.
Ljudi u suvremenom (zapadnom) svijetu vole „misliti“ (misliti je kurac znati) kako je jedan od najvećih dosega suvremene „demokracije“ i „pravno uređenih“ društava jedan (doboko nenormalan) postulat koji glasi: „svi su pred zakonom jednaki“. I ministar, i premijer, i sudac, i klošar koji pije pivo u parkiću, i kamiondžija, i ribar, i vojnik i policajac – svi smo „mi“ jednaki pred zakonom. Ako običan šljaker pregazi pješaka vozeći pijan, i ako to napravi i premijer – i jedan i drugi idu na sud, i oba će vjerovatno završiti u zatvoru zbog svog zločina.
To se smatra velikim civilizacijskim dosegom, velikim uspjehom, i vrlinom tzv. zapadnih demokracija.
Pustimo pritom u stranu što je ta izjava, tj. ta formula: jednakost pred zakonom“ utopija, tj. idealtip, fantazija koja je neostvariva u potpunosti.
Štoviše, pođimo od radne hipoteze da svi zaista jesu jednaki pred zakonom, i da svi zaista imaju „isti tretman“. Formalno dakle, to je tako - svi smo jednaki u očima zakona.
Postoji velika mogućnost da svi oni koji misle kako je „jednakost“ pred zakonom normalna i poželjna pate od retardacije.
Čuli smo pravorijek: 22 mjeseca uvjetno, rok kušnje 3 godine, sudske troškove od 2 milijuna forinti plaća Radimir Čačić koji je prihvatio sudsku presudu.
Možda nisam najpogodnija osoba koja bi se trebala javiti dnevnikom na tu temu, ali kako me neki drže "čačićologom", evo samo nekoliko prvih dojmova
Prvo, dogodio se presedan na hrvatskim televizijama - da je jedan sudski proces, zapravo, završni dio prenošen na privatnom TV kanalu: TV NOVA učinila je to, i mislim da zaslužuje čestitke zbog toga, mada ako to postane raširena praksa imat žemo ubuduće uživo sapunice, što pak i nije dobro za odgoj gledatelja.
Dakle, ipak je R.Čačić KRIV, presuda nije pravomoćna, no kako ju je prihvatio, zapravo je priznao i krivnju i pravne konzekvence presude.
Da kojim slučajem nije bilo zakazan Gay Pride u Splitu vjerojatno nikada ne bismo saznali koliko je to zapravo važna stvar u našim životima!? Kako je naime već danima ta „parada“ udarna vijest u gotovo svim medijima za očekivati je valjda da o uspješnosti iste ovisi cijela turistička sezona, ili u najmanju ruku stopa ozbiljnog rasta usahle industrijske proizvodnje. U cijeloj ovoj strci oko navedene parade ili Gay Pride nama penzićima, što zbog godina, a što zbog nedovoljnog poznavanja „materije“ (nemojte zamjeriti), baš i nije jasno da li će navedeni u povorci, svi ili samo dio njih, hodati okolo gologuzi ili u nekoj drugoj prigodnoj „uniformi“, možda onako šareno kako se znaju skockati sindikalne povorke.
Činjenica: vukovarski branitelji su odustali od 'braniteljske liste' i odlučili su se pridružiti HDZ-ovoj listi za izbore za gradsko vijeće grada Vukovara. Ovim dnevnikom želim odgovoriti na sljedeće pitanje: zašto?
Teza: zbog osobnih sinektura u jednom dijelu, te zbog predrasuda u drugom.
Metodološki uvod
Prvi problem u pristupu bilo kojoj temi je stupanj obavještenosti. Drugi problem je stupanj objektivnosti. Ono što je potrebno učiniti ukoliko nam je na pameti bilo koji plemeniti cilj kojemu je krajnja rezultanta što istinitija interpretacija onoga o čemu se želi nešto zaključiti jest: inzistirajući na činjenicama te činjenice analizirati hladne glave. Naravno, sada se postavlja pitanje: što je to činjenica? U rječniku hrvatskog jezika (Anić, 2007.) stoji: 'ono što je iskustvom potvrđeno da postoji ili da se događa.' Ako je činjenicma presudno iskustvo, to su slabe činjenice. Ali ne i nevažne. Međutim, ono što činjenicama ne ide u prilog jest - također činjenica ali ovaj put znanstvena - to da je naše iskustvo pod presudnim utjecajem psihologije.
U Srbiji se već deset godina vodi sudski spor između Države i obitelji Slobodana Miloševića oko kuće koju je ovaj pod vrlo povoljnim uvjetima otkupio dok je još bio na vlasti. Radi se o kući koja je, istina, bila u lošem stanju ali je u rezidencijalnoj zoni na Dedinju pa već samo zemljište vrijedi mnogo. Uglavnom, tvrdi se da ju je Milošević otkupio za samo oko 9.500,00DEM dok je stvarna tržišna vrijednost bila daleko veća, procjenjuje se oko 10 milijuna €.
U srpskom Ministarstvu pravosuđa smatraju da bi poništenje kupoprodajnog ugovora predstavljalo zadovoljenje Pravde jer je vrijedna nekretnina otkupljena za bagatelu. Za pozdraviti je što se ne opterećuju činjenicom da je kupac bio tada najmoćniji srpski političar.
U Hrvatskoj se tijekom posljednjih dvadesetak godina također zadovoljavalo stambene potrebe (i prohtjeve) političara od kojih su tri slučaja bila pod posebnom paskom javnosti, valjda zato što se također radilo o najmoćnijima.
ZOR
Vlada je u svojim izjavama za promjene Zakona o radu u kojima se određuje da će kolektivni ugovori vrijediti određeni rok i da se neće moći u nedogled automatski produljivati dijelom i rekla istinu. Istina je da promjene zakonane znače smanjivanje prvava radnicima.
Ali nije rekla onu drugu bitniju stvar, a ta je da je promjena ZOR-a u svojoj biti TEMELJ za smanjenja prava radnicima, pogotovo onima zaposlenima u javnom sektoru, u budućnosti prilikom sklapanja novih kolektivnih ugovora koji će se sklapati kad postojeći isteknu.
To i jest bit cijele promjene zakona, stvoriti temelje za buduća smanjenja prava i plaća radnicima. Pa ne mislite valjda da oni to rade da bi radnicima omogućili više prava i bolje plaće. Takve promjene bi se prihvatile i dogodile i bez mijenjenja zakona.
Kad ograniče trajanje zakona onda u novim pregovorima mogu razjedinjavanjem sindikata, potkupljivanjem, muljažama, ucjenama i drugim prevarama lagano smanjivati prava radnika.
7. Kako utvrditi je li pravo povrijeđeno?
Pravo ne može biti povrijeđeno osim fizičkom silom ili prijetnjom fizičke sile. Čovjek ne može drugoga lišiti njegovih prava bez uporabe fizičke sile. Kad god je čovjek prisiljen na nešto bez svojeg slobodnog, individualnog, osobnog, dobrovoljnog pristanka, njegovo je pravo povrijeđeno.
Prema tome, možemo povući jasnu, objektivnu crtu između prava jednog i drugog čovjeka. Ovo je objektivna podjela, nije predmet razlike mišljenja, odluke većine, niti arbitrarne odluke društva. Nijedan čovjek nema pravo incirati uporabu sile protiv drugog čovjeka.
Praktično pravilo ponašanja u slobodnome društvu, individualističkome društvu (jer sloboda nije kolektivna kategorija) je jednostavno: ne možeš očekivati, ili zahtijevati bilo kakvu akciju od drugoga, osim kroz njegov dobrovoljni pristanak.
Uvjeren sam da je HOTO grupa podmazala projekt Varšavska na više desetaka mjesta i da sve te službe koje su izdale"uredne" papire neće odustati od tog stava i držat će se iste priče do kraja. Tako da su djelovanja bez masovnih prosvjeda, tipa onih za ono smeće od radia 101 i bez pristojne količine, u najmanju ruku, granitnih kocki, izgubljen rat.
Nego, ajmo se osvrnit na početak priče. U komentarima nekih prošlih dnevnika na početku prosvjeda za Varšavsku sam uvjeravao pollitičare da je največi krivac za problem Varšavske zagrebačka skupština. Iz razloga što oni donose GUP, pa tek onda Ministarstva, Dropulićka i ostali paraziti ove države ukljućujći začetnike Bandića i ekipu.
Danas imamo situaciju da se sadašnji predsjednik gradske skupštine esdepeovac Boris Šprem (hoštapler kao i svi) pokušava umanjiti štetu za svoju interesnu organizaciju zvanu SDP time što nas ide radit idiotima i uvjerava nas da je jako bitno što nitko od tih 10 esdepeovaca koji su glasali za GUP nije više član stranke. No jeli baš tako sve crno-bijelo?
http://www.jutarnji.hr/nisam-razmisljala-o-posljedicama--zeljela-sam-da-...
Ponukana čitanjem ovog članka, odlučila sam napisati ovaj dnevnik, iako bi možda bilo pravednije reći, da sam prikupila različite materijale koje ovdje predstavljam i da je moj doprinos osim uloženog truda, zanemariv. Iz odabira sam citirala neke dijelove, ponajviše jer su materijali opsežni i da bolje prezentiram različitost stavova, ispod svakog citiranog materijala, nalazi se i link na citirano za one koji imaju vremena i volje pročitati sve. Vjerujem da je to jedno ozbiljno i podosta 'vruće' pitanje oko kojeg se lome koplja struke, vjerskih zajednica, zakonske regulative i mišljenja pojedinaca.
Ovo je prevršilo svaku mjeru!
