Promisli li netko malo bolje o ovoj zadnjoj svjetskoj ekonomsko-političkoj krizi što evo već šestu godinu nikako ne jenjava, onda je prvo što se taj treba upitati, naravno, koji su uopće osnovni temelji jedne državne zajednice? Gdje god netko zalutao u potrazi za osnovnim temeljima državne zajednice, naletjet će na razne verzije istog tumačenja kako se ljudi u državne zajednice dobrovoljno udružuju ne bi li osigurali egizstenciju i napredak - kako na individualnoj, tako i na općoj kolektivnoj razini.
Općenito govoreći, uslijed datih okolnosti, za najveći broj ljudi poželjno je dakle udružiti se u nekakav kolektivni sistem baziran na neovisnom i poštenom, prvenstveno jednostavnom dijeljenju pravde. Svakako, tome se nema što prigovoriti i sigurno, sve je u najboljem redu iz prostog razloga jer se ljudi takvom sistemu priključuju isključivo vlastitim svjesnim dobrovoljnim izborom.
Odvija li se međutim proces pristupanja ljudi državnoj zajednici baš tako, na gore opisani način? Sigurno? Bez ikakve sumnje, nitko to ne može znati bolje od policije.
Potopiše mi ustašuljci dnevnik, jer ne podnose istinu, a istina je na njihovu veliku žalost uvijek i samo jedna, drugačiji mogu jedino biti pogledi na stvari.
Priča kaže da se onodobni „gauleiter“ Kosova Mahmut Bakalli žestoko uplašio moguće Titove reakcije na nemire na Kosovu 1978., tražeći od svih relevantnih čimbenika da spriječe da informacije o događanjim na Kosovu dođu do Tita. Kad su mu rekli da će to biti teško provesti, jer Reuters već izvještava o tome, on im je navodno odbrusio. „Zaustavite Reuters!“
Mahmut je Bakalli nekad
Zaustavit Reuters htio,
A danas bi soj ustaški
Feniksa zaustavio.
Eto na to mene asocira ovo ustašuljačko pošto-poto zaustavljanje @Feniksa, jer oni i znaju i vide da je to što ja pišem istina, ali glupani ne bi bili glupani kad ne bi vjerovali lažima već onome što znaju i vide.
A ne vidjeti svu ovu tugu, jad i nevolju u koju je Tuđman pretvorio Hrvatsku čini se ipak nevjerojatnim.
Znači, vidim, ali ne želim vidjeti.
E to može samo glup čovjek.
Proslava
„Potonuo“dnevnik,
Ustašuljci slave,
Svrgavaju Feniksa,
Došli su mu glave.
Piće teče potocima,
Zvoni pjesma znana,
„Jasenovac“ tu je
„I Gradiška Stara“.
Potopiše mi ustašuljci dnevnik, jer ne podnose istinu, a istina je na njihovu veliku žalost uvijek i samo jedna, drugačiji mogu jedino biti pogledi na stvari.
Priča kaže da se onodobni „gauleiter“ Kosova Mahmut Bakalli žestoko uplašio moguće Titove reakcije na nemire na Kosovu 1978., tražeći od svih relevantnih čimbenika da spriječe da informacije o događanjim na Kosovu dođu do Tita. Kad su mu rekli da će to biti teško provesti, jer Reuters već izvještava o tome, on im je navodno odbrusio. „Zaustavite Reuters!“
Mahmut je Bakalli nekad
Zaustavit Reuters htio,
A danas bi soj ustaški
Feniksa zaustavio.
Eto na to mene asocira ovo ustašuljačko pošto-poto zaustavljanje @Feniksa, jer oni i znaju i vide da je to što ja pišem istina, ali glupani ne bi bili glupani kad ne bi vjerovali lažima već onome što znaju i vide.
A ne vidjeti svu ovu tugu, jad i nevolju u koju je Tuđman pretvorio Hrvatsku čini se ipak nevjerojatnim.
Znači, vidim, ali ne želim vidjeti.
E to može samo glup čovjek.
Proslava
„Potonuo“dnevnik,
Ustašuljci slave,
Svrgavaju Feniksa,
Došli su mu glave.
Piće teče potocima,
Zvoni pjesma znana,
„Jasenovac“ tu je
„I Gradiška Stara“.
Upravo objavljen, vrlo atraktivan izvještaj EBRD-a 'Život u tranziciji II' koji opisuje rezultate istraživanja o kvaliteti života u tranzicijskim zemljama, u nekim segmentima lijepo prikazuje Hrvatsku, pokazuje da su ljudi prilično pogođeni krizom, pokazuje značajno smanjenu vjeru u budućnost, i kvantificira mnoge stvari (primjerice, odnos prema institucijama) za koje smo kvalitativno znali. Primjerice, svega 21% stanovnika bezuvjetno podržava demokraciju i tržišnu ekonomiju.
Odavno nam je poznato da žene i muškarci drukčije reagiraju u jednakim ili sličnim situacijama. Isto tako nam je već poznato da su žene u politici sposobne povući drukčije, a često i odvažnije poteze od svojih kolega muškaraca. Kao i u drugim zanimanjima, i u politici se žene teže probijaju do vrha, ali je isto tako jasno da sve ponekad ovisi samo o sposobnostima. U ovom mojem kratkom dnevniku bit će riječi o jednoj snažnoj i hrabroj ženi koja se eto uspjela probiti do vrha, i koja je eto uspjela povući odvažni potez bez presedana, kakvog njezini kolege muškarci vjerojatno nikad ne bi napravili.
Ne, nije riječ o Jadranki Kosor. Niti je riječ o Đurđi Adlešić. Niti o Angeli Merkel, po nekima najmoćnijoj ženi svijeta.
Riječ će biti o Hannelore Kraft, od danas novoj premijerki njemačke savezne države Sjeverna Rajna-Vestfalija.
Često se pitamo zašto su skandinavske države blagostanja medju najbogatijim društvima na Svijetu, usprkos visokim porezima i socijalnih prijenosima? To je čudno, s obzirom da tamošnji sistemi potiču ljude na nerad i na ovisnost o socijalnim transferima. Jer, za mnoge gradjane, umjesto da rade i plaćaju visoke poreze, bolje bi se isplatilo da se ugodno zavale u fotelju i uživaju primajući brojne oblike socijalne pomoći. Ali, to se ipak ne dogadja u većem opsegu. Većina ljudi su svakodnevni mali heroji koji marljivo rade i plaćaju porez.
Što je politička opcija? To je doktrina rješavanja političkog sukoba.
Imamo i Oštrićevu definiciju:
Po široko uvriježenoj definiciji, opcija je usko povezana sa svjetonazorom. No, čini mi se da je danas ideju svjetonazora kod definiranja opcije pregazilo vrijeme. Ljudi se ne dijele u 6 svjetonazora, više manje svatko nosi neke svoje vrednote koje je prepoznao u životu.
Ako pogledamo bilo koju grupaciju slobodnomislećih ljudi, recimo na ovoj stranici, možemo lako primijetiti da realno postoji upravo onoliko opcija koliko ima i slobodnomislećih ljudi. Oko nekih stvari se slažemo s nekima, u drugim stvarima se slažemo s drugima, svjetonazorski smo kao slobodni ljudi svi slobodno isklesani.
Ne može Sanader odlučivati, a ja da odgovaram
Izbrišite ga!
Sutra je novi dan, rekla bi Scarlet O’Hara... (moja najdraža izreka :)))
Ove tri izjave Jadranke Kosor govore sasvim dovoljno o njenoj odlučnosti da konačno uhvati kormilo i usmjeri pravac prema otvorenom moru..a Sanadera otpremi na pusti otok, zatočeništvo koje si je sam osigurao svojim remekdjelima nekad najboljeg taetrologa i obmanjivača, s posljednjom jučerašnjom najlošijom predstavom ikad viđenom. Publika ga je izviždala, s današnjim HDZ-ovim epilogom: bye, bye Ivo ..
David Copperfield konačno je izgubio svoj plašt ;)
Ovime je Jadranka učvrstila svoju poziciju unutar HDZ-a i vjerojatno osigurala svojoj stranci izglednu budučnost i na slijedećim parlamentarnim izborima.
Vidljivo je da je bez konkurencije na domaćoj političkoj sceni, jer osim što se prihvatila istine, odlučnosti i transparentnosti, izgleda da je upravo ona ta koja kopa, dok drugi samo pljeve..
(Kako s krizom - manje poznate prakse 3)
Do jučer je sve +- išlo više nego idilično u svjetski iznimnom kontinuitetu dugom 40 godina, pa je pripremano i pripremljeno:
- novi/obnovljeni prostorni i drugi planovi i beskrajni poslovno-financijski aranžmani za nove skokove i dugi "razvitak", uključujući dugo očekivano potpuno sutrašnje otvaranje za EU od 1.2.2009.g. i veliko trženje nekretnina i sveg, u okviru čega razlika između EU kardeljističkog doslovnog shvaćanja onoga što piše i iskusnijeg domaćeg kardeljizma počela praviti blage pa sve dramatičnije probleme;
- EU je bila šifra svih šifri, koja sve rješava i preobražava u snove svih snova, parole svih parola. I onda je Slovenija spasila stvar od bespovratnog apstraktno-mističnog lansiranja u duboki svemir, sa Marsa tko zna kuda;
Moram priznati da me obuzmu snažni negativni osjećaji kad razmišjam o temi o kojoj ću pisati. Ta činjenica zasigurno utječe na objektivnost mog rasuđivanja, no i osjećaji su bitan dio istine. Ipak , pokušat ću ocrtati ispreplitanje tog subjektivnog, i nadam se onog više objektivnog aspekta, u mojem rasuđivanju o temi. Svjestan sam da je takav pokušaj nužno paušalan.
Zoran Milanović, ili put od nade do razočarenja.
Prije svega obuzme me ljutnja na samoga sebe, kada ga danas netko spomene. Ljut sam kada se sjetim prostora vjerovanja i nade kojeg je u meni otvorio, prostora za kojeg su bili posloženi dobri, uvjerljivi razlozi, a kojeg sada više gotovo da niti nema.
