pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

vlada je saboru podnijela izvješće o provedbi zakona o pravu na pristup informacijama u kojem pišu neki statistički podaci o tome koliko je zahtijeva upućeno, a na koliko je njih odgovoreno, ali u kojem se ne kaže apsolutno ništa o tome koliko je u stvari unaprijeđen odnos između građana i državnih institucija i je li uopće unaprijeđen. sastavljen kao suma izvješća koje su sama tijela dostavila vladi, izvješće nije kritičan prikaz stvarnoga stanja, nego mu je zadaća stvaranja iluzije kako se zakon provodi na najbolji mogući način i kako je sve upravo idelno.
važan je ovaj zakon donesen potkraj 2003. godine. važan za demokratske procese koje neprestano treba jačati i važan za građane koji su imali pravo nadati se da više neće biti tek mali i beznačajni objekti, potpuno nezamjetni u usporedbi s ogromnim i moćnim državnim aparatom, nego njihov odnos postaje takav da građanin ima pravo tražiti sve informacije koje ga zanimaju, a tijelo javne vlasti mu te informacije mora dostaviti, bez obzira koliko to neugodno bilo za čelnika toga tijela.

Negdje 2001. ili tako negdje otprilike, Vlada RH je na svojoj (redizajniranoj) web stranici počela objavljivati tekstove svih akata o kojima raspravlja na svojim sjednicama. Tako smo svi mogli vidjeti i bez filtera medija o čemu Vlada točno raspravlja.

Lijepo se otišlo na sjednice Vlade i tamo lijepo svi .pdf-ovi.

U međuvremenu, 2003. je donesen Zakon o pravu na pristup informacijama gdje je lijepo utvrđeno da javnost ima pravo znati.