pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo sam počeo pisati kao komentar na komentar jedinohrvatska-e u dnevniku Što jest, a što nije Milanovićev posjet Bleiburgu

Riječ je dakle o tome, da je Milanović bio posjetio Srb, gdje je 27. srpnja obilježena 67. godišnjica ustanka srpskog naroda (te malog broja Hrvata - komunista) protiv NDH.

Nešto o ustanku od 27. srpnja 1941. napisao sam u komentaru uz navedeni članak, pa preporučam da pogledate, da neke stvari ne ponavljam.

Uobičajeno se iz konteksta tragičnih događaja i brojnih žrtava izdvaja samo ono, što ovoj ili onoj strani odgovara. I pri tome se pretjeruje i napuhuju brojke do apsurda. Prije dvije-tri godine skupljao sam, između ostaloga, podatke o selu Boričevac (sad sam malo prosurfao - ima novih aktivnosti, ne nekih novih podataka).

@jedinohrvatska piše:
najveći zločin je bio potpuno uništenje sela Borićevac (2200 stanovnika) na pravoslavnoga sv. Iliju 2. kolovoza 1941. gdje je svega nekolicina seljaka izbjegla smrt.

Evo ubacujem, onako usput, jednu otvorenu (i besplatnu!) reklamu: HTV 1 danas u 22:40 prikazuje film GOOD NIGHT, AND GOOD LUCK, čiji je redatelj George Clooney (naravno, također glumi jednu od glavnih uloga). Zašto taj film preporučam, bit će vam jasno iz prikaza (prenosim sa TV Profil):

Godine 1958. istaknuti televizijski novinar Edward R. Murrow na svečanosti priređenoj njemu u čast drži govor o sumornoj budućnosti televizije, predviđajući potpunu prevlast efemerne zabave nad ozbiljnim sadržajima. Radnja se vraća u listopad 1953. kad se Murrow sa suradnikom Fredom Friendlyjem i ostalim članovima ekipe njihova informativno-komentatorskog TV showa See It Now odlučio suprostaviti harangi desničarskog senatora McCarthyja protiv stvarnih i navodnih komunista. Bila je to vrlo hrabra i riskantna odluka...

Shimon Peres (85) je deveti predsjednik Izraela, izabran lanjskog lipnja u drugom krugu glasovanja u Knessetu s 86 (u prvom krugu 58) glasova od ukupno 120 poslanika i na političkoj karti Svete zemlje trenutno zauzima pozicije miroljubivijih i staloženijih elemenata. Nekad je kao miljenik Ben Guriona i Moshe Dayana strelovito avanzirao do najviših pozicija u Ministarstvu obrane i kotirao kao klasični "jastreb" tijekom turobnih nemilosrdnih godina, bio vrlo važnom karikom u nekoliko uspješnih ratnih kampanja a kako je vrijeme odmicalo i iskustvo se taložilo, država učvrstila a strasti kopnile, otupio je oštricu javnog diskursa pa u nekom ludom obratu razvoja događaja 1994. primio Nobelovu nagradu za mir uz Yitzhaka Rabina i Yassera Arafata. Tijekom aktualne kontra iranske kampanje tzv. zapadne alijanse uglavnom spušta loptu na zemlju iako je i tu znao upozoravajuće podignuti kažiprst pa iranskom šefu države Mahmoudu Ahmadinedžadu reternirati - "ako su naumili izbrisati Izrael s zemljovida neka se ne iznenade ako se upravo to dogodi Iranu."

Čujem na TV kalendaru da se na današnji dan 06.03. (ili 21. veljače) 1882 godine proglasio kraljem Milan Obrenović , najprije knez (1872-1882) pa kralj Srbije (1882-1889). Tradicionalno Obrenovićima skloni austrijski car Car Franja Josip osobno je čestitao novopečenom srpskom kralju Milanu Obrenoviću.

Sedam godina poslije, na proslavi Dana Kraljevine, opet 06.03.(ili 22. veljače) 1889. kralj Milan Obrenović je objavio svoju abdikaciju, a ta abdikacija bila je uvod u skori pad dinastije Obrenović (opet izuzetno nasilni činom tj. zvjerskim umorstvom Kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin u Majskom prevratu 1903 godine), te skori ponovni dolazak Karađorđevića na vlast. Ali što je najgore, i povratak Nikole Pašića, Bugarina (!?) i najvećeg srpskog radikala (koji se kao politički izgnanik u međuvremenu nalazio u bugarskom egzilu).

Jedna grupa žena pokrenula je (ponovo) inicijativu, da se Trgu maršala Tita u Zagrebu vrati njegovo originalno ime: Kazališni trg. Za subotu, najavili su neku vrstu hapeninga za promociju svoje ideje.

Ja ću pak, ako mi prođe dosadna prehlada (ne kišem više mnogo, ali me boli glava...), biti u subotu od 10 do 14 sati na štandu koji će stranka Zelena lista, pridružena članice Europske zelene stranke, imati na Cvjetnom trgu. Opet ćemo prikupljati potpise za Sisačku deklaraciju o klimatskim promjenama, te dijeliti materijale podrške akciji Zelene akcije i Prava na grad za zaštitu bloka Cvjetni trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica. Dvije stvari, koje smatramo mnogo važnijim.

Danas neprimjetno prolazi jedna slavna godišnjica. Prije sedamnaest godina, preciznije 7 veljače 1990 godine Centralni komitet Sovjetskog saveza je donio povijesnu odluku o predaji sedamdesetogodišnjeg jednopartijskog monopola političke vlasti, što je bio još jedan signal o sveprisutnom kolabiranju komunističkog sistema vlasti na istoku Europe.

Povijest u nasem slucaju izgleda sluzi samo kao dokaz da "iz nje nitko nikad nije nista naucio". Eto zakljucak sam stavio na pocetak,a argumentacija slijedi:
Kad se stvarala samostalna Hrvatska, negdje na pocetku 90-tih cesto se moglo cuti pateticnih govora o tome kako su nas oduvijek osvajali, pljackali i zlostavljali razni zavojevaci kroz povijest.Od Turaka, Talijana, Austrijanaca, Madjara, Srba i drugih.I da je tome dosao kraj.Jerbo smo sad svoji na svome.
Ali!
Na svome su konanco upravo ovi gore nabrojani.I to nasom voljom.Ako se shvati da se ne moze ostavariti samostalnost bez gospodarskog suvereniteta, onda smo mi sami izveli slijedece kontraverzne gospodarske "poduhvate":

Zaista nije ugodno vidjeti da pojedincima ni danas nije teško bezočno lagati, bez obzira na poziciju.
Evo malog citata iz

http://www.spc.yu/Genocid/Slavonska/slavonskal.html

...Iz takvog stanja preslo se jos u gore, pogubnije, neljudskije, odnosno dosli smo u stanje totalnog duhovnog genocida. Ovaj rat (1991–1995) uzima ono najvrednije: nevine ljudske zivote, unistava svetinje, kulturno-umetnicka i ostala materijalna dobra. Taj rat, nametnut srpskom narodu, doveo je Srpsku pravoslavnu crkvu i njen verujuci narod na tim prostorima skoro do unistenja i nestanka.

Negdje početkom listopada 2001 godine moj prijatelj (stari socijaldemokrat i belgijski političar srednje razine) je najavio da dolazi s prijateljem, poznatim bivšim belgijskim nogometnim managerom Fernandom Goyvaertsom u Zagreb na utakmicu Hrvatska – Belgija, pa kako ostaju nekoliko dana da bi željeli da dođem i ja i da im budem vozačem i vodičem. Naravno, rado sam prihvatio. Fernand Goyvaerts je bio jedan od najslavniji belgijskih igrača koji je nastavio u Španjojskoj, bio idol zvan „Fernando“ (igrao je za Barcelonu i Real) i proglašen stranim igračem godine. Sada je već bio u poznijim godinama, i uspješno se bavio otkrivanjem talenata, pa je u toj ulozi i došao u Hrvatsku. Hrvatska je tada pobijedila Belgiju 1:0 golom Bokšiča, ali ja to nisam gledao jer poslije sam zadnje uživo odgledane utakmice Hajduk- Trešnjevka još u studentsko doba zakleo se – never again). Pratim na TV ponekad li površno.

Tako reče Bepo u jednom ovdašnjem komentaru (Bepo, ovo ne shvati nimalo osobno - samo si me potakao da nešto napišem što dugo u sebi nosim).:

"...ali kakve veze ima sramotna presuda haških sudaca sa mogućim srpskim investiranjem?"

Ima Bepo, ima! Nije pitanje Srba, ili pitanje crnaca sudaca u Haškom Tribunalu, špijuna tužilaštvu isl. Pitanje je nas, naše dosljednosti, i poštovanja vlastitih vrijednosti. Ponosa!!