Ono što visi u zraku vezano za seljačku bunu 20l0. u Hrvatskoj nije ishod pregovora upornih seljaka i pretilog ministra Čoban-kovića, nije pitanje isplate poticaja, nije to ni odlučnost Kosorice i Šukera koji kažu da novaca za seljake nema, pitanje svih pitanja je – na Zagreb ili ne, odnosno zaustaviti seljake ako na Zagreb krenu, ili ne? Zapravo, da li bi seljaci koji krenu na Zagreb mogli proći kao «varšavci» koji su popili batine odnosno osjetili grubost hrvatskih policajaca-specijalaca da bi na kraju dobili satisfakciju suca za prekršaje koji im je dao za pravo. Možda imam krivo, ali kao da je suca ipak ohrabrio predsjednik RH koji je uočio da je grubo reagiranje policije ipak premašilo sam povod. I sada, nakon posjete predstavnika seljaka predsjedniku dr. Josipoviću koji predlaže da se razgovori ministra i nezadovoljnih seljaka nastave, ali i kaže, i to u Bruxellesu, da pravedna država drži do svoje riječi i daje ono što je obećala, sve pokazuje da su seljaci i vlast u klinču, da se interesi prelamaju i sukobljavaju, ali i padaju sve češće teške riječi. Najčešće na relaciji nezadovoljni seljaci i hrvatska Vlada.
Na čelu kolone traktora koji su krenuli blokirati cestovni čvor u Našicama vidimo traktor s hrvatskom trobojnicom, na jednom je natpis SLAVONIJO, ŠTO SI KOME KRIVA? Seljaci Slavonije ovaj puta nisu se dali uplašiti policijom, padaju teške riječi na račun Vlade i posebno ministra poljoprivrede.. Petra Čobankovića čija se traži ostavka. Označava ga se Todorićevim igračem. Na jednom su traktoru upaljene svijeće koje trebaju simbolizirati pokop hrvatskog sela, hrvatske poljoprivrede…Traže se zapravo samo isplate poticaja na koje seljaci imaju pravo, koji su im i obećani…Očigledno ministar Čobanković i ne zna koliko je novca u državnoj kasi, odnosno da ga za te svrhe, očigledno nema…Voditelji Dnevnika TV Nova postavljaju mu pitanja ostavke, a on lakonski odgovara da bi je dao večeras ako bi ona riješila pitanja kojima je hrvatska poljoprivreda bremenita. Pišem lakonski, iako je jasno da ministra nešto guši – ne znam da li je salo, ili ipak grižnja savjesti?
SELJACI, ZAR SU TO RAZLOZI PROSVJEDA?
Ovaj dnevnik je jedan od prvih u nizu od onih u kojem će pisati (nažalost): rekao sam vam
originalno objavljeno 3.12. 2008.
Pročitavši novi prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu morao sam napisati par redaka o istom jer neke stvari jako bodu u oči.
1. kažnjavanje vlasnika poljoprivrednog zemljišta koji isto ne obrađuju
2. davanje neobrađenog poljoprivrednog zemljišta u zakup bez pristanka njihovih vlasnika
3. pravo prvokupa od strane države/davanje u zakup.
4. U svrhu provođenja novog zakona osnovala bi se nova hrvatska Agencija za poljoprivredno zemljište.I dok je sam tekst zakona napisan na prvi pogled profesionalno i lijepo želio bih ukazati na to što će taj zakon, ako se izglasa, značiti u praksi. Vjerujem da svakog normalnog čovjeka u posjedu pa i najmanjeg komadića poljoprivrednog zemljišta, a to obuhvaća stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj, treba biti strah za njihovo vlasništvo. A pravo vlasništva je jedno od temeljnih ljudskih i ustavnih prava. Isto kao što su poduzetnička i tržišna sloboda po tom istom ustavu temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Kako imam mnogo raznih interesa, tijekom posljednjih godinu dana manje sam se bavio nizom važnih tema zaštite okoliša. Jedna od takvih tema su genetskih modificirani organizmi, posebno njihova primjena u poljoprivredi i potencijalno katastrofalni utjecaj na okoliš.
Od vitalnog je značaja također da su GMO perfidno sredstvo multinacionalnih kompanija kao što je Monsanto, da preko svojih "patentnih prava", uz pomoć odvjetnika koji za sat zarade koliko siromašni farmer za mjesec ili godinu, kontroliraju svjetsku proizvodnju hrane. Pa tako recimo misle da bi indijanci iz Meksika, koji su izmislili kukuruz, trebali njima plaćati za neke sorte! Zato je važno obratiti pozornost na naslove kao što je "Hrana i demokracija".
Za ovaj segment gospodarstva, a to je proizvodnja/izvoz u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji koja je u stalnom padu ili se održava na životu skupim bankovnim kreditima, potrebno je što hitnije napraviti kratkoročnu strategiju oporavka i povezivanja svih u lancu koji imaju proizvodne kapacitete i mogu stvarati dodane vrijednosti u izvozu.
Da bi stvar bila jasnija, niže je pregled hrvatskih izvoznika i proizvođača u prehrambenom sektoru prema vrsti robe, odnosno razvrstanih prema carinskoj tarifi; podaci se mogu naći na stranicama HGK.
Informacije su nažalost ne ažurirane i kao takve ne upotrebljive za strane investitore, ali i za sve one koji se bave analizama i ispitivanjima tržišta.
Nezadovoljni seljaci, koji su prošlog četvrtka protestirali zbog neregulirane cijene pšenice, mirno su se nakon nekoliko sati razišli s punktova kod Županje i još nekoliko nedaleko granice s BiH i Srbijom te se svojim traktorima vratili na svoje feude budući da su dobili obećanje kako će slijedećeg četvrtka biti pozvani na razgovor kod predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Seljaci su zahtijevali hitnu isplatu zaostalih poticaja iz prošle godine u iznosu od 205 milijuna kuna, jedinstvenu cijenu pšenice od 1,25 kuna, te isplatu ovogodišnjih poticaja i to 60 posto ukupnog iznosa do kraja kolovoza, a ostatak do kraja ove godine. U impresivnoj traktorskoj koloni sastavljenoj od Universala, Štorea, Toma Vinkovića, Torpeda, Deutza, Ursusa, Zetora, Fiata, IMT-a bili su uočljivi i kapitalci od 450, 500 tisuća kuna. U kratkom televizijskom izvještaju posebno je ostao upamćen prosvjednik koji se pred TV-kamerama hrvatskoj javnosti požalio kako on više ne može otplaćivati mjesečnu ratu od 10, 11 tisuća eura.
U ovo jutrno prvog radnog dana, pregledavam događaje od prošlog tjedna, i konačno sam odlučio napisati samo par riječi na prosvjedne poljoprivrednika. Bune se da im je niska otkupna cijena pšenice i traže da im država plati više. To znači, država treba uzeti veći dio od onoga poreza, koji plaćamo od svojih zarada mi građani, i dati njima.
Ja živim u gradu, nemam nikakvog imanja ni rodbine na selu. Sve što mi treba za hranu moram kupiti u dućanu: jedno jaje kunu i pol, koliko-toliko pristojna salama 5 kuna deset deka, maslac, jogurt, kruh - za sve moram skupljati kune, da bih mogao doručkovati.
I sad, razumijem da selo mora opstati, i spreman sam prihvatiti da nešto iz proračuna dobivaju. Međutim, zašto bismo im plaćali ne samo više od tržišne cijene, za ono što nam treba (pšenicu i kukuruz recimo, onoliko koliko nam treba da bi bilo kruha za sve), nego i za ono što nam uopće ne treba - višak, koji proizvode, i koji ne treba nama, a prodati ga možemo samo po pola one cijene, koju njima plaćamo?
Ljudi jednako preuveličavaju i sreću i nesreću, a nikad nismo ni tako sretni ni tako nesretni kako se govori, rekao je još pred 150 godina slavni Honoré de Balzac, duhovni začetnik europskog realizma.
I doista, danas, kad je hrvatsko društvo suočeno s brojnim zabludama o uspješnosti naše ekonomske politike, ne treba paničariti već „spustiti loptu na zemlju“ i povlačiti racionalne poteze.
U ova 4 dana imali smo čast promatrati manifestacije koje su zapravo utemeljene na dva međusobno potpuno različita, ali isto tako i potpuno promašena stereotipa.
Prvi stereotip je onaj vezan uz homoseksualce. Za moj ukus je čitava anti-parada popraćena i više nego u dovoljnoj mjeri. Jedino mi je drago što je očito strateški dobro za sigurnost građana bilo da se svi izgrednici, nasilnici i problematični ljudi izdvoje na jedno mjesto tako da je u konačnici i napada na sudionike u gay paradi bilo manje jer je ove druge bilo lakše kontrolirati.
Ono što se mora priznati je da i ovi "anti" imaju pravo prosvjedovati, ali treba jasno povući granicu između prosvjeda i prijetnje sigurnosti građana i imovine. Pravo prosvjedovati je pravo okupiti se, paradirati, nositi transparente, izvikivati parole, ali nije i nikako ne može biti pravo pozivati na nasilje, mržnju, gađati ostale građane itd.
Što su seljaci očekivali izborom Željka Mavrovića za predsjednika Hrvatskog seljačkog saveza? Njegova reakcija na današnje prosvjede seljaka u Zagrebu pokazuju da uopće ne razumije probleme hrvatskog seljaka. Naime, Mavrović je seljacima poručio da ponude rješenja kako bi stvorili novce i da budu aktivni.
A što je drugo nego rješenje, uzimanje kredita i izgradnja suvremenih staja i kupnja modernih traktora i poljoprivrednih strojeva? A što znači biti aktivan? Pomusti kravu i skakati na reklami za Vip?
Neovisni, ali ne i neutralni