Ovaj sasvim kratki članak želim napisati kako bih pojasnio zašto smatram da je u slučaju prazne državne blagajne (dakle: kod nas) najbolje dići PDV, a ne uvoditi druge poreze.
Prvo da kažem da nisam ekonomist po struci, dakle, nemam diplomu. Ovo su razmišljanja na temelju zdravog razuma.
Postoji fama da u ovoj krizi treba poticati potrošnju i smanjivati poreze. To je tako u udžbenicima. Manji porez povećava potrošnju (jer se cijene smanjuju), a potrošnja povećava potražnju za proizvodima, a potražnja povećava proizvodnju, što dovodi do većeg zapošljavanja, a više zaposlenih do veće potražnje itd.
To je tako u udžbenicima. Međutim, potrošnja se može podijeliti na potražnju za domaćom robom i uvoznom robom. Uvozna roba su ne primjer čokolada, automobili, veći dio obuće i odjeće itd. Već je dosta vremena naša potrošnja iznad realnih mogućnosti (razlika dolazi iz zaduživanja). Velika potrošnja dovodi do toga da smo uglavnom orijentirani na uvoz, i na prodaju uvozne robe.
Kako izgraditi bolji svijet, ili u najmanju ruku stvoriti zainteresiranima stvarnu alternativu postojećem stanju?
Jednostavno, boljom idejom od postojeće.
Prije dva-tri dana, Udruga Crom Alternativna Razmjena je upisana u Registar udruga Republike Hrvatske, time je naša ideja o boljem sutra napravila prve korake prema drugačijoj budućnosti, onoj o kojoj svi sanjamo.
Povodom toga se obraćamo svakom čovjeku, firmi, organizaciji i ostalima da razmotre sudjelovanje u ovom projektu u kojem kroz zajednički rad i kooperaciju namjeravamo izgraditi svijet održive ekonomije temeljen na zdravom razumu, financijskoj demokraciji i socijalnoj pravdi u čijem srcu kuca monetarna suverenost i financijska neovisnost svih pripadnika društvene zajednice kao osnovni uvjet egzistiranja bilo koje demokratske civilne društvene zajednice.
Nova Ekonomija: Suradnja Na Izgradnji Održivog Društva
Nažalost, naš monetarni sustav uopće nije osmišljen kako bi stvorio vrstu svijeta koju većina nas sanja.
Štednja uz gotovo 400 milijuna kuna prihoda…
Zanima me bi li se broj katolika u Hrvatskoj ( oko 90% ) drastično smanjio uvođenjem crkvenog poreza, kao primjerice u Austriji… Hrvatska iz državnog proračuna, na temelju ugovora sa Svetom stolicom za vjerske zajednice godišnje izdvaja oko 400 milijuna kuna, od čega najviše ide najbrojnijoj katoličkoj zajednici. U što taj novac ide? Ne bi li Bog trebao biti svugdje i uvijek ˝dostupan˝ za svoje vjernike? Možda su nove crkve, brojna zemljišta u vlasništvu Crkve, ulazak u pojedina poduzeća na vodeća mjesta od strane Crkve način da se vjernici približe Bogu? Iako će i sam Bozanić optužiti konzumerizam, izgleda da je Crkva odlučila biti u stopu s vremenom i masno naplatiti svoj težak posao posrednika između Boga i ljudi. Mogu samo zamisliti kako se jedan vjernik osjeća prosvjetljeno i ˝spašeno˝ kada uđe u novu Crkvu, sa oltara sluša čovjeka koji će mu suptilno sugerirati za koga glasati, sa kime i kako praviti djecu i možda najvažnije pozivati na štednju i racionalno trošenje novca. Taj osjećaj mora da je neopisiv.
Interes vjernika – što je to?
Honore Gabbriel Riqueti, Grof Mirabeau, francuski političar i publicist, erudit i darovit govornik. Kritički je progovarao o političkim institucijama u Francuskoj, napadao privilegije plemstva, zalagao se za vjersku toleranciju, slobodu misli i jednakost pred zakonom. Bio je predsjednik Jakobinskog kluba (s čijim se članovima zbog veza s kraljem kasnije sukobio) i 1791. Predsjednik Narodne skupštine.
Francuskoj, suočenoj s ogromnim javnim dugom (jednim od uzroka revolucije), prijetio je bankrot. Na sjednici Narodne skupštine 26.rujna 1789. raspravljalo se o projektu baruna Neckera – posebnom domovisnkom porezu u visini četvrtine godišnjeg prihoda. Prijedlog je izazvao negodovanje i burnu raspravu. Mirabeau je podržavao Neckera i više se puta javljao za riječ. Rasprava se otegnula dugo u noć. Ljut i ogorčen kolebljivošću i uskogrudnošću zastupnika, Mirabeau ustaje i progovara treći put. Spontanošću, govorničkom vještinom i nadasve toplim ljudskim riječima uspio je pridobiti zastupnike, koji su na kraju ustali i pozdravili ga burnim ovacijama.
„Pred nama je bankrot, a vi – još zasjedate!“
Prekrasno jutro, sunce a temperatura ugodna i ja se odlučim prejti u susjedno selo na poštu platit neke račune. Pijuči kavicu na verandi razmišljam jel da idem s motorčekom ili s autom. Kak vrjeme prolazi a moj pesek se oko mene mota, dojdem na ideju se sesti na bicikl i zeti Blekija sobom.
Kad sam mu rekel idemo papa, je skoro ponorel od sreče i uzbudil sa svojim lajanjem sve pese u susjedstvu.
Dobre volje i veseli se nas dva uputimo na pot po poljskim putevima prema Ključu Brdovečkom.
Nema autih, zrak ko u priči, a vjetrič po malo puše i mi dva uživamo, več dulj zbog vručina nismo se šetali na taj način.
Dojdemo do pošte, leki se smjesti u hlad a ja u zgradu pošte.
Malo neobična slika, jel na šalteru gdje je normalno uvjek gužva a na njemu se uplačuju računi, nema ni žive duše.
Na susjednom je jedna osoba i nikak kraja, a na šalteru za platni promet još uvjek nikog.
Iz sporedne prostorije izađe jedna gospođa, pogleda mene i onog gospodina koji čeka s menom strpljivo na uslugu, prošeče se do šaltera i bez rječi nestane u sporednoj prostoriji.
Budući da primjena novog Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke izaziva kontroverze o problemima praktične primjene, odlučih se za ovaj post da bismo zajedno riješili neke tehničke probleme, te izbjegli nepotrebna prepucavanja o ipak relativno jednostavnim stvarima. Napominjem da ovdje neću spominjati srž sâmog Zakona, njegov smisao i (ne)pravednost jer bih morao psovati.
Danas je u Jutarnjem izašao zanimljiv članak o tome što deset "vrhunskih" hrvatskih stručnjaka predlažu za izlazak iz krize. Ja ću se osvrnuti samo na odgovore na treće pitanje:
3. Koji je vaš prijedlog za izlaz iz krize?
cijeli članak na: http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,7,24,,170574.jl
Pa idemo redom:
Borislav Škegro, direktor Quaestusa i bivši potpredsjednik Vlade i ministar financija: Narodu reći istinu i krenuti u oštar rez
3. Proveo bih stvari iz odgovora na prvo pitanje. Tu ima posla za puno godina. Za početak bih hladno i smireno, bez uobičajene politikantske atmosfere pljuvanja “onog drugog”, bez ekshibicija tipa otkrivanja “krivaca za dug”, poput “otkrića” u ovom listu prošle subote, narodu objasnio situaciju. I zaigrao oštro, bez dodvoravanja bilo kome. A tehnikalije o porezima ostavio stručnjacima za poreze.
Igrom slučaja, nailazim na stari članak na jednom portalu o problemu oporezivanja kapitalne dobiti i dobivam inspiraciju u ovim „kriznim vremenima“ da se uhvatim u nekoliko crta upravo te problematike.
Tadašnji predizborni prijedlog SDP-a kaže: Uvedimo porez na kapitalnu dobit (stopa bi bila zakonski uređena, a po mom skromnom sudu kretala bi se od 10-40%). Uz bitnu napomenu, da se oporezivanje vrši tek iznad iznosa kapitalne dobiti od 50.000,00 kn.
Da ne bi bilo zabuna, ovo ne bi bio nikakav udar na male dioničare!! Zašto?
Primjera radi: Građanin, mali dioničar, uz kupnju 100.000,00 kn dionica u nekom razumnom roku od 2 godine, uz prinos od 20% godišnje, ostvario bi kapitalnu dobit u iznosu od 40.000,00 kn. Rezultat: PRAKTIČNO NEMA PLAĆANJA POREZA ZA MALE DIONIČARE! Bože daj sreće, da imam „viška“ nekoliko stotina tisuća kuna i investiram u vrijednosne papire! Nakon toga, molio bih se da platim što više poreza jer bi to značilo moju veću zaradu!!!
Već su dolazile neke ideje da bi se manjak novca u proračunu mogao popuniti dodatnim oporezivanjem građana. Kad nema drugdje para onda bi se mogao još malo derati narod.
Između ostalih javila se i ideja da se oporezuje korištenje mobitela. Pošto ne trošim puno na mob. nije da bi to mene nešto pogodilo, a valjda bi malo i umukli i oni koji stalno grintaju da Hrvati previše troše na mobitele. Taj porez bi bio samo još jedan namet koji bi pomogao punjenju proračuna, ne bi pomogao gospodarstvu, a bila bi to izlika da teleoperateri i njihovi vođe na čelu s T-seronjom dignu cijene i povećaju dividende svojim gospodarima.
Mogu li ipak trošarine pomoći i državi i gospodarstvu i radnicima?
Trošarine na odjeću
Osim što se grinta da puno trošimo na mobitel, stalno se grinta i da se puno troši na odjeću i obuću.
U današnjem Jutarnjem listu objavljen je članak o astronomskim cijenama restorana Nautika u Dubrovniku. Prilikom analize samog računa autori teksta propustili su jedan toliko uočljiv podatak koji naprosto bode u oči. Jeste li primijetili broj računa? Sada je vrhunac turističke sezone, a broj računa iz tog restorana je 1 (jedan). Što to znači? Da su to prvi gosti u ovoj godini? Ne… odgovor je vrlo jednostavan.
Na kraju svakog radnog dana svi računi se jednostavno brišu. Što se ne smije raditi i to je prekršaj. Na taj način oštećuje se država jer se prikazuje nerealan promet. Takvo što zove se utaja poreza i kažnjivo je zakonom. Nakon ovog teksta bilo bi normalno očekivati da se poreznici upute u dotični restoran i pregledaju poslovanje tog navodno renomiranog restorana.
