pravo na informaciju

Skandalozno zataskavanje fijaska poljoprivredne politike

Zelim s vama podijeliti nesto sto me jako uznemirilo. Za ovu priču sam znao i prije ali mislim da ljudi nisu upoznati s ovim alarmantnim cinjenicama. Radi se naime o tekstu koji je objavljen u 'Hrvatskoj reviji' ( autori Miroslav Kovač i Branko Salaj )a koji govori o fijasku i potpuno pogresno provođenoj politici u hrvatskom govedarstvu, koji nas je sve do sada jako puno koštao, a i podosta govori o načinu na koji se vodi resor koji je jedan od stupova svakog drustva, a to je poljoprivreda.
Tekst svakako zaslužuje da ga pročitate (malo je duži ali se isplati). No ono sto jos vise uznemirava jest cinjenica da je autoru bilo jednostavno zabranjeno (!!) da o tom tekstu i toj temi govori siroj javnosti preko TV.
Cijeli slučaj i sporni tekst u cijelosti prenosim s bloga http://agropolitika.blog.hr/ jer je tamo najzornije prikazano.

ZABRANJENA INFORMACIJA

Mr. sc. KOVAČU ZABRANJENO SUDJELOVANJE U «Plodovima zemlje» DA NE IZNOSI PODATKE IZ SVOG TEKSTA «Hrvatsko govedarstvo na kobnom raskršću»

DRŽAVA TO SAM JA I DEMOKRACIJA

Izreka francuskog kralja Louis XIV – 'Država to sam ja' (L'etat c'est
moi) se je naveliko počela primjenjivati na ovim hrvatskim prostorima
od sredine 20. stoljeća naovamo. Dok u je demokratskim državama svijeta potpuno normalna stvar da političari s narodne strane doživljavaju kritiku za svoj rad što u nekim slučajevima dovodi čak i do pada nekih političara, na hrvatskim prostorima se svaka takva kritika doživljava kao rušenje države. Ovih dana su se hrvatski narod i političari učili demokraciji. Demokracija nije samo slobodno glasovanje već je i pravo na vlastito mišljenje i pravo na da se ono otvoreno kaže.
Političari, svi oni koji su na vlasti i rukovodećim položajima ako se drže demokracije trebali bi saslušati nečije mišljenje koliko god im se ne sviđa.
U petak, 05.12.08. je na trgovima većih gradova širom Hrvatske organizirani prosvjed pod nazivom 'Stegnite vi remen bando lopovska'.

Zakon šutnje

Ivo Čović, novi predsjednik uprave zg holdinga danas se pozvao na poslovnu tajnu kada je u pitanju poslovanje trgovačkog društva.
Ova izjava je točna ako se uzme u obzir da je holding registriran kao društvo s ograničenom odgovornošću, a kojeg je osnovao Grad zagreb, tj. građani grada Zagreba. Međutim, to je najveća podvala i prevara građana.
I što sada? Što nam to Čović poručuje? Da zagrepčani ne smiju znati kuda se odlijeva njihov novac od naplate komunalnih i ostalih usluga koje naplaćuju, i dodatno od prireza i poreza koji mu Grad ubacuje u kasicu, a koji bi se trebali trošiti transparentno za unaprjeđenje kvalitete života u gradu, ili možda tko i kada je počinio kriminal u poslovanju, pa ga se treba sačuvati od sankcija za učinjene grijehe?

Imaju li građani bilo koje lokalne zajednice, pa tako i Zagreba, pravo na informaciju koja im pripada kada su u pitanju javne usluge i gradski proračun?

Kojim to djelatnostima, osim naplate parkiranja i grobnih mjesta, holding privređuje osim što troši i u kontinuitetu se zadužuje? Ova smišljena prevara građana odvija se u okvirima zakonskih propisa i sve je legalno, ali ne i ODGOVORNO.

Sloboda govora i pravo na informaciju

O dogadajima vezanim za uhicenje gospodina Peratovica se vec podosta pisalo, tesko je jos nesto dodati. Bojim se da ovo sto se njemu dogodilo nije presedan i da je posrijedi bila hotimicna namjera da se ovaj cin zastrasivanja odrazi kako na njega samog, tako i na svakog kome bi palo na pamet objaviti ikakvu kompromitirajucu informaciju koja se odnosi na odredene ljude koji su u moci sprijeciti da se dozna istina o njima - ili o odredenim interesnim skupinama. Zaboravlja se da ovo vise nije doba kontroliranih medija - barem ne u mjeri kako se to prije cinilo, i ne za odredene grupe ljudi koji su sposobni prikupiti cinjenice i u odredenoj mjeri usporedbom raspolozivih podataka slobodno prosudivati na osnovu njih. Internet je dakle posast koja prijeti ! Medutim prisutna je stalna opasnost ugroze slobode govora i ogranicavanja informacija.
Sto nam kazuju iskustva drugih "razvijenijih" digitalnih i inih demokracija ? Evo jedan primjer kako to rade Ameri.

Syndicate content