pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U današnjoj Slobodnoj Dalmaciji jedna vijest mi je privukla pažnju. U članku (autori Tonka Čubelić i Marko Didić) piše o djevojci iz Splita koja je krađom identiteta oštetila dvije žrtve.

Najobičniji članak iz crne kronike koji sam na brzinu preletio dok nisam došao do jedne rečenice koja otkriva puno više od samog čina prijevare koji je izvela 29-godišnja djevojka.

Naime, dok je prvoj žrtvi ukrala identitet iskoristivši činjenicu da ima isto ime i prezime kao žrtva(pa čak i mjesec i godinu rođenja), kod druge žrtve je situacija malčice drugačija.

Živi bili pa vidjeli, ali izgleda da izbori otvaraju brojna pitanja koja se inače ne bi dirala. Šteta da nisu češće!
Najave izvršnog dopredsjednika Dinama Zdravka Mamića da će taj zagrebački klub zaraditi oko 50 milijuna eura, ako uz Eduarda da Silvu i Vedrana Ćorluku proda i Luku Modrića, zainteresirali su, čini se, i Ministarstvo financija. Tako Dinamo ovih dana može očekivati, kako doznajemo od naših izvora, upit iz Ministarstva financija o tome koliko je tko dobio novca iz Eduardovog i Ćorlukinog transfera, piše Novi list.

Da vratim dug… Evo kako sam ja sebi potpuno laički objasnila porezne olakšice.

Dva su temeljna razloga zbog kojeg postoje porezne olakšice:
1. (to imamo) socijalni – porezne olakšice za stanovanje i zdravstvo
2. (to nažalost nemamo) – poticanje poželjnih ulaganja na način da država odredi da je nešto za građane i državu dobro i potrebno ulaganje zbog razvoja pa da to stimulira poreznim olakšicama.

Što se tiče ovog prvog, nakon što nam je HDZ-ova Vlada smanjila olakšice, sada možete koristiti max 12 000,00 kn povećanja neoporezivog dijela dohotka (za vrijeme koalicijske Vlade koja je i uvela olakšice bilo je 3 x 12 000,00).

Ako me netko ikada izludio od državnih institucija, to je sigurno Porezna uprava. Mislim, nemam ja ništa protiv Porezne uprave, dapače, voljela bih da su čak i jače pozicionirani nego što jesu. Ono, kao u Americi, da se svi boje Porezne uprave. Al ove naše The Porezne uprave, teško se itko može bojati... Hm, skoro odoh sad u digresiju oko svih onih koji su opljačkali zemlju, al neću...)

Upravo sam popunila Prijavu poreza na dohodak za 2006. godinu (za sve zaboravne: rok za prijavu poreza je kraj veljače; ja to uvijek radim u pet do dvanaest zadnjega dana, ove godine sam odlučila da neću čekati zadnji trenutak). Nemam ja neku kompliciranu prijavu. Od prihoda imam samo svoju plaću, ali imam i stambeni kredit pa prijavu zapravo podnosim kako bih ostvarila pravo na povrat poreza tj. iskoristila pravo na poreznu olakšicu. Za jednu tako jednostavnu prijavu (jer jednostavnije ne može biti), morala sam prikupiti 9 različitih dokumenata, ukupno sve skupa ima 29 stranica. E sad, ne bi ni to bio neki problem, ali ja sam već, u zadnje 4 i pol godine, točno 5 (slovima: pet) puta nosila u Poreznu upravu fotokopiju Kupoprodajnog ugovora za stan i kopiju Ugovora o kreditu. 5 puta! Pa koji će im vrag to pet puta! A, kao, sve imaju informatizirano…