pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dubrovnik je opet u šoku.

Dva događaja, dva sudska procesa, oba izvan Dubrovnika i granica Hrvatske, ponovo su uzbudila duhove u gradu podno Srđa. Jedan s drugim nemaju nikakve veze, ali vremenska koincidencija izricanja presuda i nehotice navode na usporedbu. A ona dodatno konsternira javnost.

Pravda je spora ali dostižna, stara je izreka za kojom se poseže u trenucima nezadovoljstva kad raskorak između prava i pravde 'bode oči' i 'para uši'. U ovoj situaciji ni to ne pomaže. Prije bi se moglo reći: Nije pravda toliko spora, koliko je nedostižna! Uza svu konsternaciju koju ovakva sintagma nosi.

Oslobađajuća presuda po svim točkama za Rahima Admija i osuđujuća za prethodno osuđivanog Mirka Norca na temelju zapovjedne odgovornosti za zločine počinjene u hrvatskoj ofenzivi i naknadnom povlačenju iz srpske enklave sela davne 1993. pod imenom "Operacija Medački džep" još uvijek lagano trese institucionalni sustav, medije, pravosuđe i javnost. Doduše, ovog puta ponovna osuda Norca nije izazvala demonstracije veterana i nacionalista. Hrvatski sud drugi je put bez previše profesionalnih i vanpravnih problema osudio visoko pozicioniranog zapovjednika HV-a za njegov neuspjeh u kontroliranju trupa koje su pod njegovom efektivnom kontrolom i/ili direktno počinjenje zločina. Presuda zapovjedniku ne znači nužno da je zločine zapovjedio jer je zapovijedanje zločina oblik individualne odgovornosti i činjenja. Za nju vijeće nije našlo dokaza. Zapovjedna odgovornost, primjenjena u slučaju Medački džep, je upravo suprotno: odgovornost za nečinjenje odnosno neispunjenje obveze koja jasno stoji u I Protokolu Ženevskim konvencijama. No taj Protokol se tiče međunarodnih sukoba, a Medački džep je bio primjer internog sukoba pa je bilo oportunije primjeniti domaće pravo (da je slučaj na međunarodnom sudu, moglo bi se primjeniti običajno pravo čime bi se zaobišao taj problem). Zapovjednik koji je znao ili morao znati da njemu podređeni nad kojima ima efikasnu kontrolu čine ili će počiniti zločine obvezan je poduzeti nužne i razumne mjere da zločine spriječi ili kazni. Podbaci li u ovoj zadaći, zapovjednik može biti odgovoran za zločine neposrednih počinitelja. Osuđivanje zapovjednika ne sprečava procesuiranje neposrednih počinitelja, ali daleko adekvatnije atribuira odgovornost za masovni zločin koji se ostvaruje potporom sustava.

DORH će se navodno koncentrirati na neposredne počinitelje iz slučaja Medak čija su imena sad formalno isplivala u javnu domenu zbog javnosti suđenja pa se od toga ne može pobjeći (ali još uvijek nisu naglašena u medijima i poznata javnosti, uz iznimke kao što su Velibor Šalaja, Ivica Rožić i Toni Stelinović - o Rožiću je svojevremeno pisao Feral). Makar je usmjeravanje napora prema "bazi zločina" (crime-base) vrijedno pohvale, progon međunarodnih kaznenih djela puno je efikasniji ako se zahvati zapovjednike koji su ključni za sistematski kriminalitet u ratu ili miru prema ratnim zarobljenicima/ranjenicima/itd ili civilima. Stoga je daleko zanimljivije stidljivo šuškanje o istrazi o ulozi Mladena Markača, glavnog zapovjednika Specijalne policije (propagandni amaterski YouTube clip) koja je bila dio MUP-a i Željka Sačića, zapovjednika u Specijalnoj policiji i današnjeg predsjednika Udruženja specijalne policije. Uz jedinice HV-a, jedinice Specijalne policije sustavno se pojavljuju kao počinitelji zločina u slučajevima čija je istraga ili predraspravni postupak vođen na Tribunalu u Hagu. Vojna struktura nije bila jedina koja je čini se sudjelovala u zločinima, MUP je bio podjednako inolviran. No čim je u pitanju Hag, svaki wannabe novinar će tome dodati par kila teorije zavjere i napraviti konspirativni medijski spin prilog osiromašen jeftinim političkim metaforama i žurnalističkim teatrom potpuno neprikladnim za izvještavanje o ozbiljnim temama kakvi su ratni zločini. Umjesto da je kao poveznicu istaknula Specijalnu policiju, Ivana Petrović slučaj Oluja i Medački džep povezala je u SouthParkovskom stilu - everybody, blame Canada!

Željko Sačić djeluje kao da je u panici i plasira teorije zavjere, tvrdeći između ostalog da hrvatsko pravosuđe odrađuje "prljavi posao Tribunala". Ima li hrvatsko pravosuđe muda odnosno snage pozabaviti se slučajem Medački džep i hoće li organi progona konačno preuzeti inicijativu u dokidanju (višegodišnje) nekažnjivosti za teške povrede međunarodnog prava i zločine koji ugrožavaju cijelo čovječanstvo?

Dobio sam elektronskom postom pismo koje objavljujem u cijelosti, bez mog komentara.
Dr. Davor Vidas: OTVORENO PISMO HRVATSKIM POLITICARIMA

Nije problem ”ZERP ili EU” – nego bjanko zalog Jadrana

U Hrvatskom ce saboru Zašticeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske u
Jadranskome moru sada biti povjeren na još jedno, u samo cetiri i pol godine vec
cetvrto po redu odlucivanje hrvatskim politicarima.
Sadašnji prevladavajuci stav hrvatskih politicara o tome da se Hrvatska našla pred
izborom ”ZERP ili EU” – pri cemu zato onda treba izabrati EU – jest pristajanje na
lažnu dilemu dalekosežno štetnu po dugorocne hrvatske interese.
Pri tome je tvrdnja da je ZERP kocnica u pregovorima za clanstvo u EU tek zamjena
teza, jer te pregovore ne otežava primjena medunarodnog prava, nego nasuprot
tome – nelegitimni interesi koji tu primjenu žele onemoguciti.
Sigurno je da buducnost Hrvatske jest u Europskoj uniji, ali ona to nece osigurati
odustajanjem od primjene svojih prava na moru. Nedvojbeno je tek da ce Hrvatska
na taj nacin bitno oslabiti svoj položaj na Jadranu, a da za uzvrat nema nikakvih

naučili smo letjeti kao ptice, roniti kao ribe, ali nismo naučili umijeće da živimo kao braća.
martin luther king

o socijalnoj pravdi ne možemo govoriti a da ne spominjemo ljudska prava. ljudska prava su temeljni standardi koje država treba garantirati svakom pojedincu. standardi ljudskih prava određuju što vlade moraju napraviti za svoje građane, a također i ono što NE SMIJU učiniti svojim građanima. kada se kaže da svaka osoba ima ljudska prava, time se kaže i da svaka osoba ima dužnosti poštivati prava drugih.

povijest ljudskih prava predstavlja trajnu borbu za slobodu i jednakost. ljudska prava se ne mogu kupiti, zaraditi ili naslijediti-ona su neotuđiva i nitko nema pravo drugoga lišiti prava iz bilo kojeg razloga.

prava čovjeka proizlaze iz ljudskih potreba-bioloških, socijalnih, kulturnih i dr., a dijele se u tri kategorije:

1. građanska i politička prava (koja su usmjerena na slobodu, pravo na život i sigurnost)
2. ekonomska i socijalna prava (koja se odnose na pravo na rad, obrazovanje, hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu)

Mogli bismo biti vodeće europsko i svjetsko turističko odredište, ali nećemo jer…

- Što će nama čisto more? Bolje je i isplativije izgraditi u tom morskom plavetnilu prljave megaluke za istovar-utovar robe, a dobrodošli su i naftni tankeri.
- Čemu ulagati u nove hotelske sadržaje i hotele same? Dovraga, pa fasade još uvijek drže!
- Zarađivati od turizma je u redu ako imaš što ponuditi, ali zar nisu svi ti ljudi došli na odmor, a ne u šoping!? Neka si sami nose za jest i pit, kako Poljaci mogu.
- Zašto biti ljubazan prema strancima kad ih ionako na godinu više nećemo vidjeti!?