Tagovi

Liberali u globalnoj defanzivi: Može li preživjeri eko-socijalno-liberalna sinteza?

Godina 2016 bila je, piše The Economist a prenosi telegram.hr, Loša godina za liberale.

Zapitah se, ne prvi put naravno, jesam li i ja, i u kojem smislu riječi, liberal? Problem je višestrukost termina; u originalnom tekstu u Economistu piše »a certain kind of liberal«. Ne ulaze dublje u tipologiju, što je razumljivo za kratki, prigodničarski novinski tekst.

Liberal ste »ako vjerujete u otvorenu ekonomiju i otvorena društva, gdje se potiče slobodna razmjena dobara, kapitala, potiču se razmišljanja ljudi i njihove ideje, i gdje zakoni štite ljudska prava i temeljne slobode«.

OK, ja vjerujem u ovako navedena načela, dakle sam liberal (neke vrste). (Ta načela ipak ne pokrivaju sva moja uvjerenja. A oni koji u to vjeruju, mogu se itekako razilaziti i svađati u mnogo posebnih pitanja.)

Za politiku i još više za polis, ideje i ideologije su bitne, jer bez njih nema vizije i strategije

Čitam svoje stare tekstova i promišljam, što meni samom nešto znači i govori i danas, ili možda nešto može značiti i drugima. Ovo je drugi dio jednog članka, objavljenog na osobnom blogu 19. veljače 2011.. Osim ispravki tipfelera, samo jedan dodatak [u uglatoj zagradi].

theory betweenIdeja su važne. Dnevni pragmatizam ima svoje prednosti, ali stvara probleme ("eksterne troškove"), koji se na dulji rok gomilaju. I birači od stranaka traže, da imaju ideje - iako možda ni sami toga nisu svjesni.

Politička stranka mora nuditi i kretati od nekog sustava ideja, ideologije, idejnog jezgra, da bi na dulji rok napredovala.

Ne mora naravno ideologija biti kruta, dogmatična, totalitarna. Uvijek je moramo u praksi propitivati. Svaki skup ideja oslikava svijet manje ili više osiromašeno, pa ga se u svakodnevlju ne treba držati "kao pijan plota".

Ali tvoj sustav političkih ideja je također sidro, da se sagledavaju vizije, a da one ne budu puko eskapističko maštanje. Uže, koje povezuje ono što jest i predodžbu o onome, što treba biti.

Ja sam u ideologiji zadrt, ali sam u politici fleksibilan. Nema recepta, gdje je granica između toga da se razumno prilagodiš, i toga da se prodaš. Niti između toga da zadovoljiš svoju taštinu, i da sve podrediš svojoj ambiciji. Zato politika i jest posebna vještina, nesvodljiva na teoriju.

Kome (ne) treba politička pamet (hrvatska politologija i politika)?

U ponedjeljak, 9. lipnja 2014. sa zanimanjem sam pratio TV emisiju državne dalekovidnice Fokus, koju je uredio i vodio Danko Družijanić. Gosti su mu bili politolozi dr. Zdravko Petak i dr. Agan Begić te komunikologinja mr. sc. Aleksandra Kolarić, predstavljena kao „bivši član SDP-a“ (zapravo je diplomirala povijest i francuski jezik). Nisam znao da postoji „bivši član SDP-a“ kao zanimanje, ali eto, čovjek uči dok je živ.
Moglo se gledati tu emisiju jer sam dojma da su prisutni politolozi u studiju opravdali svoje, ali i moje zvanje. Kod Aleksandre Kolarić primjećivao se izraziti politički diskurs.

Kumovi i drugari: kontinuitet sustava

Iz "kumovskog socijalizma" prešli smo u "kumovski kapitalizam". ("Crony capitalism" prevodim po smislu sa "kumovski kapitalizam"; prevode sa "pajdaški kapitalizam", moglo bi se reći i "drugarski", od "drugar". Drugari se drže skupa i pomažu jedni drugima.).

Engleska riječ Cronyism može se po smislu prevesti na naše "kumovstvo", kad govorimo o politici. "Kumovstvo" je u načelu i u praksi suprotno meritornosti.

Ipak, nije samo samo.to. "Kum" je figura dvostrukoga značenja. Horizontalno, vjenčani kumovi, kao sudrugovi, drugari, cronies, pomažu jedni drugima, stvaraju mrežu podrške i potpore. Vertikalno, kao krsni kumovi, pomažu svojoj kumčadi i drugim rođacima u zadobivanju raznih manjih dobitaka, privilegija, napredovanjima. To je odnos dobro poznat i od bitnog značaja u starom Rimu, između patrona i klijenta.

Patronage (Politics)

Clientelism

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci