U organizaciji Instituta za elektroničko poslovanje održala se 12. veljače konferencija PRimjena.com - Internet i politički marketing. Ne znam da li je već bilo sličnih skupova u Hrvatskoj, ali meni je bilo prvi put (još jednom se zahvaljujem Davoru Maričiću i Kreši Macanu što su mi to omogućili) da sam na jednom mjestu slušala toliko zanimljivih ljudi koji se u različitim područjima djelovanja koriste internetom i pritom na različite načine reflektiraju utjecaj interneta na njihova profesionalna bavljenja i učinak koji korištenje(m) interneta proizvodi(e) na okolinu i društvo općenito.
Kako i sam naziv konferencije sugerira, u središtu je bila politika i marketinška industrija koja ju prati. Najvećom kvalitetom konferencije smatram izbor predavača (Boris Ljubičić, Krešimir Macan, Marko Rakar, Vuk Ćosić i Jaka Levstek iz Slovenije, dr. Miroslav Tuđman, Domagoj Bebić, Robert Gelo) čija izlaganja su pružila odličan pregled stupnja i raspona korištenja interneta u političkom marketingu, kao i različite pristupe odnosu politike i interneta.
Izbori su javni natječaj kojim se odabiru političke opcije i ideje koje predstavljaju političari, a budući da se političari ne prodaju sami od sebe, što bi nekima u našem neizgrađenom društvu kultova čak i uspjelo, nastupilo je vrijeme "političkoga marketinga". Politički bi marketing u svakome slučaju trebao biti proces demokratskog uvjeravanja, a ne oblik psihološke spinovske manipulacije svijesti i ponašanja ljudi, pobuđivanja niskih pobuda, licemjernih privlakuša i sl., čega smo trenutno svjedoci.
Koliko je hrvatski politički marketing doista na razini demokratskog uvjeravanja da se iščitati iz instrumenata političke reklame kojima smo obasuti u ovo bipolarizirano predizborno vrijeme, a koji se, svojstveno tranzicijskim zemljama gdje su politički marketing i izborna kampanja kao utanačena strategija još uvijek u embrionalnoj fazi, nažalost velikim postotkom svode na tendenciozne ankete i de facto oglašavanje besadržajnim plakatima koji pak više sliče reklamama zubnih pasti.
Krenula je predizborna kampanja. Ju-hu! Jutros na putu do posla 99% svih jumbo-plakata uz cestu bili su stranački. I to vam je ideja predizborne promocije kakvu zamišljaju sve naše stranke. Naštancaj jumbo-plakate s likovima stranačkih vođa (a jutros sam vidio Pusićku, Adlešićku, Friščića, Jurčića i Milanovića), ulupaj u to ogromne pare i nadaj se da će taj oblik promocije donijet 0,02% glasova za tvoju listu.
Iz tog i takvog načina promocije jako je očito da naše stranke blage veze nemaju s političkim marketingom niti s marketingom uopće. Gospodo draga, oglašavanje nije jedini oblik promocije. Tim više što je znanstveno dokazano da oglašavanje tipa jumbo-plakata i TV-spotova donosi minimalan učinak na glasače (raspon od 0,2 do maksimalno 0,5%), ali godinama stranke baš na taj oblik promocije troše ogromne novce - i to i naše novce jer se kampanja dobrim dijelom financira iz proračunskih sredstava koje parlamentarne stranke dobivaju ovisno o broju zastupnika. I onda dolazimo do najvažnije stvari - svaki oblik promocije je komunikacija kojom se ciljnoj publici želi prenijeti određena poruka. Ciljna publika i poruka. . Pa da vidimo kako tu stojimo s hrvatskim strankama.
Čitah danas malo blogove naših političara i sad si sve mislim kako sam prvi od nekoliko slobodnih dana (btw, prvi ove godine!) mogla i bolje iskoristiti.
Prvo, uopće nisu zanimljivi. Dosadno, viđeno....predvidljivo.
Tako su vješto zamijenili tradicionalne metode prezentiranja programa, rezultata, primjera i činjenica (s i bez tiffany efekta) s prezentacijama ukazivanja na nedosljednost protivnika. U slučaju pozivanja na odgovornost pak, pravdaju se stupnjem intenziteta kriminalne radnje. Kome vjerovati? Onima što su nas naučili da je lopov i onaj što ukrade kokoš i onaj što 'mazne' tamo neku tvornicu ili ...? Prema ukradenom bi se trebala donositi presuda i određivati kazna a nikako na toj tezi temeljiti proces obrane, zar ne?
Drugo, kao da ih pišu isključivo za sebe i svoje političke protivnike.
U uputama za vođenje političkog marketinga stoji jedna zanimljiva preporuka: ako izbijanje afere ne možeš spriječiti nastoj umanjiti ili sanirati štetu na sljedeće načine: prvo, sve navode hitno demantiraj, ništa ne priznaj i za aferu otpuži političke konkurente; drugo, odmah u javnost svaka dva-tri dana plasiraj novu aferu sa što više nepoznanica, sumnji koje se ne mogu dokazati niti opovrgnuti. Jedna afera proizvodi mnogo štete, u seriji afera negatvivni efekti se poništavaju, interes javnosti pada kao i vjerodostojnost onih koji afere pokušavaju koristiti za napade protiv tebe.
Ova snimka Mesića nije za Sanadera mogla doći u bolje vrijeme. Vidite da Glavaš silazi s naslovnica? Do srijede ZERP više neće biti tema. Piše li netko još o "Plivi"? Gdje je nestala Verona? A "Brodosplit"?
Sljedećih mjeseci nećemo se baviti ničim drugim nego aferama. A medijima to odgovara. To ih prodaje.
