pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Što je svinjetina?
Je li to ono meso koje se proizvede na našim domaćinsvima gdje se svinje hrane kukuruzom i na starinski način u svinjcu gdje svinja ima prostora da se okrene i gdje svinje šeću dvorištem?
Je li svinjetina ono što se proizvede u tvornicama svinja hranjeno meni nepoznatom muljom hrane za svinje i šopano antibioticima i proteinima, gdje su svinje natrpane u kavezima.

Kao što na drugim stvarima koje kupujemo mora pisati sastav od čega je napravnjen dotični proizvod, tako bi možda i kod mesa trebali kupci biti upozoreni što sve sadrži meso koje kupuju.

Ono meso koje je puno antibiotika, proteina i nije ekološki prozvedeno bi možda trebalo oporezivati trošarinama.
Tako bi mi jeli zdraviju hranu, oni koju zdravu hranu prozvode bi lakše plasirali svoje proizvode a, novcem od trošarina bi se subvencionirala ekološka proizvodnja pa bi nam ta hrana bila dostupna.
Konzmirajući zdravu hranu i ljudi bi bili zdraviji.

Jučer sam pročitao u novinama da 20-25% kruha ode u povrat koji se baca, tamo također piše da se godišnje proizvede 113.000 tona svježeg kruha.

20-25% toga kruha se baci.
Koliko je to u vjetar bačenog poticaja za pšenicu? Koliko tona mineralnog gnojiva? Koliko goriva je potrošeno samo da bi se tolika količina kruha bacila? Koliko je električne energije potrošeno na kruh koje će se baciti?

S jedne strane se potiče ljude na energetsku učinkovitost, ekološki ih se osvještava, osuđuje se one koji bacaju hranu, a sve to se dozvoljava proizvođačima.
Naravno cijenu njihove neučinkovitosti plaćaju potrošači.

Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?

Slično je i s drugim proizvodima s kratkim rokom trajanja: jogurti, povrće, voće, mesne prerađevine...
Dio svega toga propada. Veliki trgovački lanci, a i male trgovine žele ostaviti dojam obilja i velike ponude. Posljedica toga je upropaštavanje i bacanje hrane.

Kad se govori o štednji energije uglavnom se priča o štednim žaruljama, automobilima koji troše malo goriva, pasivnim kućama...

Zvone je načeo temu o porezu na neobrađeno zemljište. Pošto temu smatram dosta važnom odlučio sam napisati post i postaviti par pitanja.

SRPSKO PITANJE

Iako ovo vjerojatno nije razlog pričama o uvođenju poreza, ipak ću ga navesti. Prije par godina sam čuo neke priče o uvođenju poreza na zemljište kao paravana za riješavanje srpskog pitanja.

Naime, mnogi su Srbi nakon Oluje izbjegli iz Hrvatske, ali "nisu na svojim opancima ponijeli i svoju zemlju". Na ovaj način bi legalno mogli oduzeti zemlju Srbima bilo da ih se porezom natjera na prodaju zemljišta, bilo da se čeka dok dug za porez ne prijeđe vrijednost zemlje koju imaju pa se ta zemlja proda, bilo da se ostvarenja nekih prava uvjetuju podmireljem svih obveza prema državi.

KOME URUČITI RAČUNE

Znamo da je kod nas velika zbrka u zemljišnim knjigama i da ima dosta neriješenih pitanja, dugogodišnje ostavinske rasprave, deseci vlasnika zemljišta od kojih mnogi žive po raznim Merikama i Ostrelijama, tu su i Srpske izbjeglice. Kome uručiti račun, ako ne znaš vlasnika ili ga ne možeš naći?

KAKO UTVRDITI JE LI ZEMLJA OBRAĐENA

Kakve veze ima (loša) zagrebačka voda s poljoprivrednim zemljištem? Nikakve, osim što i jedna i druga priča, svaka na svoj način, ilustriraju koliko je sranja u ovoj državi.

The clock is ticking, pa sam ih odlučio ispričati zajedno a i pomalo na brzinu, jer sam ovdje on really tight schedule :-).

Prvo zagrebačka voda. Ili preciznije, voda na zagrebačkim Vrbanima koja puni novinske stupce zadnjih n mjeseci, iako sa sve slabijom učestalošću: „A Bože moj, malo im je tamo lošija voda, a riješit će se nekako. Nema tu više priče“.

Koji majstorski odrađen PR za Bandića i njegovu ekipu :-)))

Jer, dame i gospodo, problem sa zagrebačkom vodom NIJE na Vrbanima. A jok! Lagali su Vam dame i gospodo, lagali su Vam u oči i nisu ni trepnuli! A da problem nije na Vrbanima je pokazala i nedavna inspekcija vode na hidrantu (dakle, prije ulaska u vodovodnu mrežu naselja!) koja, gle čuda, također ne valja ali, očekivano, to niste čuli kao prvu vijest na Dnevniku :-).

Ovih dana u medijima je bljesnuo vrli ministar poljoprivrede, po vlastitom priznanju čovjek koji 'ionako nije želio doći na to mjesto.'
Slavnu koaliciju, dodatno je osramotio aktualni čelni vladar jednog od škakljivijih ministarstava svojim nastupima u javnosti.
Govoreći u stilu kauboja, obraćajući se prisutnima zazivajući ih samo prezimenom, uporno i tvrdoglavo je odbijao odgovoriti na jednostavno voditeljevo pitanje:
-Hoće li njegova stranka odustati od ZERP-a?
Nevjerojatnom sposobnošću da se pravi lud, Pankretić se vrtio oko amaterskih diplomatskih fraza koji su ga samo dodatno ukopavale.
Neodređenim i pomalo arogantnim tonom, postaje vidno iživciran voditeljevim inzistiranjem.
Za to vrijeme, u domovima Lijepe Naše, puk je bio vidno iziritiran njegovom dosljednošću oko okolišanja.
Ležernošću ratara, neformalno je lupetao kontradiktorne naučene rečenice, brljao o sretnom braku s HDZ-om, a s druge strane branio ZERP i ribare.
Ni tijekom javnog sramoćenja, a ni poslije nikom nije bilo jasno tko tu koga ustvari j...,ni kako vrhovni poljoprivrednik može biti onaj koji je tu 'samo zato što je stranka to željela, a ne on.'

Nakon sto su se ugnijezdili i osjetili jako vaznim faktorom u sastavljanju nove vlasti, HSS-u i Friscicu se vratio bumerang bahatosti direktno u celo.Obzirom da se sva dr.Ivina retorika svela na ulazak u EU, ukoliko je tvrdoglavost iste oko ZERPa istinita, onda od ZERP-a nece biti nista.To ce HDZ sklon pricanju jednog, misljenju drugog, a izvedbi treceg, vrlo lako prebroditi.Ali HSS?
Za HSS sad postoje samo dva izlaza:
1. ili ce HSS izaci u slucaju popustanja HDZ-a oko ZERP-a iz vlade
2. ili ce se nakon odricanja love za poljoprivredu, odreci i ZERP-a
U prvom slucaju bi se to citalo kao da je HSS stranka kojoj u prvom planu nisu polozaji i fotelje, vec ispunjenje obecanog glasacima.A u drugom slucaju bi to znacilo da ce HSS izvarati svoje glasajuce sitnozubane, kao nitko nikad jos od 1991 godine.Upravo inzistiranje na vecim sredstvima za poljoprivredu i ZERP-u pod svaku cijenu, su bili izborni aduti Frisciceve stranke.

I u jutrošnjoj radijskoj emisiji na HR1 g. Stipan Bilić (predsjednik HUP prehrambene ind.) je elegantno stao u zaštitu svojih poslodavaca i dobio prostor da ponovo baci ružnu sliku i pokaže već poznatu netrpeljivost prema seljacima.

Nemam tonski zapis, niti postoji pisani trag pa mi samo preostaje da mi vjerujete da sam dobro zapamtio izrečeno mu:

Među seljacima je uvriježeno mišljenje da su oni ugroženi i da se njima mora pomagati. Tako su na primjer prošle godine dobili odštetu za sušu iako suše nije ni bilo.

Neću nas braniti time što je gotovo cijeli svijet zahvatila suša (poskupljenje hrane), što su i vrapci na grani uvjereni da smo i u nas imali sušu, samo ću pokazati kojom se to statistikom služi moćni prehrambeno-trgovački lobi.

Nakon dugo vremena jedan jak i dobar tekst u Jutarnjem listu - Poljoprivreda tone na razinu 50-ih jer se vodi političkim voluntarizmom - razgovor sa Stipanom Bilićem, direktorom Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede HUP-a o razlozima poskupljenja.
Rast cijena hrane u svijetu, ali i Hrvatskoj ponovno je otvorio pitanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede. Dok se u javnosti loptica prebacuje na trgovinu, visoke marže, skupu sirovinu i sušu, Stipan Bilić, direktor u HUP-u, koji kaže da je jedini plaćeni lobist za poljoprivredu u Hrvatskoj, tvrdi da problem prvo treba tražiti u svom dvorištu. Nekonkurentna usitnjena proizvodnja, politički voluntarizam u poljoprivredi i nepostojanje poljoprivredne politike s jasnim ciljem što se želi, doveli su do pada proizvodnje koja se opasno približava razini iz 50-ih godina prošlog stoljeća.

Iako se nedavno Mucke u svom dnevniku pozabavio sa temom inflacije, najava oporbenih stranaka da će podržati prosvjede sindikata, i spin koji se zavrtio hrvatskim medijskim prostorom kojim se loptica za inflaciju pokušava prebaciti na stranu lokalne samouprave (ciljano: Bandiću) - sve me to ponukalo da na jednom mjestu zapišem par stvari koje se ne smiju zaobići. Iako se do ovoga došlo kroz neke kometare, čini mi se važnim bitne naglaske skupiti na jednom mjestu i istaknuti.

Prvo da rasčistimo sa floskulom koju je neki dan u otvorenom plasirao ministar Šuker: "inflacija pogađa cijelu Europu, pa nije čudo da je došla i do nas".
Iako je izjava u svojoj formi istinita, Šuker "zaboravlja" jednu važnu stvar:

dok je u Hrvatskoj zabilježena godišnja stopa inflacije u prosincu od 5,8%, ona je u eurozoni iznosila 3,1%!

Moj otac je rodom iz Slavonije pa sam znao, kao mali, ljeta provoditi u Zlatnoj Slavoniji. To je bio pravi doživljaj dječaku koji je odrastao na urbanom asfaltu Zagreba. Sve te domaće životinje, polja dokle ti pogled seže, komšijine trešnje (kasnije i kćer), ribolov na Dravi. Od prvih zraka sunca pa do trena kada kokoši krenu spavati, družio sam se sa bratićem koji mi je ujedno i vršnjak. No s vremenom smo odrasli pa neko vrijeme nisam dolazio i nismo se vidjeli sve do prošle godine kada je on došao u vojsku. Ja na faks, on u vojsku. Pričamo mi tako o životu i planovima. "Uzet ću neku zemlju, red paprike, red duhana, red kukuruza", priča on meni. "Što je sa studijem?", pitam ga. "Ma što će to meni, ja sam seljak", razočarano odgovori.

Četvrti članak vezan uz HDZ-ovo poimanje zaštite nacionalnih interesa vezan je uz agrarnu politiku. Iako su poljoprivreda i stočarstvo u svim razvijenim zemljama zaštićene grane od nacionalnog značaja, jer prehrana je osnovna životna potreba, u Hrvatskoj to nije slučaj. Ovdje ćemo se osvrnuti na samo dva detalja koji poprilično govore koliko HDZ poljoprivredu smatra bitnom proizvođačkom granom.

Unatoč slabom interesu za temu, nastavljam svoju "misiju" upoznavanja sa programom stranki koje postoje kao "alternativa" najvećim strankama pa se nekako provlače ispod radara i kada se raspravlja o izbornim programima.
Današnje Đapićevo baljezganje (HDZ=SDP pa glasajte za HSP; kao da su svi zaboravili da je HSP=HDZ oštrih rubova pa iz toga proizlazi: SDP=HDZ=HSP, koliko god bi se od toga Đapiću diglo ovo malo kose što ima na glavi) podsjetilo me da dugujem komentar ostatka programa.

1. Zdravstvo

Ministar Cho je opet u ofenzivi. S obzirom da su izbori tako blizu, gotovo "iza kantuna", pravi je momenat za stvaranje slike kako njegovo ministarstvo čini velike napore da pokrene stvari nabolje u domaćoj poljoprivredi.
Posljednji primjer u nizu je najava da će biti promjena u sustavu poticaja za maslinovo ulje. Iako je, za sada, riječ samo o najavi, vjerojatno će adekvatnim ekspresnim promjenama zakona to i odraditi jer svi trebaju znati da je to uradio - ZNA SE tko.

Ukratko se radi o slijedećem: svaki maslinar koji je u Upisniku i ima registrirano OPG (Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) za svaki kilogram prerađenih maslina će dobiti 1 kunu, a za svaki kilogram legalno prodanog ulja maslinovog dobije: a) ako je ekstra djevičansko 10 kn/kg, b) a ako je djevičansko 5 kn/kg.

Cijela sjeverna, zapadna i istočna Hrvatska trpi strašnu sušu već tri mjeseca.
Vjesti o suši i štetama tek se povremeno pojavljuju u medijima.
Kukuruz, duhan, suncokret, šećerna repa, luk, mrkva, paprika, paradajz, kupus, jabuke, kruške, šljive.... Koga briga za to? Ako ne bude domaćeg, uvesti će mo, zar ne?
Procjene štete? Treba pričekati kraj sezone (berbu) kažu odgovorni. Tek tada će se vidjeti stvarna šteta. I onda eventualno proglasiti stanje elementarne nepogode.

Europski mediji svaki dan govore o nadolazećoj opasnosti od nedostatka vode, i najavljuju propadanje usjeva.
U Njemačkoj,Francuskoj,Italiji poduzimaju se brojne mjere za spriječavanje štete od ovogodišnje suše.
The Economist je objavio prošli tjedan da će prema najavama s bruxellske burze i one najveće iz Chicaga cijena pšenice zbog suše porasti za 30%!!!!
Iz Italije dolaze alarmantne vijesti: u samo tjedan dana razina rijeke Po spustila se za 80 centimetara.Poljoprivreda je u problemima.
I jezera u Americi niža su za 6 metara. Jedan stručnjak je na njemačkoj televiziji izjavio da one zemlje koje se ne pripreme za ovakvu sušu čeka ove godine glad.