkih prilika i zahtjeva te u manjoj mjeri pritiska javnosti. Kao naličje izdvojenosti sudstva iz zakonodavne i izvršne vlasti i jamstava samostalnosti i neovisnosti, također se kao ustavna kategorija javlja i dužnost sudske vlasti da osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, odnosno da ostvari postulat jednakosti svih pred zakonom. Iz takvog ustavnog određenja građanstvo crpi legitimitet da od sudstva zahtijeva suđenje koje je u prvom redu pravedno, a zatim i pravovremeno (što je uostalom zaštićeno i Europskom konvencijom o ljudskim pravima te potvrđeno i osnaženo odlukama Europskog suda koje su u tim pogledima postavile određene pravne standarde).
Znam da mi Mrak poriče epitet blogera, ali kad zdravoseljački zaključim da osoba koja je napisala barem jedan članak na blog servisu ima pravo na taj naziv, onda si uzurpiram pravo na obavještavanje kolega na ovome servisu da je po prvi put u dva desetljeća demonokracije jedan od njih, jedan od vas, jedan od nas, kažnjen zatvorskom kaznom (što i nije suviše bitna stvar), te da prvi, ali sigurno ne i posljednji među vama/nama - zaista odlazim u zatvor (što je ipak pretpostavljam novina)...
Ne obraćam se zato vama kojima se nešto ovakvo desiti ne može, već vama koji ovu činjenicu doživljavate kao latentnu opasnost nad svakim ljudskim stvorom što se na internetu izražava, te želite i možete proširiti internetskim bespućima spoznaju da se u Hrvatskoj zbog izražavanja na blogu negativnih vrijednosnih sudova o političkoj osobi na vlasti i s vrha političke piramide, zaista ide u zatvor.
Neovisni, ali ne i neutralni