Izbori su javni natječaj kojim se odabiru političke opcije i ideje koje predstavljaju političari, a budući da se političari ne prodaju sami od sebe, što bi nekima u našem neizgrađenom društvu kultova čak i uspjelo, nastupilo je vrijeme "političkoga marketinga". Politički bi marketing u svakome slučaju trebao biti proces demokratskog uvjeravanja, a ne oblik psihološke spinovske manipulacije svijesti i ponašanja ljudi, pobuđivanja niskih pobuda, licemjernih privlakuša i sl., čega smo trenutno svjedoci.
Koliko je hrvatski politički marketing doista na razini demokratskog uvjeravanja da se iščitati iz instrumenata političke reklame kojima smo obasuti u ovo bipolarizirano predizborno vrijeme, a koji se, svojstveno tranzicijskim zemljama gdje su politički marketing i izborna kampanja kao utanačena strategija još uvijek u embrionalnoj fazi, nažalost velikim postotkom svode na tendenciozne ankete i de facto oglašavanje besadržajnim plakatima koji pak više sliče reklamama zubnih pasti.