Podkopavanje demokracije, ili kome je u interesu ugasit pollitika.com?
Sigurno se pitate kaj sad ovaj hoče s tak provokativnim i besmislenim naslovom dnevnika, no to je brutalna realnost.
Još par dana i na P.C sam več 2 godine i 22 tjedna i usprkos raznim doživljajima, lošim i dobrim sam mišljenja da su ti dobri pridonjeli mojem ostanku.
Doživel sam svašta i u sječanju če mi uvjek ostati pokušaji nekih „demokrata“ koji su otvoreno tražili, uklanjanje ne istomišljenika zbog njihovog ne gramatičnog pisanja.
No kak sam i napisal, ima i ugodnih događaja i usprkos razilaženja u mišljenjima je komunikacija bila uvjek na nivou. Čak je bilo i par ugodnih susreta. Na kojima sam bil prisutan je komunikacija bila ugodna i kulturna, a oni drugi su isto protekli ugodno. Barem sam tak čul.
U zadnjih godinu dana i više su se počeli pisati pojačano dnevnici sa provokativnim sadržajima, i jedini cilj im je bil posvadit i podjelit članove pollitika.com.
Ti ljudi dobro znaju da se na napade naše „mlade“ države, burno reagira. Ne prezaju ni pred vrjeđanjem naših branitelja, od kojih su neki i svoj mladi život za domovinu dali.
Budući da smo zadnjih mjeseci suočenim sa ogromnim problemima koji su se obrušili na ovaj sajt, mislim da je vrijeme da svi zajedno malo "popričamo" o tome tko je tko, na pollitika.com. Za početak moram izraziti nadu da ovaj dnevnik neće biti pobrisan, jer koliko god nekima djelovao radikalno, granice se trebaju povući. Pa, ne možemo vječito glumiti "sreću" a onda se potkivati teškim riječima.
Nisam dugo ovdje, pola godine. No ipak, ovo mjesto mi je izuzetno drago. Ovdje sam upoznala (istina virtualno) izuzetne ljude koje vrijedi poznavati, naučila sam podosta toga iz iskustva i zaista ne želim gledati kako ovo propada. Opet će netko reći: Aisha sve gleda crno. Ne, Aisha je realna i samo želi konstatirati neke realne činjenice, koje su i mnogo cjenjeniji autori ovdje potvrdili - pollitika.com ide u krivom smjeru.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Prije koji dan jedan od komentara Zorana Oštrića na dnevniku Hoče li predsjednik Stjepan Mesić umirovit generala Krešimira Kašpara zbog miješanja u politiku? dobio je šest negativnih bodova.
Istina, nije bilo osobitog razloga za to jer je riječl o benignom komentaru (koji to nije zaslužio), no ono što se desilo nakon toga je da je autor tog komentara taj komentar ponovio. Podsjećam da manipuliranje sustavom ocjenjivanja nije dozvoljeno i repostanje komentara je čisti primjer manipulacije (a i spamanja). Tako da sam taj komentar ponovno minusirao i to se ponovilo jedno desetak puta (Zoran bi postavio komentar, a ja bih ga minusirao).
Jučer je vjerojatno nakon mog komentara shvatio da ja tako mogu u nedogled i ono što je napraivo je da je kreirao dnevnik s identičnim sadržajem. Taj dnevnik sam također maknuo.
A potom je Zoran očigledno puknuo ko kokica i sadržaj tog dnevnika objavio na jedno dvadesetak dnevnika.
U tijeku su neki što eksperimenti što rekonfiguriranje sustava ocjenjivanja, a sve skupa kako bi se doskočilo i bitno oštrije nastupilo prema svima onima koji ne poštuju pravila ponašanja.
Molim za malo strpljenja dok to ne riješim i ne rekonfiguriram.
Svi smo svjedoci kako se sve češće događa da na pollitika.com svaka suvisla rasprava vremenom prijeđe na raspravu o ustašama i partizanima. Malo koji dnevnik, u zadnje vrijeme, nije zatrovan tom vječnom hrvatskom polemikom.
Neki skreću na tu temu ciljano da bi se izbjegla svaka normalna rasprava o pravim problemima. Neki skreću na tu temu ciljano da bi se produbila podjela među hrvatskim grđanima, po onoj divide et impera. Neki skreću na tu temu nesvjesno jer ih ponesu emocije jer su skloniji jednoj ili drugoj strani, a s druge strane kukaju kako se ništa ne događa osim ispraznih rasprava.
A manje ili više svi lijepo nasjedamo na tu temu i iznova i iznova i iznova se zaplićemo i saplićemo.
Ovaj tekst je pomalo dugačak no mislim da bi ga svi koji redovito kreiraju sadržaj na pollitici trebali pročitati. Tekst je nastao (djelomično) kao moj odgovor na nekolicinu privatnih poruka, mailova i komentara koji upozoravaju na srozavanje razine diskusije na pollitika.com.
Pollitika.com je nastala negdje u ljeto 2006 godine i ideja je tada bila okupiti ljude koji su voljni diskutirati o politici na jednome mjestu, no da se to radi na način koji je malo smisleniji i sadržajniji od diskusija koje se događaju na forumima. Blog forma je tu puno primjerenija pa je tako i pollitika nastala kao kolaborativni/grupni blog. Također, iako site koji mi je bio "inspiracija" za pollitiku okuplja samo jednu političku grupaciju - hrvatska mi se čini(la) nekako premalenom za takav pristup, te je u startu zamišljeno da svatko može pisati na politici neovisno o političkom stavu li svjetonazoru. Osim toga, kako bi osigurali neutralnost dizajniran je sustav ocjenjivanja koj služi kako bi pojedine dnevnike izdigli od ostalih i stavili ih na naslovnicu prema široj publici, dok su komentari također podložni ocjenjivanju. Dakle, dobro ocijenjeni članci završavaju na naslovnici, vrlo rijetko loše ocijenjeni dnevnici budu "pobrisani" (ovo nije točna definicija, jer dnevnik nikada nije izbrisan, njemu su samo promijenjena prava pristupa na način da im može pristupiti administrator i autor teksta). Dobro ocijenjeni komentari idu prvenstveno kao pozitivni bodovi autoru komentara, dok dovoljni broj negativnih ocjena komentara miče samoglasnike s tog komentara. Kombinacija aktivnosti i ocjenjivanja služi i za gradnju karme tj. virtualnog autoriteta pojedinih autora.
Htio bih skrenuti pažnju na ovaj članak Mraku i aktivnoj ekipi ovog portala.
Već neko vrijeme razmišljam kako bih mogao aktivnije pripomoći dobrobiti Hrvatske, i već dugo ne nalazim rješenje. Kad stignem sudjelujem u manjim događajima koji imaju cilj pomoći lokalnoj zajednici, ali rezultati koje postižemo nisu ozbiljni. Ne želim se učlaniti u stranku jer ne želim biti poslušnik bez prava glasa. Smatram se prepoštenim da se uplićem u prljave igrice da bi progurao svoje želje i namjere, i još tome da bi pomogao svima. Ubija me ta logika.
I tako mi je prije dva dana pala jedna ideja na pamet koja me od onda ne pušta. I htio bih ju podijeliti s vama, pa da dobijem vaše mišljenje na tu temu. Ismijte me ako je smiješno, ali barem znam da sam pokušao nešto učiniti.
Zagreb, 17.05.2013. godine
Danas je u zgradi Gradskog poglavarstva održana primopredaja dužnosti zagrebačkog gradonačelnika. Primopredaja je ovoga puta izvedena pomalo neobično. Naime, nakon odluke Ustavnog suda pod predsjedanjem predsjednika Suda Smogismogija kojom je priznato pravo biračima koji više nisu među živima da se mogu kandidirati na izborima, čime je uklonjena diskriminacijska barijera između živih i neživih birača obzirom na konzumaciju aktivnog i pasivnog biračkog prava, po prvi put u povijesti Zagreba za gradonačelnika je izabran Maksimilijan Vrhovec, pokojni zagrebački biskup, začetnik hrvatskog narodnog preporoda i ureditelj popularnog zagrebačkog parka Maksimir. Inače, biskup Vrhovec umro je davne 1827. godine, čime je ovaj izbor još značajniji, jer potvrđuje Maksimilijanovu vrijednost i činjenicu da građani našeg glavnog grada pamte one koji su za njega učinili nešto dobro. Dosadašnji gradonačelnik Zdravko Gracin je u ime dogradonačelnika Bandića i svoje ime česitao Vrhovcu na izboru i zaželio mu puno sreće u radu.
Poštovani blogeri s pollitike, ovo je moje oproštajno pismo s vama. Nismo se dugo družili jer ja vrlo brzo učim, pa brzo i napuštam jalove poslove.
Naime došavši ovdje prije par tjedana, ponadao sam se da sam pronašao internetsko mjesto gdje se može ozbiljno raspravljati o političkim temama. No ubrzo sam ustanovio da i ovo mjesto pati od istih boljki kao i ostali anonimni forumi: ljudi pod nickovima nemaju odgovornosti za riječi koje iznose. Jučer sam pak ustanovio sam da ovdje nisu rijetke niti prijetnje fizičkim nasiljem.
Tako se recimo, bez ikakvih adminstratorskih sankcija na pollitici.com može izjaviti da "bi pucao pištoljem" u premijera RH, dok je meni također prijećeno fizičkim nasiljem (poruka "jelenskoj": samo dođi, živim u Petrinjskoj ulici).
