Ovo o čemu danas pišem samo naizgled je lokalna tema: ona naime svjedoči o tome koliko je politika zajahala gospodarstvo u Hrvatskoj, koliko se hrvatska pseudoelita trudi devastirati ovu lijepu zemlju i spriječiti svaki mogući pomak u gospodarskoj suradnji u regiji ili „regionu“! Radi se o "šećernom ratu" između Srbije i Hrvatske. Najprije, kratki uvod:Vodeći 13 godina svoju knjižaru - antikvarijat u Beču, odnosno baveći se trgovinom knjigama 15 godina, prodavao sam knjige na našim jezicima iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, čak i iz Slovenije. Živio sam od prodaje udžbenika za učenje hrvatskog, srpskog, slovenskog pa i makedonskog jezika, posebno se tražila Assimil metoda za učenje „nemačkog“ – udžbenik s kazetama iz Beograda. Prodavao sam i knjige naših autora (iz ex-Jugoslavije) na njemačkom jeziku itd.
Nevjerovatno je koliko danas su ljudi oholi i pokvareni . Dok za svoj rad traže obično neviđene cifre , pa za instaliranje Windowsa (i to u većini informatički trgovina piratskih ispod pulta...) traže 200 kn, 1 odvjetnički sat naplate najmanje 500 kn ili za ovjeru nekog dokumenta ljudi potroše i do 500 kn bez pogovora... dotle obični ljudi koji nemaju doticaja sa seljacima grme i pljuju po seljacima koji traže višu otkupnu cijenu mlijeka, misleći da ti isti seljaci zarađuju milijarde i bogate se na nama građanima RH (izuzmimo prevarante na poticajima kojih ohoho ima...).
Kada slušam i gledam izvještaje o suhoj zemlji i uvenulim stabljikama kukuruza, rajčica, šećerne repe… sjetim se izraelske mudre glave prvog premijera Davida Ben Guriona i njegove davnašnje izjave: „Nama, Izraelcima, voda je jednako važna kao krv!“ Odbacimo li malo patetike u toj izjavi, i zaronimo li u dostignuća izraelske tehnologije navodnjavanja koja je u biti razrađen sustav gospodarenja vodom, kao izuzetno važnim prirodnim resursom, postaje jasno koliko je David Ben Gurion bio dalekovidan.
„OBEĆANA ZEMLJA“ - BEZ NAFTE
Inače, Izraelci - Židovi, tradicionalno skloni humoru pitaju se kamo ih je to Mojsije doveo nakon 40 godina lutanja– u „Obećanu zemlju“ ispod koje nema kapi nafte, dok oko ili u blizini Izraela su zemlje s najbogatijim izvorima nafte na svijetu! Srećom da ih nije doveo u zemlje bogate naftom, jer gdje ima nafte, ima i ratova (doduše, Izrael iako nema nafte, nekima je meta i rado bi ga vidjeli u moru), a s druge strane, naučio je Izraelce da obavljaju zahtjevni posao na lošoj zemlji - raj na Zemlji, na mjestu gdje je on nekada, po Bibliji, i postojao.
Sigurno ste već načuli seljačku glasnost glede aktualnog problema u govedarstvu glede Leukoze. Nije baš pollitički problem, ali indicije smrde i do naših sokaka.
1. Leukoza je kravlja epidemija koja se manifestira kroz duži niz godina u vidu smanjenja proizvodnosti i općeg zdravlja goveda. Posljedice po zdravlje konzumenata i narušena konzumna kvalitetu proizvoda su gotovo zanemarive. Imajući u vidu da je proizvodni vijek krava ionako oko 5 g, u svemu tome ova mjera nema nekog prevelikog smisla.
2. Vjerovatno iz gore navedenih razloga, epidemiološke mjere nisu širom obvezatne. Pa tako, poznao je da amerikanske zemlje, ali i neke EU ne provode ništa nama slično.
3. Ova godina je propisana referentna za svakog pojedinog stočara u smislu količine proizvedenog mlijeka. S obzirom na već dugi niz godina poznatu prisutnost te bolesti u nas i s obzirom da propisane epidemiološke mjere postoje poodavno i nisu striktno primjenjivane, postavlja se pitanje čemu baš sad, tim više što nas nitko izvana na to ne prisiljava, ili ne!?
Ne znam kako na vas djeluju TV snimke prosvjeda iz Đakova, ali mene obuzima svaki put teška nelagoda kada vidim obespravljene radnike kako s transparentima kreću ulicama Đakova, kako griju ruke uz peći u svom šatoru... Posebno me iritira pogled na BODLJIKAVU ŽICU kojom su opasali „Vladin logor“, šator u kojem prebivaju već sedam dana promrzli, ali uporni. Sa simpatijama slušam Sanju Katić koja smireno i upečatljivo, u ime prosvjednika, obraća se javnosti.
Uglavnom znamo o čemu se radi, no evo najnovije vijesti, kao podsjetnik (Index.hr):
BIVŠI radnici Đakovštine kako su i najavili jučer danas su na dva sata blokirali dvije ulice koje vode u njihovu bivšu tvornicu.
Radnici propale Đakovštine, podsjetimo, već sedmi dan prosvjeduju tražeći da im se isplati 28 milijuna kuna duga.
Radnici kažu da ne odustaju dok se njihov zahtjev ne ispuni, te poručuju da ih ministar poljoprivrede Petar Čobanković vrijeđa kada kaže da su kao većinski vlasnici trebali znati za nezakonite radnje u tvrtki.
Prema našim političarima gospodarska kriza u RH počela je sredinom 2008, a prije toga smo kao imali dobro gospodarstvo. Gospodarstvo u tom periodu prije 2008 godine je istina imalo relativno visoke stope rasta 4,8% i padala je nezaposlenost, međutim, svi zaboravljaju strukturu i uzroke tog rasta. Rast se temeljio isključivo na infrastrukturnim objektima koji su poticali gradnju a izvori sredstava su bili zaduživanje i u Hrvatskoj i inozemstvu. Čim su prekinuti tokovi i mogućnosti zaduživanja vani gospodarstvo je naglo palo. Godine rasta u graditeljstvu su umjetno poticale tražnju a time i pumpale cijene zemljišta i stanova i gotovo sav višak kapitala građana se također prelio u ovu branšu.
Sredinom 2009 godine dobili smo novu-staru vladu koje se iznenada našla u gospodarskoj krizi jer svi njeni članovi dok su bili članovi Vlade svog prijatelja Ive nisu bili u krizi. Kriza je nastala kad je prijatelj Ivo napustio politiku jer se zasitio od rada za dobro Hrvatske a njegovim stopama je nastavila njegova prijateljica.
Ustavni sud ukinuo dijelove zakona o poljoprivrednom zemljištu.
HINA prenosi: http://www.agroburza.hr/2011/04/ustavni-sud-ukinuo-dio-zakona-o-poljopri...
Ustavni sud je ukinuo članke Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojima se, među ostalim, neobrađeno zemljište moglo privremeno oduzeti vlasnicima i dati u zakup uz naknadu, ali bez njihova znanja. Po ukinutim odredbama neobrađenim je površinama trebala raspolagati Agencija za poljoprivredno zemljište. Zakon je sredinom prošle godine osporilo više pojedinaca, seljačkih udruga i Srpski demokratski forum, a Ustavni sud je tada, do donošenja konačne odluke, privremeno suspendirao primjenu spornih članaka.
U obrazloženju ustavni suci zauzeli su stav da osporene odredbe predstavljaju nesrazmjerno miješanje u prava vlasnika kojima se pritom ne pruža dovoljna pravna zaštita....
Kao što piše u gornjem članku, prijedlog za ocjenu ustavnosti podnijelo je nekoliko pojedinaca, Srpski demokratski forum (SDF), i jedna udruga iz Kaštela.
Svi ćemo biti umirovljenici jednog dana. Netko prije netko kasnije ali nam je to svima svijetla budućnost. Neki dan smo mogli vidjeti na HTV prilog o turističkim posjetima na Jadranu u zimskim mjesecima. Naši gosti zimi su u pravilu umirovljenici iz zapadnih zemalja pa čak i nama susjedne Slovenije.
Postavlja se pitanje koliko naših umirovljenika može sebi dopustiti mogućnost da ode 15 dana u Opatiju ili Split, Dubrovnik , ili bilo koji naš primorski grad? Koliko ih to može danas a koliko će ih to moći u narednom periodu?
Osim manjeg dijela ljudi s povlaštenim mirovinama i dijela bivših „radnika“ s nadprosječnim primanjima koji su si to uvijek mogli priuštiti, gotovo nitko. Velika većina naših umirovljenika preko 90% ima problem preživljavanja s postojećim mirovinama, a vrijeme koje je pred nama donosi samo lošije uvjete i odlaska u mirovinu i mogućnosti mirovinskog fonda su sve manje tako da su i mirovine sve manje.
Uzroci?
Eto i nije mi neki razlog za pisanje ovog dnevnika. I prvog još k tome. Imam dobru plaću i redovita je, posal mi je dobar zadovoljan sam. Malo me muči kaj nemrem u lidlu kupit čvarke i sir i vrhnje al bože moj, nije ni ovaj gebirgsjager tak loš. I sve je to super al eto mislim si, nikad ne znaš, uvijek se može to promijenit, pa kaj bum onda.... Kak bum otišal u lidl i kupil si gebirgsjagera za doručak i fiš-fingerse za ručak?
Da u EU jednog dana
Kako se približavamo ulasku u EU sve je više ljudi koji većinom zbog sadašnje loše gospodarske situacije u Hrvatskoj zagovaraju NE u EU.
Proces približavanja Hrvatske i EU ozbiljnije počinje od trećeg siječnja 2000 godine dolaskom koalicijske vlade a poslije isti kurs zadržavaju i ostale naše vlade. U tom procesu smo do danas potrošili desetke milijardi kuna što naših novaca što novaca iz EU kao podrške procesu pridruživanja. Postavlja se pitanje koje smo sektore gospodarstva pripremili za ulazak u EU ili bar napravili potrebne korake da gospodarstvo raste i napreduje ulaskom Hrvatske u EU.
1. U poljoprivredu smo uložili cca 30 milijardi kuna poticaja, potpora, kredita po povoljnim kamatama a efekti su nam slijedeći :
Uvozimo hrane oko 15 milijardi kuna tj. u vrijeme velikih ulaganja povećali smo uvoz. Cijena hrane nam je na 94% prosječnih cijena u EU 27 te nam je to najveće postignuće u procesu pristupanja.
