pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Naslov je odlične kolumne Marijane Grbeše iz Večernjeg lista koju prenosim u cijelosti jer je važna zbog svega o čemu pričamo na pollitici.
Tri tjedna predizborne kampanje pokazala su da u Hrvatskoj još u mnogočemu vlada luda kuća. To se ponajprije odnosi na nejasna pravila izborne igre koju je obilježilo nekontrolirano trošenje novca, bunkeriranje televizijskih oglasa te informacijski cirkus iz kojega su se izvukli samo najstrpljiviji. Posljedica je to labave regulacije izbornih kampanja koja se svodi tek na nekoliko šturih zakonskih odredaba te arbitrarne i sasvim nejasne odluke Etičkog povjerenstva.
Za razliku od nas, zapadne demokracije vrlo precizno definiraju svoja pravila igre. Ponajprije, one zakonskom regulacijom pokušavaju kontrolirati moć novca u kampanji, svaka u skladu s vlastitom tradicijom i političkom kulturom. Amerika tako nastoji pojačati transparentnost financijskih izvora, a Velika Britanija i Francuska pak jasno propisuju koliko se novca uopće može potrošiti u kampanji.

Mislim da o tome da neće biti sučeljavanja Sanader - Milanović dosta toga napisano, pa se neću ponavljati (imate dnevnike Zoran Milanović: Sanader se boji sučeljavanja, Zoran Milanović: Prvo sučeljavanje na RTL-u 19.11 - nema izmotavanja i Ništa od sučeljavanja?). Definitivno je jasno da je Sanader svjestan da sučeljavanjem gubi, a to očigledno misli i javnost, ako se pogleda istraživanje Večernjeg lista - Za sučeljavanje Milanovića i Sanadera 78 posto Hrvata. Upravo sam na mail dobio i gornji video, koji jasno pokazuje kako je Sanadera sustigao i pretekao vlastiti stil kampanje iz 2003. Ono što mu je bilo prihvatljivo tada, danas mu je neprihvatljivo.

'Prva je baš vaša televizija, 19.11. Evo prihvaćam, a što još drugo treba reći na televiziji? Gospodina Sanadera, predsjednika HDZ-a, molim da shvati da se mora suočiti s predsjednikom SDP-a oči u oči i da je vrijeme izmotavanja prošlo. Neka konačno odgovori!' Izjavio je to za RTL Zoran Milanović čime je još konkretnije i izravnije HDZ-ovog šefa Sanadera pozvao na predizborno sučeljavanje. No, u vladajućoj stranci ostaju pri sinoć izrečenom uvjetu svoga šefa - na sučeljavanju se trebaju pojaviti i Milanović i SDP-ov premijerski kandidat Ljubo Jurčić. (RTL Vijesti 13/10/07)

Jednostavnim riječima Zoran Milanović je objasnio zašto treba promijeniti pravila praćenja izbora na sve tri nacionalne televizije, a i zašto je Sanader protiv. Očigledno su mu savjetnici Irci preporučili da se mladog lava Milanovića kloni što je više moguće jer će u izravnom duelu prvo morati podnijeti račune za satove i ostalu imovinu, a onda će ispasti kakav jest bez maske - korumpiran i potrošen. Stoga i ne čudi da se HDZ rukama i nogama opire promjeni izbornih pravila jer pravog sučeljavanja u tom slučaju ne bi bilo. Ovo s računima Milanović mu je poručio već neki dan u Šibeniku - na ovom linku imate i tu izjavu, ali i izjavu Jurčića o T-HT - netko je rekao da se SDP o T-HT-u nije očitovao - jesu, pitanje je koliko su mediji, prije svega HTV, to prenijeli.

Možda ste svjesni priče koju je prije nekoliko dana otvorila Željka Antunović o tome da li izborni zakon i pravila koja obvezuju elektroničke medije imaju smisla. U istome članku (kojem sam izgubio link pa nažalost ga morate potražiti sami).

Naime, fora je u tome da je po zakonu garantirano svim kandidatima i valjanim listama jednaka zastupljenost u medijima. Ova pravila smo imali za izbore 2000te, neizmjenjena su ostala 2003 a kako se čini postoji ozbiljna mogućnost da ona ostanu i sada. Pravila su javno objavljena, donešena su 16. listopada 2003. godine dakle svega nekoliko dana prije početka kampanje (vidi narodne novine).

Nakon što ste se malo ispucali na Jeste li i vi za mijenjanje pravila praćenja izbora na HRT-u? idemo vidjeti postoji li rješenje novonastale situacije. Tako Zdenko Duka u današnjem Novom listu pod naslovom Za novinarsko predstavljanje lista piše:Jedno od glavnih pravila kod praćenja izbornih kampanja u zemljama mlade (tranzicijske) demokracije je inzistiranje na formalnoj jednakosti predstavljanja izbornih kandidata i lista. To su od tih zemalja, tako i od Hrvatske, tražile i međunarodne institucije jer su jednaki uvjeti za sve sukus demokracije. Svi su bili formalno jednaki, ali se sadržajna ravnopravnost itekako znala kršiti na malo manje očit način – forsiranjem državnih dužnosnika u glavnim informativnim emisijama u vrijeme kampanje, navijačkim novinarskim komentarima, prilagođavanjem cjelokupnog televizijskog programa kako bi se olakšala pobjeda stranke za koju se navija (a navijalo se uglavnom za vladajuću).

Neparlamentarne stranke: Prosvjedovat ćemo pred HRT-om zbog nedemokracije! - kad sam ovo pročitao sjetio sam se one predivne kompilacije nakaza koja je na Jubitu već neko dulje vrijeme i koja nas podsjeća što smo sve mogli vidjeti 2003. na ekranima HTV-a upravo zbog glupe odredbe da svaki totalni outsider ima sva prava kao i velike stranke. Nažalost kako nema režisera, taj reality show često nije gledljiv i sati i sati prazne priče se na kraju svedu na tri minute vica.